Poruka je ovo predsjednika PDP Republike Srpske Igora Crnatka, koji tvrdi da istraživanja kojima raspolaže pokazuju da kandidat opozicije Branko Blanuša trenutno vodi u trci za predsjednika Republike Srpske, dok se istovremeno trka za člana Predsjedništva BiH, prema njegovim riječima, pretvara u gotovo potpuno neizvjesnu borbu između Nebojše Vukanovića i Željke Cvijanović.
Crnadak ide korak dalje i otkriva da čak i u redovima SNSD računaju da bi zajednička lista Vukanović-Crnadak mogla osvojiti najmanje deset mandata.
U intervjuu za SrpskaInfo Crnadak bez uvijanja govori o opozicionim podjelama, odnosu između Milorada Dodika (SNSD) i Draška Stanivukovića (PSS), pritiscima na zaposlene u javnom sektoru i kupovini glasova, uz najavu zakona kojim bi politički mobing, kako navodi, bio kažnjavan zatvorom.
Objavili ste da kandidat opozicije Branko Blanuša vodi u trci za predsjednika Republike Srpske i da je ta razlika nedostižna. Objavili ste i da će zajednička lista Vukanović-Crnadak imati najmanje deset mandata, ali i da se Vukanović ozbiljno približio Željki Cvijanović u trci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Koliko su pouzdana istraživanja na koja se oslanjate?
Istraživanja su uvijek osjetljiva i nikada se ne možete 100 odsto osloniti na njih, ali definitivno postoje istraživanja koja su urađena vrlo ozbiljno i koja su dostavljena većini partija. Mi vrlo dobro znamo kakvo je trenutno stanje. Najčešće oni koji naruče istraživanja malo ih friziraju i dotjeraju, pa onda s tim rezultatima izlaze pred saradnike i javnost. Ali ono što trenutno imamo jeste da definitivno postoji razlika. Nisam rekao da je ona 100 odsto nedostižna, ali djeluje nedostižno ako je sve to tačno. U svakom slučaju, prednost je trenutno na strani Blanuše. Što se tiče nas, evo da vam otkrijem jednu malu ekskluzivu,p rije dva dana dobili smo potvrdu upravo iz redova SNSD da oni računaju da će zajednička lista kolege Vukanovića i mene osvojiti najmanje deset mandata. Mislim da je to nešto što ljudi već prepoznaju. Na svakom koraku slušam priču: „Imaćete mnogo glasova, odlično ćete proći, neće moći ništa bez vas“ … Što se tiče ove treće trke, tu su se stvari zaista dramatično promijenile u posljednjih sedam dana. Nevjerovatno je koliko se sve to sada izdiže u direktan sudar Nebojše Vukanovića i Željke Cvijanović, odnosno dva različita pristupa politici i načinu vladanja. Jedan je onaj koji reprezentuje Željka, poznata po tome što je imenovala narko-konzula u Panami i dvije godine ne želi da objasni zašto. Ona je, takođe, poznata i po tome što ima porodičnu firmu. Članovi njene najbliže porodice rade razne stvari. Gradili su Srpska Open, evo sada grade garažu u Banjaluci. Imate drugi koncept Nebojše Vukanovića i nas koji stojimo iza njega, koji je sve suprotno tome, gdje je u prvom planu interes naroda, interes države. Sigurno ne možete njega zamisliti sutra da daje poslove članovima svoje porodice. Ne možete njega zamisliti da imenuje neke sumnjive ljude na takvim pozicijama. Mislim da se iz tog razloga dešava ovo što se sada dešava – Nebojša Vukanović i Željka Cvijanović su ovih dana praktično gotovo poravnati. Biće to borba do posljednjeg metra, kako bi se reklo u atletici.
Ako sve bude tako kako kažete da će biti, ako Blanuša bude izabran za predsjednika Republike Srpske, ko bi, prema Vašem mišljenju, trebalo da bude mandatar za sastav nove vlade?
