Od Milorada Dodika (SNSD) i aktuelne vlasti, preko Draška Stanivukovića (PSS), do Sarajeva, Srbije, povlačenja zakona i političkih obećanja, Trivićeva otvoreno govori o potezima vlasti, ali i odnosima unutar opozicionog bloka.
Poseban naglasak stavlja na ključne dijelove programa Narodnog fronta – od smanjenja poreskih opterećenja i rasterećenja privrede do ispitivanja porijekla imovine, jačanja poljoprivrede i elektroenergetskog sektora.
Koliko mandata očekujete da će Narodni front osvojiti na izborima i gdje sebe vidite nakon izbora?
Mi bismo bili zadovoljni sa pet mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske i jednim mandatom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Izašli smo sa dvije liste za oba parlamentarna nivoa, samostalno kao Narodni front-Jelena Trivić. To su naše projekcije zasnovane na realnim pretpostavkama na kojima smo radili ove tri godine, otkako smo osnovani. Mnogo smo radili na izgradnji stranačke infrastrukture i imamo razloga za optimizam. Kampanju smo koncipirali potpuno drugačije od drugih stranaka. Ona je isključivo programska. Na skupovima ne pričamo o drugima, već o onome što ćemo mi raditi poslije izbora. Očekujemo da dođe do promjene vlasti. A gdje ću biti ja? To je hipotetičko pitanje – šta bi bilo kad bi bilo? Prvo da skočimo, pa ćemo onda reći „hop“.
Koje su glavne ideje programa s kojim je Narodni front izašao pred birače i šta im konkretno nudite?
Program smo predstavili u aprilu ove godine, prije raspisivanja opštih izbora, odnosno prije maja kada se izbori zvanično raspisuju. U periodu prije kampanje nismo smjeli da ga promovišemo zbog pravila Centralne izborne komisije, jer bi se to smatralo preuranjenom kampanjom. Kada smo ušli u mjesec dana kampanje, isključivo smo govorili o svojim programskim mjerama. Program se zove „Republika Srpska – ekonomski tigar i socijalni raj“. Koncipiran je na ideji da jedna snažna, ekonomski jaka zajednica može biti poželjno mjesto za život, ali i da samo ekonomski snažna zajednica može da se nosi sa svim političkim pritiscima kojih je bilo i kojih će uvijek biti prema Republici Srpskoj i srpskom nacionalnom biću u cjelini. Mislimo da je to fokus na kojem treba da radimo. Republika Srpska danas ekonomski ne stoji najbolje, ali o tome smo dosta govorili u periodu prije kampanje. Sada promovišemo svoje programske mjere. Prije svega, treba reći da je Narodni front patriotska stranka racionalnih i ozbiljnih ljudi i da su naše temeljne polazne tačke očuvanje ustavno-pravnog položaja Republike Srpske i jačanje njenih političkih i ustavno-pravnih pozicija. Ali da biste to mogli raditi, morate biti ekonomski jaki. Nama treba rasterećenje privrede, prije svega kroz smanjenje oporezivanja na plate. Treba da koncipiramo poresku politiku tako da plate „u koverti“ postanu besmislene. Fiskalna politika može da se optimizuje na način da se pitanje plata „u koverti“ zauvijek riješi. Time se do sada niko nije ozbiljno bavio, a to jeste veliki problem za društvo u cjelini, taj dio sive ekonomije. Kada bismo se uhvatili u koštac s tim problemom, on bi bio rješiv. Govorimo i o giljotini propisa. Privrednike ne treba opterećivati nepotrebnim procedurama, administracijom i birokratijom. Sve to košta i troši vrijeme našim privrednicima. Govorimo i o smanjenju poreskih i neporeskih opterećenja na samostalnu preduzetničku djelatnost, jer je nakon izmjena iz 2024. godine, kada su dodatno opterećeni, samo u Banjaluci zatvoreno hiljadu preduzetničkih