Škrbić je, inače, bivši ministar zdravlja u Vladi Republike Srpske kada se na njenom čelu, u jednom od mandata, nalazio lider SNSD Milorad Dodik, a takođe je i aktuelni dekan Medicinskog fakulteta u Banjaluci.
Osim što je bivši ministar u Dodikovoj vladi, novopečeni rektor Ranko Škrbić već godinama je član Glavnog odbora vladajuće političke stranke u Republici Srpskoj.
Navedeni detalji iz biografije novoizabranog v. d. rektora Univerziteta u Banjaluci izazvali su žestoke reakcije u dijelu javnosti, kao i među opozicionim političarima koji tvrde da je Škrbićevim izborom banjalučki univerzitet potpuno potpao „pod šapu“ vlasti.
Međutim, ako pogledamo nešto dalje u „istorijat“ Univerziteta u Banjaluci, od samog nastanka Republike Srpske na čelu ove institucije nalazili su se stranački kadrovi i partijski „vojnici“.
Naime, od ratne 1992. pa do 2006. godine, na čelu banjalučkog univerziteta nalazio se Dragoljub Mirjanić, kadar SDS. Njega je na mjestu rektora zamijenio Stanko Stanić, koji je bio „čovjek od povjerenja“ Biljane Plavšić, bivše predsjednice RS i osnivača Srpskog narodnog saveza, koji je kasnije „prerastao“ u DNS.
Na Stanićevo mjesto 2016. godine došao je Milan Mataruga, koji se nalazio u Savjetu SNSD za visoko obrazovanje, a identičan „bekgraund“ imao je i Radoslav Gajanin, koji je 2017. došao na poziciju rektora.
Za razliku od brojnih uglednih evropskih univerziteta koji se hvale viševjekovnom autonomijom i nemiješanjem politike u njihov rad i kadrovska postavljenja, univerzitet u najvećem gradu Srpske u posljednje tri decenije potpuno je „poklopljen“ politikom, a napredovanje u naučnim zvanjima ili finansiranje naučnih projekata, prema tvrdnjama bivših radnika univerziteta, uglavnom je uslovljeno odgovarajućom partijskom knjižicom.
– Glavna tekovina kulturnog, civilizacijskog i obrazovnog razvoja jeste da univerzitet bude samostalan i nezavisan, jer se tu stvara nauka i razvija obrazovanje. Univerzitet, kao i nauka, mora da bude daleko od politike, pošto su to dvije potpuno suprotne stvari – kaže za Srpskainfo sociolog Ivan Šijaković, penzionisani profesor Univerziteta u Banjaluci.
Sve što, prema njegovim riječima, čini politika, uglavnom nije naučno.
– Ako se politika miješa u nauku ona gubi svoju snagu, značaj i vrijednost. Mi smo tome svjedoci već 30 godina. Kako je na ovim prostorima nastupio višepartijski sistem, sve stranke su se borile da se dočepaju univerziteta – ističe Šijaković.
Između ostalog, on tvrdi da je skoro u svim državama nastalim raspadom bivše SFRJ jedna od karakteristika to da su se partije na vlasti trudile, a sada su konačno uspjele, da univerzitete potpuno podrede svojim interesima.
– Zato je banjalučki univerzitet počeo da pada na Šangajskoj listi, kao i drugim listama koje mjere kvalitet obrazovanja. Nauka ne može da se razvija bez finansiranja, a finansiranje je ovdje uslovljeno poslušnošću prema vlastima i vladajućoj partiji. Finansiranje naučnih projekata takođe je uslovljeno pripadnošću vladajućim partijama – kaže Šijaković za naš portal.
Političkim partijama, kako tvrdi, nije važan razvoj nauke i univerziteta, već samo to da univerzitete drže pod kontrolom kako, prema njegovim riječima, ne bi dolazilo do razvoja kritičke misli i stavova prema odlukama vlasti i lošem stanju u društvu.
– Svaka autokratska vlast se plaši univerziteta i zbog toga nastoji da ga drži pod apsolutnom kontrolom – zaključuje Šijaković.
Komunikolog Mladen Bubonjić smatra da izbor novog rektora banjalučkog univerziteta, koji je „etablirani“ funkcioner vladajuće političke partije ne predstavlja preveliko iznenađenje.
– Tako nešto se moglo očekivati, ako uzmemo u obzir aktuelnu društveno-političku atmosferu. Kad pominjete autonomiju univerziteta, koja je viševjekovna evropska tekovina, malo mi imamo veze s evropskim trendovima i praksama. Ovdje još postoje snažni ostaci bivšeg režima, u kome je država imala kontrolu nad svim aspektima života – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
On dodaje da je osim „političkog izbora rektora“ već godinama na banjalučkom univerzitetu praksa da se i dekani fakulteta biraju po političkoj podobnosti.
– Pogledajte samo izbor dekana Fakulteta političkih nauka. Za izbor profesora takođe je nerijetko presudan faktor njihova politička podobnost. To je, nažalost, naše opšte mjesto i svakodnevnica – kaže Bubonjić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.