Hvala Vam na tom pitanju, jer je ovo zaista idealna prilika da se vratim na famozni Sporazum u deset tačaka. Mislim da je taj prijedlog, ne zato što je moj, zaista najbolje rješenje za potpuno objedinjavanje opozicije. Prema tom sporazumu, Blanuša je kandidat za predsjednika Republike Srpske, Vukanović kandidat za člana Predsjedništva BiH, a prva stranka s najvećim brojem glasova, a to bi u 99 odsto slučajeva morao da bude Pokret, pored ove dvije liste, dala bi premijera. Onda dalje ide ono o čemu smo tada govorili – Narodni front, koji je bio dio tog sporazuma koji su napravile te tri stranke. Sve je bilo posloženo. Taj sporazum je podrazumijevao da nema nikakvih međusobnih napada unutar opozicije, da se tačno projektuje kako će se formirati vlada nakon svega toga. Međutim, taj sporazum nije prihvaćen. Problem je što nakon toga niko nije ponudio drugo rješenje koje bi objedinilo opoziciju. Imamo sporazum koji su potpisale tri stranke, ali koji u ovom trenutku nema nikakav efekat. Iz tog sporazuma već sada imate jednu varijantu gdje oni smatraju da treba da bude Stanivuković premijer, a imate Jelenu Trivić koja je odmah sutradan rekla: „To nije dio sporazuma, nismo se tako dogovorili“. Tako da je sada, u ovom stanju, kada nema nikakvog dogovora u opoziciji, nemoguće reći ko će biti premijer u slučaju pobjede gospodina Blanuše. Ja predlažem da sačekamo da uhvatimo tog zeca, pa ćemo onda razmišljati kako da ga pripremimo. Još je u šumi.
Vi ste od samog početka insistirali na opozicionom jedinstvu i na zajedničkim kandidatima. Međutim, opozicija se nije uspjela usaglasiti oko kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Da li je to dokaz da među opozicionim strankama vlada takvo nepovjerenje koje bi bilo teško prevazići poslije izbora?
Ako se desi pobjeda Blanuše i ako se desi ovo što istraživanja blago ukazuju, onda će biti vrlo teško da se napravi nešto drugačije. To će biti obaveza svih nas, moraćemo razgovarati. S tim da postoji jedna briga u javnosti – da li svi mi želimo isto? Republika Srpska mora da zna da postoje tri puta o kojima ona sada odlučuje na ovoj izbornoj raskrsnici 4. oktobra. Jedan je da sve ostane isto, baš isto kao do sada, u posljednjih 20 godina. Drugi je da sve ostane isto, samo da se neke face promijene. I treći je put istinskih promjena, drugačija filozofija vladanja, veća odgovornost, prekid korupcije, veća sloboda za ljude… Mi postavljamo neka pitanja na koja, nažalost, ne dobijamo odgovore. Zašto je toliko teško da svi iz opozicije kažu: ni pod kojim uslovima neće biti pravljenja vlade i Savjeta ministara sa SNSD. Mi ne možemo to da dobijemo. Evo, ja pozivam ove koji svaki dan izgovaraju svoj slogan naglas, njih 150, ne znam koliko ih bude, da se negdje skupe i kažu: „Mi nećemo praviti ni vladu ni Savjet ministara sa SNSD, ni pod kojim uslovima. Sigurno”. Evo, doći ću ja da kažem svima “sigurno”. Ali mi ne dobijamo takve odgovore i to malo donosi brigu. Međutim, ponavljam još jednom – pobjeda Blanuše i većina na našoj strani stvorili bi toliki pritisak i fokus javnosti da bi bilo veoma teško izbjeći formiranje opozicione vlade. Očigledno je da je to ono što narod želi – da se ovdje konačno nešto suštinski, dubinski i istinski promijeni.
Sve više se priča o formiranju vlade nacionalnog jedinstva u kojoj bi se mogli naći i Milorad Dodik i Draško Stanivuković. Koliko je to, prema Vašem mišljenju, realan scenario, a koliko priča koja je plasirana da bi se narušilo već i onako krhko opoziciono jedinstvo?