radnji. Male biznise treba pustiti da rastu. To nije značajan dio prihoda kojeg bi se država odrekla, a kada oni postanu veliki, lako će ispunjavati sve svoje obaveze prema državi. Dok su mali, treba ih pustiti. Istraživanja pokazuju da 70 do 80 odsto malih biznisa u početku svog rada, u prve dvije godine, propadne. U razvijenijim zemljama to je potpuno normalno i ljudi nastavljaju dalje. To su ljudi sa idejama i oni će uvijek imati preduzetnički duh i nastaviti da rade. Ovdje je problem što država u startu guši malog preduzetnika i ne dozvoljava mu da se razvija. Program je koncipiran tako da povećamo privrednu aktivnost i da, sa nižim poreskim stopama i manjim opterećenjima privrede, omogućimo i veći priliv u budžet. Neki ljudi to ne razumiju, pa pitaju kako mislite smanjivati poreze, a imati veći priliv u budžet. Imaćemo veću bazu koju oporezujemo. Mi smo za to da se širi oporeziva baza, a da se smanjuju poreska i neporeska opterećenja. Posebno su sporna neporeska opterećenja koja guše našu privredu. U oblasti javnih finansija rekli smo: jedan čovjek – jedna budžetska plata. Ne može jedan čovjek da bude i narodni poslanik, i direktor javnog preduzeća, i član upravnog odbora, i član plaćene komisije, pa da po tom osnovu prima tri, četiri ili pet naknada iz budžeta. Ne samo da bi se na taj način ostvarile određene uštede u budžetu, nego bi se otvorio prostor i za druge ljude da učestvuju u kreiranju javnih politika, a ne da sve bude koncentrisano u nekolicini ljudi. Nije normalno da jedan čovjek može da obavlja tri, četiri ili pet javnih funkcija i da je za svaku od njih plaćen. Govorimo o racionalizaciji troškova u javnoj upravi, o jačem pristupu i radu Poreske uprave i inspekcijskih organa. Govorimo o dosljednoj primjeni Zakona o ispitivanju porijekla imovine. Možda je to izlizanа tema, ali mi smo je koncipirali tako da kažemo da ćemo, kao buduća vlast, primijeniti taj zakon. Taj zakon postoji, samo se ne primjenjuje. Niste čuli za neki slučaj visoke korupcije da je po tom osnovu ispitan. Mi smo rekli da se taj zakon prvo primijeni na nama – na meni, mojim najbližim saradnicima i srodnicima – a onda da se pristupi provjeri svih drugih aktera javnog i političkog života, funkcionera sadašnje vlasti i buduće vlasti koja će se formirati nakon izbora. Samo tako ćemo doći do onoga što narod želi. Danas narod želi više mrvu pravde nego kilogram zlata. Takav je osjećaj i percepcija ljudi koji su obespravljeni. Naše društvo je ušlo u fazu koja nije dobra, to je raslojavanje društva. Jedni se enormno bogate, a drugi, koji su nekada bili najbolji dio društva, srednja klasa, lagano klize u siromaštvo. Nije dobro kada gubite svoj najpotentniji dio stanovništva i te procese treba zaustaviti. Moramo jačati našu srednju klasu, a ona se jača tako što snažite obrazovanje i zdravstveni sistem, koji je danas u dubiozi, i finansijskoj i svakoj drugoj. To je neuređen sistem, sa listama čekanja i svim ostalim problemima. Imamo programske mjere i u toj oblasti, kao i u oblasti obrazovanja, koje mora biti usklađeno sa potrebama tržišta rada. Sve ono o čemu se dugo godina govori na političkoj sceni i u javnom životu, mi smo stavili u svoj sistemski program. Nismo ga koncipirali kao komad papira ili spisak želja. Ovdje piše kako. Ne pišu samo ciljevi i ono što želimo, nego piše i kako bismo to ostvarili i od čega. Tu se govori i o uređenju sistema podsticaja u poljoprivredi. Naši poljoprivrednici moraju biti sigurni u otkupne cijene i moraju znati