(VIDEO) Đajić poslao SNAŽNU poruku bivšim stranačkim kolegama „Moralno bi bilo da oni koje sam uveo u SNSD glasaju za mene“

U intervjuu za Srpskainfo Đajić, između ostalog, bez dlake na jeziku govori o tome da li je njegova ideja o „pokretnoj ambulanti“ samo predizborna priča, zaslugama za afirmaciju UKC RS, odnosima s bivšim stranačkim kolegama iz SNSD, da li je otvoren za saradnju sa sadašnjom opozicijom poslije izbora…

Mnogi vas smatraju nekonvencionalnim političarem na domaćoj političkoj sceni. Družite se s ljudima, organizujete koncerte, svakodnevno ste među građanima. Kako biste opisali sami sebe?

Ja sam pet odsto političar, pet odsto su koncerti i ostalo, a 90 odsto sam Vlado Đajić, osoba koja spašava živote. Ja sam prije svega doktor i humanista. Svaki dan spašavam živote. Juče sam pregledao oko 200 pacijenata, od kojih je kod njih 18 bilo potrebno ozbiljnije reagovanje, odnosno operacija štitne žlijezde ili krvnih sudova.

Znači, juče je potencijalno spašeno 18 života. Intervenisao sam i u drugim slučajevima. Nekoliko puta sam zvao kolege na Paprikovcu da prime određene pacijente i obrate pažnju na njihovo stanje. Iza mene su rezultati desetina hiljada spašenih života – ranjenika, naših civila, građana Republike Srpske i ljudi koji dolaze kod mene. Mnogi ljudi koji žive u Norveškoj, Americi, Danskoj, Njemačkoj, Švajcarskoj i drugim zemljama, kada dođu ovdje na odmor, žele da ih upravo ja pregledam.

Prije svega sam humanista i ljekar. Iza mene je i osam doktora nauka. Ne znam da li postoji neko u Republici Srpskoj ko je stvorio osam doktora nauka, odnosno bio mentor ili ko-mentor tolikom broju ljudi. Sam sam doktorirao prije 24 godine. Bio sam asistent, docent, vanredni i redovni profesor i šef katedre. Vodio sam Klinički centar prema svim referencama i objektivnim pokazateljima.

Bio sam, smatram, najuspješniji direktor u istoriji Kliničkog centra, jer sam uspio da ga preselim sa stare lokacije, na kojoj se čekalo 50 godina. Na staroj hirurgiji ljudi su umirali jer nije bilo odgovarajuće dijagnostike, sala, intenzivne njege, dovoljnog broja respiratora i dobre organizacije, kao ni odgovarajućih tehničkih preduslova.

Sve sam to, za Republiku Srpsku i dobrobit njenog naroda, napravio uz podršku institucija i Vlade RS, ali su moja ideja, organizacija i vizija bili ključni. Obišao sam svjetske bolnice od Sidneja do Južne Amerike, kroz Evropu, prošao različite edukacije i vidio kako to izgleda. Ono što sam vidio prilagodio sam našim mogućnostima. Napravili smo mnoge stvari bolje nego u daleko razvijenijim državama.

Profesori iz Amerike, Njemačke i Švajcarske koji su dolazili ovdje divili su se našem urgentnom centru, intenzivnoj njezi, operacionim salama, organizaciji, tehničkom i dijagnostičkom centru, nuklearnoj medicini i svemu što smo napravili. To je Vlado Đajić, odnosno prije svega dr Vlado Đajić. Sve ostalo je usput.

Ja sam organizovao žurke i kao student, bio predsjednik studentske organizacije, putovao, družio se. Ne vidim ništa loše u tome. Smatram da ljudi treba da se druže, da se vesele i pjevaju, a ne da se zatvore i samo kukaju. Kada sjednete sa ljudima i razgovarate, možete nešto pametno čuti od svakoga – bio on obrazovan ili neobrazovan, živio na selu ili u gradu. Mnogo toga možemo čuti, prilagoditi i pretvoriti u praksu.

