(VIDEO) Miroslav Zurovac: Samo JAKA EKONOMIJA može zadržati mlade

Ovo u intervjuu za Srpskainfo kaže povjerenik Gradskog odbora Republičke stranke Srpske Banjaluka, Miroslav Zurovac.

U razgovoru za naš portal Zurovac, između ostalog, govori o programskim ciljevima Republičke stranke Srpske, da li se domaća politička scena pretvorila u rijaliti, neophodnosti da stručni ljudi, umjesto stranačkih poslušnika, budu na čelu najvažnijih javnih preduzeća i institucija…

Republička stranka Srpske je nova politička opcija u Banjaluci. Mnogi kažu da je Banjaluka već zasićena političkim strankama i da ih ima mnogo. Zašto bi prosječan Banjalučanin trebalo da glasa za Republičku stranku Srpske? Šta vi možete ponuditi građanima Banjaluke?

To što ste rekli je tačno. Republička stranka Srpske je u Banjaluci prisutna od aprila ove godine. Ove godine prvi put izlazimo na parlamentarne izbore.

Tačno je i da ima mnogo političkih organizacija, kako u Banjaluci tako i na čitavoj političkoj sceni Republike Srpske. Međutim, ono po čemu se mi izdvajamo jeste to što smo politička partija okrenuta budućnosti, mladim ljudima i ekonomiji.

Naš stav je da samo jaka ekonomija može omogućiti da mladi ljudi ostanu u Republici Srpskoj, da imaju perspektivu i budućnost. Upravo zato je naš slogan vezan za budućnost. Naš predsjednik, gospodin Slavenko Ristić, čovjek je iz privrede, dokazani privrednik.

Kada smo se okupljali oko njega i odlučili da postanemo dio Republičke stranke Srpske, prepoznali smo ogromnu energiju i želju da se ne priča stalno o prošlosti, nacionalizmu i populizmu, već da pokušamo dovesti investitore u Republiku Srpsku.

Složićete se da nema mnogo investitora koji dolaze u Republiku Srpsku, pa tako ni u Banjaluku. Mi sada pokušavamo, upravo preko našeg predsjednika i njegovih međunarodnih kontakata, da dovedemo investitore kako bi mladi ljudi ovdje imali posao i budućnost.

Nažalost, mladi ljudi odlaze iz Republike Srpske. Mislim da su upravo to razlozi zbog kojih nam mladi ljudi prilaze i zbog kojih žele da nas podrže na izborima. Uvjeren sam da ćemo ostvariti cilj koji smo postavili pred sebe, a to je ulazak u Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Jednom prilikom rekli ste da politička scena u Republici Srpskoj često liči na rijaliti. Ako Republička stranka Srpske bude u prilici da učestvuje u vlasti, kakva rješenja nudite građanima Banjaluke? Možete li izdvojiti nekoliko konkretnih programa i mjera?

Tačno je, ja sam izjavio da meni politička scena u Republici Srpskoj često liči na rijaliti. Smatram da ljudi koji sjede u Narodnoj skupštini, poslanici, treba da diskutuju o temama koje su na dnevnom redu. Svako treba da iznosi svoje argumente i da se raspravlja na osnovu argumenata, a ne na osnovu nečijeg privatnog života – gdje je bio, šta je radio i slično.

Narod nas je birao da svojim predstavnicima učinimo njegov život boljim, a ne da bismo sebi poboljšavali život. Zato ćemo se prije svega zalagati za poštovanje prema građanima. Smatram da svi članovi Republičke stranke Srpske, a sutra i naši poslanici, moraju voditi računa o tome šta govore u javnosti i kako se odnose jedni prema drugima, pa i prema političkim protivnicima.

Kada govorimo o konkretnim mjerama, prije svega želimo da zaštitimo domaću proizvodnju. Naš prijedlog je i sada, a biće i ubuduće, da Ministarstvo privrede mora imati jedan od najvećih budžeta u Republici Srpskoj. Osnova svega je privreda, odnosno ekonomija.

