Napisao je ovo, u autorskom tekstu za BN, profesor ustavnog prava Milan Blagojević, i dodao da je prvo, što mu je palo na pamet, to da je Mahmutovićeva reakcija takva da neodoljivo podsjeća na situacije “u kojima neko, ko nije katolik, hoće da bude veći katolik od Pape”.
– Ili, s obzirom na to da je Mahmutovićeva reakcija svojevrsna odbrana Dodikovog režima, a Dodik sebe smatra “najboljim” Srbinom, dok svi drugi, koji ne misle kao on, nisu Srbi ili su manje vrijedni, dakle u namjeri da brani Dodikovo i svoje najnovije nedjelo zvano treća Minićeva vlada, Dževad bi da bude bolji Srbin i od “najboljeg” Srbina Dodika, odnosno veći pravoslavac od srpskog patrijarha. Kažem to zbog toga što se u svojoj pravno iščašenoj reakciji Mahmutović sturio pišući o nečemu što nije važno za neustavnost treće Minićeve vlade, a iz neznanja i iz njega proizašle potrebe da brani neodbranjivo i bude bolji od “najboljeg”, Mahmutović ne govori o onome što je ključno za neustavnost Minićeve treće vlade – rekao je Blagojević.
Blagojević kaže da Mahmutović, kilometarski dugim rečenicama u svojoj reakciji, objašnjava proceduru raspravljanja o vitalnom nacionalnom interesu u Vijeću naroda, “ali nikako da kaže bilo šta o nečemu što on spominje u reakciji, ali ne razumije ili neće da razumije”.
– To je odredba Ustava Republike Srpske (Amandman LXXVI) koja imperativnim jezikom kaže da: “Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda”. Dževad ne zna, niti išta govori u svojoj reakciji o ključnim riječima u prethodno citiranoj ustavnoj normi, a to su riječi da propisi, u koje spada i odluka o izboru Vlade Republike Srpske, mogu stupiti na snagu “tek nakon usvajanja u Vijeću naroda”. Stoga, moram ukazati Dževadu na sljedeće: šta znači usvojiti propis? Ništa drugo, Dževade, do izvršiti njegovu materijalizaciju, to jest spolja ga izraziti, što se kod usvajanja propisa izražava pisanim putem kojim usvojeni propis dobija svoju pisanu formu. Stoga, Dževade, kada Amandman LXXVI Ustava Republike Srpske naređuje da propisi koje donese Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda, stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda, onda riječi “tek nakon usvajanja u Vijeću naroda” jedino znače da Ustav zahtijeva da i Vijeće naroda mora usvojiti takvu odluku i materijalizovati je, to jest dati joj spoljnju formu – spoljnji izraz u vidu odluke u pisanoj formi, kakav oblik ima i odluka Narodne skupštine o izboru Vlade – kaže Blagojević.
A onda, nastavlja Blagojević, što je takođe dio materijalizacije donesene odluke, i ta odluka Vijeća naroda treba biti objavljena u “Službenom glasniku Republike Srpske”, zato što je Ustavom Republike Srpske (član 109. stav 2) propisano da usvojeni propisi, dakle i propisi koje usvoji Vijeće naroda, stupaju na snagu po objavljivanju u odgovarajućem službenom glasilu.
– Sve to, Dževade, mora tako biti učinjeno i kad vi u Vijeću naroda kažete da nije povrijeđen vitalni nacionalni interes nijednog od konstitutivnih naroda. To je zato, Dževade, što Amandman LXXVI Ustava Republike Srpske ne naređuje da propisi koje usvoji Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa, mogu stupiti na snagu tek nakon što Vijeće naroda odluči da tim propisima nije povrijeđen vitalni nacionalni interes nijednog od konstitutivnih naroda. Ne Dževade, Ustav Republike Srpske ne propisuje to, već propisuje sasvim suprotno, a to je da Amandman LXXVI tog ustava naređuje da svaki propis koji usvoji Narodna skupština, a koji se tiče pitanja vitalnog nacionalnog interesa, može stupiti na snagu tek nakon što ga usvoji i Vijeće naroda, pri čemu usvojiti znači da i kad Vijeće naroda utvrdi da nema povrede vitalnog nacionalnog interesa ono tada mora usvojiti i formalnu odluku u smislu na koji je prethodno ukazano. Ukoliko nije tako postupljeno, to za posljedicu ima kršenje Ustava Republike Srpske, kako Amandmana LXXVI tako i člana 109. stav 2. tog ustava – tvrdi Blagojević.
Blagojević kaže da je upravo do takve neustavnosti, o kojoj Mahmutović ništa ne govori, došlo kod izbora treće po redu vlade Save Minića.
– Zato je i ta vlada neustavna. Zato Dževade, i režimski RTRS i Glas Srpske koji horski prenose samo ono što godi “najboljem” Srbinu, pa makar to bila i jalova reakcija Dževada Mahmutovića, zato dakle odluka Narodne skupštine o izboru treće Minićeve vlade nije mogla stupiti na snagu, niti biti objavljena u “Službenom glasniku Republike Srpske” dok je ne usvoji u formi pisane odluke i Vijeće naroda, te dok i ta odluka Vijeća naroda ne bude objavljena u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zato je i ova treća vlada neustavna, jer je suprotna prethodno navedenim odredbama Ustava Republike Srpske. To je azbuka ustavnog prava i teorije države i prava, a ne ono čime bi Dževad Mahmutović i Dodikovi trbuhozborci poput navedenih režimskih medija da obmanjuju javnost i siju razdor u narodu, a mržnju prema svakome ko ne misli kako “misli” “najbolji” Srbin kome su ti mediji bijedne sluge. I za kraj, kao dio peškeš časa Dževadu Mahmutoviću, moram reći još nešto, samo u kratkim crtama. Naime, reče Dževad u svojoj reakciji da je “Amandman LXXVII postao član 69. stav 2. Ustava Srpske”. Dževade, ovo što si napisao dokazuje tvoje neznanje, zato što amandmanska tehnika izmjene ustava znači da se njome ne dira u izvorni tekst ustava, tako da amandman ne može postati član ustava, već uvijek ostaje amandman i tako se, pod tim nazivom, i citira – kaže Blagojević.
On je na kraju poručio Mahmutoviću da o ovome može da nauči iz njegovog univerzitetskog udžbenika ustavnog prava koji mu, kaže, može pokloniti.
– Taj udžbenik sam napisao kao redovni univerzitetski profesor ustavnog prava, a ne kao “profesor” kako me “titulišu” slugeranjski režimski mediji u Republici Srpskoj – rekao je Blagojević.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.