da novca u budžetu ima za podsticaje i za sigurnost koja im je potrebna. Država mora da stoji iza poljoprivrede. To je jedina grana u koju država mora da se miješa, jer ako se ne miješa, imaćemo ovo što imamo danas. Ili ako se miješa na pogrešan način, kao kroz sistem podsticaja koji su danas izvor korupcije, onda imamo problem. Mi smo rekli da to treba zakonski urediti. Kada to zakonski uredite, ne ostavljate prostor službenicima, ministru i njegovim službenicima da sistem podsticaja koriste za dijeljenje podsticaja i sredstava „po babu i po stričevima“, nego sve mora biti uređeno jasnim pravilima igre. Moramo zaustaviti devastaciju elektroenergetskog sektora. To je ogroman potencijal Republike Srpske i ogromna šansa za njen razvoj. Naravno, tu ima mjera i za mlade. Mladi Narodnog fronta pisali su taj dio programa. Oni na drugačiji način vide društvene procese. Mi smo program usvojili na svojoj programskoj skupštini. Okupili smo hiljadu ljudi na tom događaju upravo da usvojimo program. Nismo okupili ljude da pričamo parole, opšta mjesta, „vlast ne valja“ i slično. Okupili smo hiljadu ljudi da predstavimo mjere iz svog programa. Kada biste sklonili „Narodni front“ iz zaglavlja, ovo bi mogao biti ekspoze budućeg mandatara. A ko će biti budući mandatar, to ćemo vidjeti. Program je pisan tako da obuhvati sve mjere kojima se bavi Vlada Republike Srpske kao ključni izvršni organ i ono što građani treba da znaju. Vlada je nadležna za pitanja koja se tiču života ljudi, plata, penzija, investicija, zdravstvenog sistema, obrazovanja, poljoprivrede, industrije, energetike, unutrašnjih pitanja i unutrašnje bezbjednosti. Sve je to u rukama Vlade Republike Srpske, odnosno entitetskih vlasti. Ovo je pisano kao polazna osnova za rad buduće, čestite, poštene i, prije svega, stručne Vlade Republike Srpske. Naravno, uz one temeljne tačke koje se tiču očuvanja srpskih nacionalnih interesa i ustavno-pravnog položaja Republike Srpske, kao i očuvanja interesa srpskog nacionalnog bića na ovim prostorima, s ove strane Drine. To su naše temeljne polazne tačke, najčvršće veze sa maticom Srbijom i to je ono od čega polazimo. Ali ta ekonomska nadogradnja Republike Srpske mora biti brza, snažna i odlučna kako bismo mogli nositi sav teret regionalnih problema, kojih ima, ali i svjetskih okolnosti koje više nisu ni lagane. Vidite šta se dešava na svjetskom planu i sve se to odražava i na nas, i u ekonomskom smislu i u svakom drugom pogledu. Mi danas nemamo robne rezerve. Ponovo rastu cijene goriva, a ne postoji nijedan instrument kojim naša Vlada može da pomogne. Postoji ideja o smanjenju ili zamrzavanju akciza i to je dobra mjera. Mi smo pozvali da se to usvoji, ali SNSD to koči sve ovo vrijeme. Da sumiram: mi na našim skupovima ne pričamo o drugim ljudima, ne pričamo o vlasti, ne pričamo o našim političkim protivnicima. Mi pričamo o svojim idejama. Želimo da nas ljudi vrednuju i cijene, odnosno da nas valorizuju sutra na izborima prema našim idejama, vizijama, planovima i programima, a ne prema omalovažavanjima, tračevima, konstrukcijama, teorijama zavjere i blaćenju drugih političkih protivnika. Ne bavimo se time. U ovo smo ušli ozbiljno i želimo da vidimo koji je dio populacije spreman i željan da čuje ideje o tome kako živjeti bolje u Republici Srpskoj.
Rekli ste da bi taj program mogao da posluži i kao svojevrsni ekspoze budućem mandataru za sastav nove Vlade. Ako Branko Blanuša pobijedi, ko bi mogao biti mandatar – Vi ili Draško Stanivuković?
