Republika Srpska ima dovoljno kvalitetnih i sposobnih ljudi koji su skrajnuti na margine društva kaže Rađenović.
U intervjuu za Srpskainfo i „EuroBlic“ poručuje da građani ne traže velika obećanja, već ljude koji će preuzeti odgovornost i rezultate pretvoriti u mjerljive pomake. A kao prvi potez eventualnog poslaničkog mandata najavljuje tematsku sjednicu o stanju u šumarstvu Republike Srpske.
Dolazite iz Izborne jedinice 1 i tokom kampanje razgovarate sa građanima na terenu. Koji su njihovi najveći problemi i koliko se njihova očekivanja razlikuju od predizbornih obećanja političara?
Sada u kampanji smo konstantno na terenu i mogu reći da građani od nas političara očekuju da napravimo određene pomake u društvu. Ljudi jednostavno žele da ih predstavljaju sposobni i odgovorni ljudi, da se javni novac troši transparentno i da se ulaže na najpotrebnija mjesta.
Danas se često može čuti da građani ne vjeruju baš mnogo političarima i njihovim predizbornim obećanjima. Kako, kao neko ko dolazi iz realnog sektora, želite da zadobijete njihovo povjerenje?
Smatram da svako od nas ima svoju biografiju, neko svoje zvanje i da na osnovu toga može davati određena obećanja. Smatram da ljudi koji nemaju adekvatna zvanja i znanja danas obećavaju mnogo, a ništa nisu postigli u životu. Smatram da Republika Srpska ima dovoljno kvalitetnih i sposobnih ljudi koji su skrajnuti na margine društva. Trebamo te ljude uključiti u politiku, društveni život i privredu i na taj način će Republika krenuti velikim korakom naprijed.
Koje tri stvari možete obećati građanima jer znate da su ostvarive kroz mandat narodnog poslanika?
Kao neko ko dolazi iz realnog sektora i kao šumarski inženjer, smatram da je ono na čemu ću se ja potruditi kao narodni poslanik da popravim stanje u šumarstvu Republike Srpske. Smatram da problem šumarstva Srpske ima više razloga, a jedan od najvažnijih jeste odgovornost. Danas imamo situaciju da imenujemo ljude na odgovorna mjesta, da im damo ogroman resurs na raspolaganje, a oni taj resurs unište trajno i treba godina da se to popravi. Smatram da smjena nije dovoljna kazna kada neko uništi resurs, nego treba da podnese i materijalnu i krivičnu odgovornost. Dalje, kroz šumarstvo vidim neke stvari. Digitalizacija šumarstva. Mi smo u javnom preduzeću pokrenuli integralni informacioni sistem koji je značajno poboljšao poslovanje. Smatram da treba ići dalje u digitalizaciju šumarstva, 21. je vijek, ne možemo koristiti olovku i papir, jer informacija treba da bude odmah dostupna i transparentna. Smatram da tu treba nastaviti korak u šumarstvu.
Drugi problem jeste prodajna politika. Mi u šumama, kako narod kaže, ne torimo, ne zalijevamo, samo sječemo gotove proizvode, a konstantno smo u minusu. Znači, treba promijeniti prodajnu politiku. Kao šumarski inženjer, obišao sam sve okolne zemlje po pitanju šumarstva, Hrvatske šume, šume u Federaciji, Vojvodina šume i Srbijа šume i mogu reći da je situacija tamo značajno bolja po pitanju prodajne politike. Oni imaju licitaciju šumskih drvnih sortimenata, to je nadmetanje, i na taj način drvni sortimenti postižu najveću cijenu, zato što ljudi kupuju ono što im treba i imaju veliki stepen finalizacije i mogu tu sirovinu platiti znatno više nego što vrijedi po našim cjenovnicima.
Još jedna stvar koja bi popravila šumarstvo kod nas jeste veći stepen finalizacije. Republika Srpska ima izuzetno kvalitetnu drvnu masu, ali nemamo veći stepen finalizacije. Ono čime se mi bavimo jeste ogrjev, pelet i nešto malo poluproizvoda. Nemamo industriju namještaja, nemamo industriju podova, a imamo najkvalitetniju, pogotovo lišćarsku sirovinu. U Prijedoru imamo najkvalitetniju sirovinu bukve. Republika Srpska je, vjerovatno i BiH, po tome prepoznatljiva i tu trebamo tražiti šansu da takvu sirovinu iskoristimo, da je finalizujemo na našoj regiji i da je kao takvu izvozimo, da imamo veliki stepen izvoza.