Ja to i sada radim. Obišao sam čitavu Republiku Srpsku, sve gradove i opštine. Razgovarao sam sa običnim ljudima, akademicima, radnicima, konobarima. Mislim da imam vrlo dobar pregled stanja u Republici Srpskoj, ali i ideje i volju da napravimo nešto dobro. Što se tiče zabava i pjesama, moramo prihvatiti realnost. Dovodio sam operu i orkestar Jovana Maljokovića, džez orkestar, ulagao novac u reklamu i štampao flajere, a na koncert dođe 128 ljudi. Onda dovedemo krajiške pjesme ili neku drugu vrstu muzike i dođe 3.000 ljudi.

Ne možemo biti Don Kihot i raditi stvari koje nemaju podršku ljudi. Imamo takav mentalitet i mislim da je tu zakazala država. Mi moramo učiti mlade vrijednostima. Treba da upoznaju film, različite muzičke žanrove, džez, bluz, rokenrol i sve ono uz šta smo i mi odrastali. Institucije Republike Srpske moraju dati sve od sebe da rade na edukaciji omladine – na razvoju radnih navika, obrazovanja, stabilnosti sistema, kulture i rada. Ne možemo biti bez kulture. Nijedna država ne može biti bez kulture, privrede, organizacije i zakona.

Zbog toga smo se okupili kao grupa ljudi. Nije tu samo Vlado Đajić. Ja sam bio jedan od inicijatora, ali tu imamo ozbiljne ljude – akademike, generale, profesore, vrijedne radnike, članove dijaspore i doktore. Neka neko kaže da je u istoriji Republike Srpske neka politička organizacija na listi imala djevojku od 18 i po godina koja je bila najbolji đak osnovne škole, najbolji đak Ekonomske škole u Banjaluci sa prosjekom 5,0 dvije generacije, koja je bila najbolja na prijemnom ispitu na državnom fakultetu i osvojila maksimalnih 100 bodova, a koja ovog ljeta radi na benzinskoj pumpi da bi zaradila za školovanje.

Ona je na našoj listi. Ja volim mlade i mnogo toga sam uradio za njih. Zaposlio sam, kako sam već govorio, veliki broj mladih ljudi, među njima i stotine doktora. Posebno me raduje kada neko mlad upiše fakultet i kada se zaposli. Zato apelujem na mlade: uradimo nešto sada, prvi put. Glasajte za djevojku od 18 i po ili 19 godina, najbolju učenicu i sada jednu od najboljih studenata. Hajde da svaku takvu osobu poguramo da bude poslanik.

Mladi, probudite se i ustanite tog dana. Pokažite da ova država ima budućnost i da se mladi pitaju. Nije više bitna samo partija. Ona je vaša. Ona se formalno učlanila, ali nije članica Volje naroda Srpske zato što je neko od nje to tražio. Prepoznala je u nama nešto što donosi dobre ideje. Sama je rekla: „Hajde da nagradimo djevojku koja je bila najbolji đak, koja radi na benzinskoj pumpi, koja je sa 100 bodova upisala državni fakultet, želi da ostane ovdje i studira.“

Zato pozivam sve mlade. Ne moraju glasati za mene, ali mogu glasati za tu djevojku koja je na listi Volje naroda Srpske. Hajde da napravimo najmlađeg poslanika, da ona obilazi fakultete i škole širom Republike Srpske, razgovara sa mladima, prikuplja njihove probleme i da ih zajedno rješavamo u Skupštini.

Posljednjih mjesec dana sa pokretnom ambulantom obilazite gradove i opštine širom Republike Srpske. Govorili ste o tome da ste kod mnogih ljudi otkrili zdravstvene probleme za koje nisu ni znali. Da li to radite iz humanih i ljekarskih razloga ili je dio javnosti u pravu kad kaže da to radite zato što je u toku predizborna kampanja?

To mogu reći samo oni koji ništa ne rade. Oni koji poznaju Vladu Đajića znaju da sam, na iznenađenje mnogih, atrakcija kada dođem u Bratunac, Višegrad, Bijeljinu i druga mjesta. Ljudi prilaze, žele da se fotografišu, prepoznaju me i znaju da sam dobronamjerna osoba, spremna da pomogne. Spreman sam da stanem, uzmem telefon i pozovem koga treba da bi se nekome pomoglo.