Mi smo izašli sa programom i na taj način pokazali ambiciju. Nismo to stavili na bilbord, ali svako ima pravo da koncipira svoju kampanju kako želi. Ne želim da ulazim u zamku da blatim tuđu kampanju. Naša kampanja je ovakva, njegova je takva. Nisam ja pokazala ambiciju u tom smislu da sam izašla i rekla ili stavila na bilbord „Jelena premijer“. To nisam uradila. Ali smo pokazali da imamo mnogo kompetentnih ljudi koji mogu biti dio buduće vlade. Da bismo to bili, moramo dobiti povjerenje građana. To povjerenje tražimo upravo na temama koje se tiču života ljudi i kvaliteta njihovog života. Ne na populizmu i ne na nerealnim obećanjima. Mi u programu imamo dio koji se tiče izgradnje i obnove kompletne infrastrukture u Republici Srpskoj. Kažemo da sredstva i zaduženja, odnosno javne radove, treba da pokreće država, da se ta sredstva koriste za investicije i da pokrenemo najveći investicioni ciklus u Republici Srpskoj: izgradnju mreže auto-puteva, puteva, mostova, bolnica, vrtića i škola. Želimo Republiku Srpsku u kojoj se radi, gradi i stvara, da to bude zajednica u kojoj se privređuje, jer samo Republika Srpska koja radi i privređuje može biti Republika Srpska koja pobjeđuje. U tom dijelu programa rekli smo i da put i voda moraju doći do svake kuće u Republici Srpskoj. To ne smije biti dio izbornih aktivnosti onih koji sada vrše vlast. Ne smije narod da čeka svake dvije godine na izbore da bi mu se na kašičicu drži sa 100, 150 ili 20 metara puta, pa da mu se nešto obećava i da čeka sljedeće izbore. Svaki put drže narod u pripravnosti tim dijelićem puta koji mora da dođe do kuća u kojima ima života, jer samo tako će život i ostati u Republici Srpskoj. To moraju biti redovne aktivnosti nosilaca javne vlasti. To treba da se radi u aprilu, kada je neizborna godina, ili u mjesecu u kojem se takvi radovi rade tokom neizbornih godina. Sada su pripremili ogromna sredstva i idu od kuće do kuće i od ulice do ulice, gledaju gdje treba završiti put. To je trebalo biti završeno davno i potkupljuju ljude na taj način. Potkupljuju nas našim novcem i misle da su svi ljudi naivni i da to neće prepoznati. Možda će neko podleći takvoj vrsti pritiska. Ja narod razumijem, jer se jako teško živi u Republici Srpskoj i teško je biti imun na takve pojave i jednokratne pomoći, što je sve, takođe, naš novac. Ali mislim da je jedan dio građana vrlo dobro svjestan da je to dio predizborne i funkcionerske kampanje, onih koji trenutno vladaju, i da je to jednostavno podmićivanje. Ne znam kako drugačije da ga nazovem. To je čak krivično djelo. Po Krivičnom zakoniku podmićivanje birača jeste krivično djelo. To može biti direktno, u vidu novca. Kada neko dođe sa novcem i kaže: „Glas za 200 maraka“, to je crno na bijelo. Ovdje bi se raidlo o nekom indirektnom podmićivanju, ali bilo bi lako dokazivo. Neka je narod uzeo taj novac, i treba. Sve je to naš novac. Sve smo mi to uplatili u budžet kroz poreze i sve ono što državi plaćaju i privreda i stanovništvo. Ali pitate se: zašto nije bilo prethodne godine, zašto nije bilo prije dvije godine i zašto neće biti sljedeće godine, ko god da pobijedi? Šta je to onda ako nije podmićivanje? To pokazuje koliko je vlast u problemu. Da su sigurni, da dobro stoje i da vjeruju u pobjedu svojih kandidata za inokosne pozicije, ne bi se time bavili. Bavili bi se redovnom kampanjom – okupljanja, skupovi, politički folklor – neko voli dvorane, neko mitinge, neko šatore – i to bi bilo to. Ukupna suma koja je isplaćena penzionerima u okviru jednokratne novčane pomoći je 30 miliona maraka. Za 30 miliona maraka kupljen je hotel u Brčkom. Vlada ga je kupila. Šta će Vladi hotel? To je još jedna jednokratna novčana pomoć koju su penzioneri mogli dobiti, a nisu. Afera „Vijadukt“ koštala je Republiku Srpsku 120 miliona maraka. To su još četiri jednokratne novčane pomoći. Afera „Serdarov“ koštala je Republiku Srpsku 240 miliona maraka koje smo bacili. To je još osam jednokratnih novčanih pomoći. Samo na tri velike afere kojih se sjećamo i koje su nam svježe, penzioneri su mogli dobiti 13 jednokratnih novčanih pomoći, a nisu ih dobili. Hoću da kažem samo koliko novca ima kada bi se odgovorno upravljalo javnim sredstvima i koliko su potcijenili penzionere tom jednom jednokratnom novčanom pomoći. Mi smo svoj program koncipirali tako da penzije kontinuirano rastu i da rast penzija bude rezultat rasta naše privrede. Kada raste broj zaposlenih i plate, tada će biti više uplata za doprinose. Nismo pristalice jednokratnih novčanih pomoći. Hoćemo da penzioneri imaju dostojanstvene penzije, a ne da im neko dijeli milostinju. Ali ako već treba da komentarišemo tu jednokratnu novčanu pomoć, onda naši penzioneri, dragi penzioneri, znajte da ste samo zbog tri afere u Republici Srpskoj, koje su svježe i kojih se sjećamo, a bilo ih je stotine, izgubili 13 takvih pomoći. Još 13 puta je svaki penzioner mogao dobiti 80, odnosno 120 maraka, u zavisnosti od toga da li prima ispodprosječnu ili iznadprosječnu penziju.