Ima tu svega. Dodik je prije neki dan rekao: „Tražim da se sve prosrpske snage okupe“. Mi smo mu rekli: „Ko se okupi s vama, taj je izdao“. Jer nema okupljanja između nekoga ko je 20 godina pustošio ovu zemlju i onih koji treba da donesu promjene, da donesu drugačiji način rada, drugačiji način života. Da vrate malo ljudima osmijehe na lice. Da ovdje žive svi dobro i normalno, a ne samo tih 50 porodica koje danas žive dobro. Tako da ja vjerujem da vlast to doživljava kao neku vrstu posljednjeg utočišta. Vidim da se ovih dana često forsira riječ “patriotizam” s njihove strane. Tu su različita viđenja patriotizma. Za nas patriotizam nije to koliko puta se udarite šakom u prsa i kažete: „Ja sam veliki Srbin“, nego je patriotizam da radite za svoj narod, da radite dobre stvari za svoj narod. Sjećate se kolika je frka bila oko Prvog svesrpskog sabora!? Tamo je bilo hiljadu učesnika u Beogradu, sve najviše institucije prisutne, ogroman emotivni naboj. I tada je rečeno: za dvije godine, dakle 2026. je Drugi svesrpski sabor u Banjaluci. Što ga nema? Pa, nema ga zato što nema sankcija koje su skinute u međuvremenu. Odmah nema potrebe ni za Drugim svesrpskim saborom. Oni se poigravaju s osjećanjima naroda. Ta priča o nekoj velikoj vladi nacionalnog spasa, jedinstva je ništa drugo nego još jedno poigravanje s narodom i pokušaj vlasti da izbjegne odlazak u opoziciju i dolazak novih vlasti koji će, naravno, prvo pregledati i napraviti reviziju svega što se dešavalo do sada.
Nedavno je Dodik rekao i da Stanivuković nije kandidat za predsjednika Republike Srpske zato što su se njih dvojica tako dogovorili. Kako tu tvrdnju komentarišete?
Trudio sam se da se u cijeloj ovoj kampanji ne bavim mnogo drugima, osim koliko smo morali zbog određenih stvari, ali zaista ne znam kakav je odnos njih dvojice. Očigledno je da oni u kontinuitetu, neko vrijeme, posljednjih godina imaju komunikaciju, na neki način razgovaraju, da li direktno ili indirektno, ne znam. I sami znate da takvih susreta ima – ljudi iz opozicije sastaju se sa najvišim funkcionerima režima, i to na javnim mjestima, u restoranima i drugim prostorima. To je jako loše i štetno, jer zbunjuje birače i unosi dodatni nered na čitavu političku scenu. Zašto to neko radi i šta stoji iza toga, vidjećemo. Mislim da će prvi dan nakon izbora dati mnogo odgovora.
Prije nekoliko dana kod nas je gostovao gospodin Stevandić. Tom prilikom smo ga pitali da ocijeni ovaj saziv Narodne skupštine, ali i da sebi da ocjenu kao predsjedniku. Sebe nije želio da ocjenjuje, kaže da to prepušta drugima, ali je sazivu dao najvišu ocjenu. Isto pitanje i vama postavljam: koju ocjenu zaslužuje ovaj saziv Narodne skupštine, a koju Stevandić?
Nemoguće je dati ocjenu čitavom sazivu. Mislim da vrlo dobru ocjenu mogu da dobiju svi koji su uzimali učešće i bili aktivni. Jer bilo je tu dosta pojedinaca, ne želim nikoga da izdvajam, koji su zaista shvatili svoj posao ozbiljno. Ali, Boga mi, nažalost, nemate jedan ili dva takva slučaja, već 20 ili 30 ljudi koji uopšte nisu učestvovali u raspravama. Kako onda nekome dati bilo kakvu ocjenu za takav rad? Vjerujte, i danas ima poslanika za koje uopšte ne znam kako izgledaju. Kada bih pročitao ime i prezime nekog od njih, ne bih znao o kome je riječ. Zato pozivam građane da biraju one za koje znaju da će biti aktivni, učestvovati u raspravama i pokretati inicijative. Mislim da je opšte uvjerenje javnosti u Republici Srpskoj da je ovo rukovodstvo parlamenta bilo najgore u istoriji. Nikada, čini mi se, nije bilo toliko galame, teških riječi, pritiska na opoziciju, vrijeđanja i prijetnji, uz ponašanje koje je često djelovalo potpuno diktatorski. Daj Bože da nam se ovakvo rukovodstvo parlamenta, kakvo smo imali u posljednje četiri godine, više nikada ne ponovi.