Spreman sam da iz bilo kojeg komfora, čak i sa proslave, svadbe ili žurke, prekinem sve i odem na Paprikovac da pregledam čovjeka. To sam ja. A što se tiče prevencije, to je moj pristup koji razvijam već 15 godina. Prvi sam, zajedno sa profesorom Vujkovićem, otišao u Švajcarsku i počeo da radim dopler krvnih sudova glave i krvnih sudova vrata. Kada smo se vratili, mnogi su govorili: kako se mogu vidjeti krvni sudovi u glavi, oni su u kostima? Govorili su da je to neka iluzija i priča. A onda smo pronašli jednog operisanog pacijenta, pa drugog, petog, desetog. To je vremenom postala rutina.

Dugo sam bio šef odjela i doktorirao sam na moždanom udaru. Kada čovjek dođe sa moždanim udarom, oduzme mu se ruka, noga ili govor. Trećina umre, trećina, nažalost, ostane teško onesposobljena. To je katastrofa i za čovjeka i za porodicu i za državu. Ja to gledam svaki dan. Kada uradimo pregled krvnih sudova i vidimo da je krvni sud začepljen ili sužen, pitamo se: zašto čovjek nije došao ranije da to otkrijemo? Da je došao ranije, mogli bismo reagovati, dati lijek i spriječiti moždani udar.

Zato sam prije 15 godina krenuo u rješavanje tog problema. Išao sam u Trebinje, išao širom Republike Srpske i besplatno pregledao ljude. Spasili smo hiljade života i obučili doktore u lokalnim bolnicama da to rade. Smanjili smo broj moždanih udara i nabavili lijekove za trombolitičku terapiju, odnosno otapanje tromba. Dok sam bio direktor, kupio sam i najsavremeniji aparat kojim možemo izvući tromb iz krvnog suda u glavi. To smo uradili i kod pacijenta iz Ribnika.

Ušli smo kroz krvni sud u nozi, izvukli tromb i čovjek je za nekoliko minuta postao svjestan i prohodao. To sam donio ovdje. I sada to nastavljam svake godine. Neko kaže: „Evo, radi to zbog izbora.“ Ne radim zbog izbora. Spašavam živote. Bio sam u Novom Gradu, Kostajnici, Kozarskoj Dubici, Ribniku, Bijeljini i drugim mjestima. Gdje god dođem, otkrijemo ljude koji nisu znali da imaju suženja ili druge probleme.

Otkrivamo ih, liječimo i završavamo posao. Spasimo čovjeka, spasimo porodicu i zadržimo aktivnog člana društva ovdje. Preporučujem svima starijim od 40 godina, posebno pušačima i onima koji imaju porodično opterećenje, povišen šećer, masnoće ili su izloženi stresu, da urade pregled krvnih sudova vrata i glave. Posebno me zabrinjava veliki broj zapuštenih problema sa štitnom žlijezdom i tumorima koji se otkrivaju kasno.

Mi to radimo u interesu građana, besplatno, dolazimo među narod i razgovaramo sa njima o njihovim problemima, ali i o problemima države. Tako prikupljamo informacije šta treba uraditi. Kao jedan novi narodni pokret, Volja naroda Srpske, želimo da radimo upravo to. Ja sam već rekao šta sam uradio za narod kada sam spašavao ranjenike, ali mislim da je jedna od najboljih stvari koje sam uradio za narod Republike Srpske upravo pokret Volja naroda Srpske.

Vjerujem da će taj pokret raditi dobro za Republiku Srpsku, za mlade i za sve naše građane i dati jednu budućnost, dobru Republiku Srpsku, za kakvu smo se borili devedesetih godina.

Nedavno ste rekli da je sadašnji položaj bivših boraca Vojske Republike Srpske ponižavajući i da ti ljudi treba da imaju mnogo veće počasti i priznanja. Bili ste ratni ljekar i liječili tadašnje borce VRS. Na koji način mislite popraviti položaj ratnih veterana?

Moj život je, nekako, čudan i rijetko ko može ponoviti ono što sam ja prošao. Moja djeca ne vjeruju šta sam sve radio i kroz šta sam sve prošao. Nije lako bilo sa nešto više od 20 godina preći iz studentskih žurki i lagodnog života u rat.