Još jedna stvar je ulaganje u radnike. Čovjek je najveći resurs. Mi imamo kvalitetne ljude, sposobne ljude, ali ne ulažemo dovoljno u njih. Kada uzmemo javno preduzeće koje ima 700 inženjera, vi nemate u svijetu takvog giganta koji ima 700 visoko obrazovanih, odnosno oko 300 inženjera, a da preduzeće bude negativno. Mi ne koristimo potencijal šuma. Mimo drvne sirovine ne ostvarujemo prihod od ostalih izvora, poput lovnog turizma, turizma i sporednih šumskih proizvoda, gdje spadaju gljive i ljekovito bilje. Skoro sam čitao u jednoj studiji, u Češkoj imaju 80 miliona evra prihoda od lovstva. Mi u Republici Srpskoj nemamo ni 100.000 KM.
Apsolutno ne koristimo potencijal šuma kao turizam. Javno preduzeće ima pogon za preradu sporednih šumskih proizvoda, ljekovitog bilja i gljiva u Foči. Taj pogon faktički se ne koristi. To su minimalne količine. A sami znate, kada bude obilan prinos gljiva, da su ogromni prihodi. Može se vidjeti i po prihodima tih otkupljivača. To je nešto za šta ja smatram da se trebam boriti. Druga stvar, kao neko koji je dio života proveo na selu, smatram da smo sela potpuno ugasili. Ne ulažemo u sela, ne dajemo podsticaje, ne podstičemo neku proizvodnju.
Nemamo infrastrukturu koja to mora pratiti. Ako mlad čovjek hoće da ostane na selu, znači, on mora imati školu za porodicu i zdravstvenu njegu, a mi to nemamo. U svijetu je trend seoski turizam. Mi nemamo nikakav vid organizovanja u tom pogledu. Zadruge smo ugasili, a one su mogle biti nosioci tog dijela razvoja. Takođe, to je jedna od stvari za koje ću se ja kao narodni poslanik boriti.
Treći je sport. Kao neko ko je stalno u sportu, smatram da trebamo ulagati u sport, a u sport kroz škole, selekcije u školama i pomaganje klubova koji se time bave. Evo jedna situacija. Mi smo u Prijedoru htjeli biti domaćini organizacije Balkanskog džudo prvenstva. Međutim, nemamo dovoljno smještajnih kapaciteta. Iako smo sve ostale uslove imali i imali smo volju Džudo saveza Evrope da budemo domaćini, jednostavno nam smještajni kapaciteti nisu dozvolili da organizujemo to prvenstvo u Prijedoru. To su neke stvari za koje ću se ja kao poslanik boriti, da predstavim javnosti i da stavim te probleme u prvi plan.
Zamislimo da su izbori završeni i vi ste osvojili mandat narodnog poslanika. Izdvojite bar jednu najvažniju stvar koju biste sada odmah uradili?
Ono što bih ja uradio kao narodni poslanik, tražio bih prvu jednicu o stanju u šumarstvu Republike Srpske. Aktivno bih uključio i javnost i stručnjake da se napravi plan oporavka šumarstva Republike Srpske. Ne može se ništa promijeniti za dan, ali se mora napraviti plan i praviti presjek realizacije tog plana, da mi vidimo da li pratimo taj plan, da li smo ispred plana ili iza.
Ako smo iza, moramo donositi neke mjere da to ubrzamo. To bi možda bila prva stvar koju bih ja kao narodni poslanik pokušao organizovati, tematsku sednicu Narodne skupštine Republike Srpske o stanju u šumarstvu Republike Srpske.
Veliki broj mladih ljudi razmišlja o odlasku iz Republike Srpske. Šta biste rekli svakom mladom čovjeku koji misli da njegov glas danas ne može da promijeni ništa?