I koja bi to ocjena bila?
Pa, ako pričamo o osnovnoj školi, onda to može biti samo jedinica. A ako je fakultet, onda ona ocjena s kojom ne prolazite dalje.
Vjerujete li da će predstojeći izbori, s obzirom na primjenu novih tehnologija, biti pošteniji od dosadašnjih?
Hoće sigurno. Da li će skroz riješiti sve? Neće, ali će biti pošteniji zato što nema prepravki nakon 19 časova na biračkim mjestima. To je zaustavljeno. I nema ubacivanja hiljada i hiljada listića nakon što se zatvore biračka mjesta. Međutim, kao što sam govorio već od samog početka, kada je postalo sigurno da tehnologije dolaze, sada se dešavaju dva pravca koja su vrlo žestoka i koja nisu bila toliko žestoka u prethodnim kampanjama. Prvi pravac je kupovina. Imate, posebno po selima, a evo čuli smo zadnjih dana u Novoj Varoši, u Boriku, u centru, u gradskim naseljima ovdje u Banjaluci, da ljudi idu bukvalno od penzionera do penzionera sa po 50 maraka. To je strašno, ispod svakog dostojanstva, ispod svakog nivoa. I druga stvar koja je još, rekao bih, gora i barem za mene još odvratnija, jeste neviđen pritisak. U svakoj instituciji, u svakoj vladinoj instituciji, direkciji, javnom preduzeću, imate ljude koji imaju svoju vertikalu, traže od ljudi koji su zaposleni u toj organizaciji da im donose sigurne glasove, da im garantuju toliko i toliko glasova, da će doći na sve skupove na koje ih pozovu, prate se njihovi privatni nalozi, gleda se ko koga lajkuje, šta ko o kome komentariše. To je jedna strašna stvar i ja sam ponosan što smo mi u PDP Republike Srpske, pripremili zakon o sprečavanju političkog mobinga, koji će biti naš uslov za novu Vladu Republike Srpske, ako budemo u prilici da o tome diskutujemo. Dakle, za tu vrstu pritisaka, da ti neko kaže: „Moraš mi donijeti toliko glasova, neću ti produžiti ugovor, moraš dolaziti na naše skupove, moraš glasati za nas, moraš ovo, moraš ono“, će po novom zakonu biti određena minimalna kazna od dvije godine zatvora. Zašto? Zato što definitivno treba da bude odvojeno od drugih djela mobinga i treba da bude definisano minimalnom kaznom koja se ne može platiti novcem. Šta to znači? Zašto? Zato što politički mobing definitivno treba odvojiti od drugih oblika mobinga i definisati ga minimalnom kaznom koja se ne može jednostavno otkupiti novcem. To bi značilo da bi oni koji bi ubuduće razmišljali da vrše takav pritisak bili ozbiljno upozoreni i dobro razmislili da li im se to isplati. Nisam siguran ni da sutra, ako bismo mi, ova ekipa iz opozicije, preuzeli vlast, ne bi bilo onih koji bi pokušali da rade isto – da zavrću ruke i vrše pritisak na svoje zaposlene. Zato je rješenje da se zakon donese odmah na početku novog mandata i da ljude oslobodimo tog pritiska. Ljudi moraju znati da će moći slobodno da idu na svoje radno mjesto, bez pritiska i grča, i da ih niko neće maltretirati na poslu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.