U septembru 1991. godine bio sam među prvima. Kada sada neki pokazuju knjižice, moja je počela 5. septembra 1991. godine. Sam sam prešao u Slavoniju, spašavao ranjenike i civile i ostao do posljednjeg dana. Kada sam pričao sa momcima tamo, govorili su mi da se treba malo osloboditi. Ali ja nisam takav tip. Nisam htio ostaviti te ljude. Oni su za mene bili drugovi.

Zato je naša parola: nema izdaje. Nisam izdao. Od prvog dana sam otišao i vidio strahote, ranjavanja, pogibije, teškoće, glad i hladnoću. Jedna od najtežih stvari u mom životu bila je da zajedno sa moralistom ili velikim oficirom odem kod roditelja i kažem im da im je sin poginuo. Morao sam to raditi. Morao sam ići kod roditelja, davati lijekove, pomagati i raditi sve što je bilo potrebno. To je strašno iskustvo. Prošao sam strahote.

Evo, sada pozivam svakoga da ode i prespava nekoliko dana negdje u šumi, na mjestu gdje je mirno, pa da vidi kako je to. A zamislite ljude koji su četiri godine bili u šumi, u rovu, dok padaju granate i meci i dok ne znate hoće li neko probiti liniju ili vam doći iza leđa. To je strašno. Takvi ljudi su heroji. Svaki čovjek koji je bio u rovu za mene je heroj. Proveo tamo dan, noć, dvije ili pet godina. Nije bitno koliko – prošao je strahote da bi nastala Republika Srpska. Republika Srpska nije vlasništvo nijednog pojedinca, nijedne grupacije i nijedne političke partije.

Ona pripada borcima i narodu. Moramo vratiti dostojanstvo borcima, jer njih danas gotovo niko ništa ne pita. Oni su za mene divovi. Oni su za mene heroji.

Ali nemojmo sada dezertirati. Probudimo se i borimo se da ovdje bude bolje, da uredimo sistem, da se poštuje zakon, da vidimo gdje idu pare, da kredite ulažemo u proizvodnju, da povećavamo plate i omogućimo mladima da ostanu ovdje. Ovim sistemom će mladi otići. Mi ćemo ovdje ostaviti nešto i imati ko da brine o našim penzijama. Ostaće prostor da nam dođu migranti i da mi budemo njihove sluge.

Zato otvoreno pozivam borce. Kada sam sa nešto više od 20 godina mogao da organizujem sanitetsku službu – gdje se izvlači ranjenik, gdje ga dočekuje, kako se transportuje i gdje ide na operaciju – onda sa ovim  iskustvom, nakon rukovođenja hiljadama ljudi, iskustva iz perioda korone, mentorstva i obilaska svijeta, mogu da rukovodim bilo čim za dobrobit naroda.

Pozivam sve borce i narod Republike Srpske da glasaju za Volju naroda Srpske, za doktora Vladu Đajića i za svoju partiju, za dobrobit njih i njihove djece.

Obećavam da neću izdati nijedan interes Republike Srpske niti pojedinca i da ću uvijek biti na raspolaganju narodu. Svi znaju da su moja vrata bila otvorena za stotine ljudi dnevno, da je moj telefon bio uključen 24 sata, da sam primio svakoga i pomagao svakome. Dao sam sve od sebe. A šta smo dobili? Ništa.

Vlado Đajić je promijenjen na jedan ružan i, po mom mišljenju, nepotreban način. A šta smo dobili? Ništa. Šta je Klinički centar uradio? Ništa. Da sam ostao, sigurno bismo pokrenuli psihijatriju, završili garažni kompleks bez novog zaduživanja, završili ginekologiju i pedijatriju i njihovu rekonstrukciju, krenuli sa izgradnjom fakulteta, medicinske škole i vrtića za radnike Kliničkog centra.

Sve bismo to završili. Krenuli bismo i da pravimo stanove za radnike Kliničkog centra, na zemljištu Kliničkog centra, po cijeni gradnje od oko 2.000 KM. Za sada, danas, ništa od toga nismo dobili. Otvaranje onkologije, koju sam ja ranije osmislio, održano je, a mene nisu pozvali niti su me direktor i ministar pomenuli.