Kada smo već kod Stanivukovića, ranije ste govorili da ste „spustili loptu“ zarad jedinstva opozicije. Ipak, nedavno ste ga ponovo „pecnuli“, podsjećajući na njegove sastanke sa predstavnicima vlasti, na koje se, kako ste rekli, “počesto” odazivao. U kakvom ste danas odnosu sa Stanivukovićem i koliko je opozicija zaista jedinstvena?
Mi se bavimo sobom, predstavljanjem sebe i svojom ponudom prema biračima, koja je potpuno fer, korektna i poštena. Nema podmićivanja. Mi „podmićujemo“ svojim idejama i programom. Možda je to najteži dio posla i možda je to najteža kampanja koju možete voditi, ali mi smo odabrali da to bude i jedina naša kampanja. Naša kampanja nije prozivanje drugih, osim kada se tiče propusta u radu javnih organa vlasti ili, recimo, onoga što sam komentarisala vezano za Željku Cvijanović i ćutanje vlasti na ono što smo imali iz Sarajeva nakon sahrane generala Ratka Mladića, kada su oni politički i diplomatski podivljali, a reakcija iz Banjaluke bila je jedno saopštenje, i to mlako. Što se tiče gospodina Stanivukovića i tog mog komentara, bio je potpuno korektan. Ništa tu nije bilo zbog čega bi trebalo dalje ulaziti u tu vrstu polemike. Svako vodi svoju kampanju i ne bih se na tome zadržavala. Narodni front je odabrao put da se ne odaziva na sastanke vlasti kojih je bilo za sve i svašta. Kada je bila Dodikova politička koža u pitanju, zvao nas je za sve i svašta. Nema koliko nas puta nisu zvali na sastanke: te promjena novog Ustava, te „Granica postoji“, branite ovo, branite ono, trebaju sve srpske stranke sjesti. Trebaju, ali ne treba meni Milorad Dodik da kaže da sam ja Srpkinja i da imam u sebi tu želju da se brane srpski nacionalni interesi. Šta će meni Dodik za to? On je antipod tome. On brani hrvatske nacionalne interese. Šta ćemo mi sjedati na sastanke s onima koji su nas 20 godina optuživali za neku navodnu izdaju? Ja sam dokazala na sudu da nisam nikakav izdajnik i da je ona priča o 10 miliona američkih dolara laž i kleveta, da je RTRS tu priču pustio kao klevetu i laž, svjesno znajući da laže na mene i moju porodicu. I sada treba ja s tim ljudima da sjednem? Mi svoje srpsko pitanje i svoje srpsko biće branimo na svoj način. Oni to rade na svoj način. Sve se to pokazalo kao laž. Gospodin Stanivuković je sjedio s njima i on neka nosi hipoteku tog sjedanja. Gdje je novi ustav? Gdje je Vojska Republike Srpske? Jesu li rekli u tom novom ustavu da će ponovo biti formirana Vojska Republike Srpske? Znate šta su uradili kada nisu donijeli taj ustav? Donesen je u nacrtu, a prijedlog nikada nije došao na dnevni red. Došao je 18. oktobra prošle godine, kada su povukli sve zakone, zaključke i odluke. Sve su pogazili što su sami donosili. Sve što su radikalizovali, povukli su. Ali ključno je ono što možda javnost nije dovoljno percipirala: koliko je to bitno i sporno s njihove strane i koliko su stavili Republiku Srpsku na tacnu strancima. Povukli su naš Zakon o nepokretnoj imovini. To je zakon koji je bio crvena linija za očuvanje imovine Republike Srpske. To nije bio zakon iz onog paketa zakona koji su u Sarajevu zvali zakonima radikalizacije – zakon o zabrani rada Suda, SIPA i Tužilaštva na teritoriji Republike Srpske. To je