Smatram da mladi i svi ostali treba da izađu na izbore. Ja ću se zalagati da izbori budu obavezni, kao u nekim zemljama u Skandinaviji, jer smatram da je to naša građanska dužnost. Svi trebamo da izađemo na izbore, da glasamo. I da u moru kandidata, za koje svi znamo da ih ima na listama, mora postojati jedan koji zadovoljava određene kriterijume svakog našeg građanina. I zato smatram da mladi ljudi trebaju da se kandiduju i da glasaju kao i svi ostali. Ne treba dopustiti da manjina odlučuje u ime većine. Znači, moramo se boriti da jednostavno podržimo, da glasamo, jer to je jedini vid da pravi ljudi dođu na pravo mesto. I ono što bih ja posebno naglasio, to je neki stav naše partije, da trebamo gledati kandidate. Da trebamo gledati šta su ljudi ostvarili, kakve biografije imaju.
I ako se ne slažemo sa ideologijom partije, moje lično mišljenje je da ideologije više nema u političkim partijama. Znači, ljevice su sada desničarski okrenute. Tako da smatram da trebamo gledati ljude. I jedan od razloga što sam ja krenuo da se bavim politikom jeste da neke svoje ideje, neke svoje stavove pretočimo u djela. A to je jedini način da se kroz politiku, kroz djelovanje, promijene neke stvari u društvu i da neke stvari napravimo bolje.
Poznato je da ste veliki ljubitelj fudbala, da ste odigrali više od 1.000 utakmica. Šta vas je sport naučio? Koje lekcije sa terena zapravo možete prenijeti i na politički život?
Turnirskih, da. Smatram da je sport izuzetno značajan, pogotovo za razvoj mladih i djece, ličnosti i svega. Sport me naučio mnogo. I mnogo stvari sam prenio i na posao i na politiku. Timski duh, recimo. Pošto je fudbal timski sport, mora se biti timski igrač. I kada ima igrača s kojima se najbolje ne slažeš, a toga je, hvala Bogu, bilo u životu, opet moraš da se potrudiš. Rezultat je najvažniji.
Ako on može postići gol, ja njemu moram dodati, iako mi nije drag. Smatram da je to vrlo bitno i u životu. Na taj način čovjek može funkcionisati u kolektivu i svemu. Mora poštovati ekipu, mora gledati cilj, a ne pojedince oko sebe i mora doći do cilja sa tom grupom ljudi koju imaš.
Druga stvar, što se tiče sporta, jeste hijerarhija. Mora se poštovati hijerarhija, odluka trenera, kapitena. Znači, mora čovjek poštovati nekoga ko pravi odluke, jer taj neko nosi odgovornost i pokupiće dio nagrade. Nagradu opet pokupi cijeli tim, ali odgovornost nosi jedan čovjek.
Trud je jedan od faktora u životu i u poslu. Čovjek se treba truditi. Nekad rezultat ne dođe, nekad jednostavno taj trud ne bude nagrađen, ali jednostavno taj trud, taj trening, tjera te da ideš naprijed.
I četvrto, recimo, fer-plej, što mislim da u našem političkom životu nema. Mi kao partija ćemo se truditi da vratimo fer-plej na političku scenu Republike Srpske. Treba poštovati protivnika i kada se izgubi treba pružiti ruku i čestitati. Tako da smatram da je fer-plej isto vrlo bitan i u životu i u sportu.
Ako se za četiri godine ponovo sretnemo, šta biste voljeli da možemo zajedno da kažemo da je Saša Rađenović kao narodni poslanik konkretno uradio? Koji rezultati bi bili dokaz da je vaš mandat uspio?
Dokaz da je moj mandat uspio bilo bi, kada se za četiri godine nađemo u Prijedoru, da je Prijedor centar drvne industrije Republike Srpske, da prednjači po izvozu proizvoda finalizacije i po izvozu drvnih proizvoda i proizvoda od drveta, da Nacionalni park Kozara i Park prirode Una bilježe odlične rezultate, da imaju preko milion posjetilaca godišnje. Onda bih ja znao da sam uspio te probleme naše regije približiti narodu i da te probleme riješimo.
Treba graditi fabrike i otvarati nova radna mjesta
Nismo i nikada nećemo biti privjesak SNSD
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.