Kada sam bio na Kliničkom centru, zapošljavao sam ljude i radio sa njima. Sada, prema informacijama koje dobijam, neki šefovi potpisuju i tjeraju radnike da dolaze na biračka mjesta. Dobio sam snimke i izjave ljudi koje sam ja zaposlio. Zato sada upozoravam radnike gore: ne bojte se. Doktori, sestre, vozači – javite ako neki šefovi vrše pritisak na vas, ako vas prozivaju, popisuju ili vode na biračka mjesta. Ako neko to radi po naređenju uprave, to ćemo rješavati. Ako neko to radi da bi vas ponižavao, i to ćemo rješavati. Ne smije vam niko oduzeti dostojanstvo. Nikada više ne smije da se ponovi ovo što se sada ponavlja. Mi želimo slobodnu Republiku Srpsku.

Govorili ste da ste na ružan način napustili SNSD. U slučaju dobrog izbornog rezultata, ako budete tas na vagi, da li ste spremni sutra ponovo ući u koaliciju sa SNSD ili ste otvoreni za saradnju s opozicionim strankama?

Vlado Đajić nije isključiv. Imam tim ozbiljnih ljudi iz svih oblasti i imam mnogo prijatelja u svim partijama. Imam prijatelje i u SDS, i u drugim strankama, i među socijalistima, ali i u SNSD. Imam možda i najviše prijatelja upravo u SNSD. Tamo ima divnih ljudi. Ja sam mnoge ljude uveo u SNSD i učlanio ih. I njima kažem: moralno bi bilo da glasate za mene. Vi koji ste u SNSD, a koje sam ja uveo tamo, učlanio i kojima sam pomagao – moralno bi bilo da glasate za Vladu Đajića.

Ali glasajte za predsjednika za koga god hoćete. Ove godine nisam se opredijelio i ne utičem na naše ljude i glasače za koga će glasati za predsjednika. Glasajte za koga hoćete. Mi moramo napraviti Republiku Srpsku poput Njemačke, Engleske i drugih država u kojima je premijer važan, a predsjednik ima drugačiju ulogu. Nama trebaju ruke u Skupštini da možemo izabrati Vladu i pravog premijera, a premijer treba da bude premijer svih građana.

Moramo raditi na pomirenju. Tužan sam što sada pravimo podjele i dijelimo srpski narod. Ljudi, političari i svi mi moramo da se osvijestimo. Imamo dovoljno problema i bezbjednosnih izazova. Ratovi su na sve strane, postoje ekonomske krize. Opametimo se. Svaki čovjek je bitan. Volio bih da sve male partije pređu cenzus i da napravimo višepartijski sistem u kojem ćemo sjesti svi zajedno i dogovoriti se. Ne želimo da budemo ni lijevi ni desni, već narodni. Želimo da se vlast napravi u ime naroda i u interesu naroda.

Ne želimo da budemo ničija kolica. Ako imamo pet, osam, deset ili tri poslanika, treba da vidimo koliko nam pripada direktora i ministara, bez obzira na to ko je lijevo ili desno, i da pokažemo šta možemo uraditi. Tražićemo Ministarstvo zdravlja, zato što smo u toj oblasti najbolji. Ja zdravstvo imam u malom prstu. Imamo i kandidate za ministra zdravlja.

Zdravstvo i bezbjednost su najbitniji i želimo stvarno da riješimo probleme u zdravstvu. Mi smo spremni da razgovaramo sa svima. Apelujem na ljude: Vlado Đajić vas neće izdati. Za sve one koji ste me zvali, koji ste dolazili kod mene, kojima sam pomagao i koje sam zapošljavao – moralno bi bilo da zaokružite Vladu Đajića. Ali još je bitnije da taj Vlado Đajić i dalje ostane osoba koja će vam stajati na raspolaganju. Da me možete nazvati i pozvati, da zajedno riješimo problem, da ne bježim kao ostali i da budem dostupan 24 sata.

Najveća dobit za svakog pojedinca u Republici Srpskoj jeste da ovaj put glasa za Volju naroda Srpske – narodnu, iskrenu, patriotsku partiju u kojoj će se rješavati problemi pojedinca, ali i problemi Republike Srpske. Želimo Republiku Srpsku koja će biti stabilna, pravna i uređena, ekonomski jaka i u kojoj će narod lijepo živjeti. Jer ovo je jedan od najljepših komada zemlje na planeti.