bio potpuno drugi zakon, za koji smo i mi iz opozicije glasali. Ja sam, kada sam bila u Narodnoj skupštini, glasala za taj zakon, jer je imovina crvena linija Republike Srpske. To je ključni srpski nacionalni interes koji moramo očuvati. Oni su taj zakon stavili van snage. Zašto? Pod pritiskom stranaca da se Dodiku skinu sankcije. I još uvijek ne znamo šta su sve založili kada su pravili te paktove sa strancima, šta su sve od Republike Srpske obećali da bi sebi oslobodili političku poziciju. Njima je komotnija politička pozicija, a Republici Srpskoj nije. Nije, jer su na napade iz Sarajeva, koji su došli, ćutali. A znate zašto su ćutali? Ne smiju od svojih gazda. A znate ko su im gazde? Stranci. Nisu smjeli od gazda da odgovore adekvatno Sarajevu, jer je ono bilo divljanje po Republici Srpskoj, po Srbiji i po srpskom narodu u cjelini. Na to se morao imati institucionalan, adekvatan i jak odgovor. Prvi put sam pomislila da, ako pozovu, treba da se odazovemo. Jer ovakav napad, da neko kaže da se ukida Republika Srpska, kao što je rekao Zukan Helez, nismo doživjeli. Takvih poziva je bilo, ali nekako uvijeno. Nakon svega što se desilo povodom sahrane generala i nakon svega što se dešavalo tih dana, iz Banjaluke – muk. Ne znaju kako će se njihove gazde, stranci, postaviti, pa ne znaju ni oni kako da reaguju iz Banjaluke. Saopštenje mlako, otkucala sekretarica i poslala, čisto da se upišu da su nešto rekli. A Dodik je izvodio narod na međuentitetsku liniju, na skupove „Granica postoji“, gore od Mrkonjića prema Jajcu i u dijelu oko Sarajeva. Na mnogim mjestima su se izvodili ljudi. Kada je njegova politička koža bila u pitanju, tada je bilo: „Hajte ljudi, branite me. Ne damo Republiku Srpsku. Napad na našeg predsjednika je napad na Republiku Srpsku“. A kada je Poplašen smijenjen, onda je on rekao da pozdravlja odluku tadašnjeg visokog predstavnika. Je li tako? Je li pozdravio tu odluku? Je li rekao da Poplašen treba da ode? Jeste. Dodik je govorio da Karadžić i Mladić treba da se predaju sami u Hag. Pa on kaže: „Vraga, oni vole srpski narod“. To su njegove riječi. To je sve on govorio. I tog narod treba da se sjeti, da zna o kakvom je izdajniku riječ, da zna o kakvom je prevrtljivcu riječ, da zna o kakvom je trgovcu riječ, koji je spreman istrgovati sve što postoji u Republici Srpskoj za sebe. I sa takvim ja da idem na sastanak i da sjedam? Ali kada su nas napali sada posljednji put i kada su podivljali, ono nije viđeno, koliko je mržnje isijano iz Sarajeva prema srpskom narodu u cjelini i koji je stepen bjesnila iz Sarajeva bio prema Srbiji, prema Republici Srpskoj i prema srpskom narodu u cjelini, u Banjaluci – muk. I nema poziva na sastanak. Kada je Dodik u pitanju – sastanci, zovi opoziciju, „Granica postoji“, izvodi narod, pravi mitinge pred Narodnom skupštinom, okupljaj ljude, diži tenzije. Sada, kada su napali Republiku Srpsku kao zajednicu, nas sve, kada su nas sve zajedno politički i diplomatski napali, kao i Srbiju – nema ni sastanaka, nema jakih izjava, nema ništa. Bio je 18. oktobar. Obećali su strancima da će biti dobri i sada rade šta im oni kažu. Oni sada ćute. Gdje je Dodiku sada referendum? Gdje je referendum? Je li bilo da će biti i o sudskoj presudi, i o ulozi neizabranog visokog predstavnika, i o ulozi svega što je bilo, pa i konačni referendum o pitanju osamostaljenja Republike Srpske? Gdje je sada? Sada je bio momenat da kažemo: vidite, oni nas ne žele ovdje. Ovo je nemoguća država. Evo, ja sad izgovaram! Poslije svega što je bilo iz Sarajeva, meni je žao što se oni tako ponašaju. Trebali su malo da razmisle o svojim reakcijama. Ne mogu oni kolektivno suditi cijelom srpskom narodu. Na takve reakcije morao je biti jedinstven srpski odgovor, institucionalan. Zar ono što je došlo iz Sarajeva nije zaslužilo jedan zaključak Narodne skupštine i jednu posebnu sjednicu Narodne skupštine? Željka Cvijanović je morala zatražiti sazivanje vanredne sjednice Predsjedništva BiH. Kome ona priča bajke da ona ne može nešto po procedurama? Je li ona zatražila sazivanje vanredne sjednice Predsjedništva BiH? Nije. Šta rade oni u Sarajevu, osim što se busaju u prsa? Do sada su galamili, sada ćute. Od 18. oktobra su vrlo tihi po tim nacionalnim pitanjima. Zašto? Skinute su im sankcije i njih sada baš briga šta dalje. Nešto Dodik u nekoj izjavi kaže, da se upiše, „idemo lagano dizati autonomiju Republike Srpske“, a sve nadležnosti je predao i povukao Zakon o nepokretnoj imovini.
U više navrata ste isticali važnost dobrih odnosa sa zvaničnim Beogradom, ali stiče se utisak da vlast u Banjaluci ima primat u podršci matice. Kakvu poruku time Beograd šalje opoziciji?
Ko god bude vršio vlast u Republici Srpskoj, biće saradnja institucionalna sa maticom Srbijom i institucijama u matici Srbiji. Naše je da se izborimo za promjene. Granice na Drini neće biti. To treba biti ključna poruka prema svima u regionu prema kojima mi šaljemo samo poruke mira. Oni su zaboravili pomoć tokom korone, pomoć koja je dolazila iz Srbije i koja nije dolazila samo Republici Srpskoj, nego cijeloj BiH. To je njihovo. Ovo je naše, da uvijek držimo ispruženu ruku. Granice na Drini neće biti, ko god da bude vlast u Republici Srpskoj, a na nama je, iz opozicije, da smognemo snage da promijenimo ovu vlast. To je naša obaveza – da animiramo narod i da ljudima otvorimo oči i da nema izgovora. Ja ne bih voljela, koliko god ne podržavala politiku Milorada Dodika i koliko god se ne slagala sa politikama SNSD u cjelini, da Republika Srpska i Srbija nemaju najsnažnije institucionalne odnose. Nas na to obavezuju i specijalne paralelne veze Republike Srpske i Srbije, koje su, ovima u Sarajevu, takođe, problem. Ukoliko Narodni front bude dio buduće vlasti, imaćemo još snažnije veze sa Maticom. Ne samo da smo obavezani Sporazumom o specijalnim paralelnim vezama, to je prirodna stvar. Mi smo jedan narod, jedan kulturni, duhovni i nacionalni prostor. To ne bi trebalo nikome da smeta u regionu. Ne znam zašto bi bilo kome smetalo da Republika Srpska i Srbija imaju najbliže veze. Obaveza nas u opoziciji jeste da promijenimo ovu vlast, ukoliko smatramo da je loša, i da ubijedimo narod da su nam promjene potrebne. U našem programu stoji da ćemo održavati i snažiti veze sa našom maticom Srbijom. Ja samo na taj način gledam cijeli kontekst tog pitanja kako ste ga Vi postavili.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.