Morate zaštititi domaću proizvodnju, ojačati privredu i pomoći malim proizvođačima. Takođe, Republika Srpska mora shvatiti da bez međunarodnog ugleda nema ni ozbiljnih investicija. Moramo izgraditi pravni sistem, jer će neko uložiti novac samo ako je siguran da će taj novac biti zaštićen.

Neće niko doći ovdje da uloži novac ako postoji mogućnost ucjene i reketiranja. Znam ljude iz Banjaluke koji su otišli u inostranstvo, napravili ozbiljne firme i korporacije, a danas ne žele da ulažu ovdje. Kada ih pitam zašto, kažu da im nije sigurno. Zato je pravni sistem osnova svega.

Svako mora odgovarati za ono što uradi – bez obzira na to ko je i kojoj političkoj opciji pripada. Ova zemlja je bogata prirodnim i ljudskim resursima, ali ljudi neće ulagati ako ne znaju gdje ulažu svoj novac. Moramo se okrenuti ekonomiji.

Jača ekonomija Federacije BiH pokazuje da se mora raditi na povećanju plata i penzija i stvaranju boljeg poslovnog ambijenta. Da bi neko ulagao u Banjaluku, Nevesinje, Trebinje ili bilo koji drugi grad, moramo imati izgrađene puteve, infrastrukturu, kanalizacionu i drugu mrežu.

Ako u pojedinim dijelovima Banjaluke nema odgovarajuće infrastrukture, teško je očekivati ozbiljne investicije.

Republička stranka Srpske u svom programu mnogo govori o ekonomiji, ostanku mladih i investicijama. Kao budući narodni poslanik, šta možete obećati građanima Republike Srpske? Šta konkretno možete uraditi na republičkom nivou?

Ako sutra dobijem povjerenje građana Banjaluke i postanem narodni poslanik, prije svega ću se truditi da radimo na ekonomiji. Ja sam čovjek koji radi na Klinici za psihijatriju i bavim se psihoterapijom i socijalnim radom, ali osnova svega kod nas je ekonomija.

Ne samo kod nas, nego svuda u svijetu. Ako imate jaku ekonomiju, možete raditi mjere u zdravstvu, socijalnoj politici, obrazovanju, kulturi i sportu. Ako nemate novca u budžetu, ne možete raditi ništa. Uvijek kažem: devedesetih se Republika Srpska branila oružjem.

Danas se brani jakom ekonomijom.Potrebni su nam i diplomate koji nas neće svađati sa Zapadom, već ljudi koji razumiju da se na Zapadu donose važne odluke. Rusija nam je uvijek bila bratska zemlja i tako će i ostati, ali moramo biti svjesni realnosti i imati jaku diplomatiju.

A jaka diplomatija znači i dovođenje investicija. Mi već pokušavamo da, koristeći međunarodni ugled našeg predsjednika, dovedemo određene investitore u Banjaluku i otvorimo nova radna mjesta. U posljednjih 10–15 godina ne znam mnogo firmi koje su otvorene u Banjaluci i koje su zaposlile veći broj ljudi. Naš predsjednik je, recimo, otvorio pogon u Višegradu koji je zaposlio oko 40 mladih ljudi. Nadamo se da ćemo uspjeti otvoriti određene pogone i ovdje.

Ako neko nema odgovarajuću stručnu spremu, možemo pomoći kroz prekvalifikacije, dokvalifikacije i stručno usavršavanje. Ali osnov svega je jaka ekonomija i ulaganje u privredu. Ne možete očekivati jaku privredu ako Ministarstvo privrede ima budžet od nekoliko miliona maraka.

Dajte da se okrenemo ekonomiji, a da pustimo populizam. Svi mi moramo biti patriote i voljeti Republiku Srpsku, ali ljudi će ostajati ovdje i zasnivati porodice samo ako imaju od čega da žive. Mislim da će doći do promjene generacija i na političkoj sceni Republike Srpske, jer je ljudima dosta istih priča već 30 godina. Dajte da pričamo o ekonomiji. Ekonomija je osnova svega.

Da se vratimo na ono što je naš fokus: prije svega želimo da iskoristimo ugled našeg predsjednika i dovedemo investitore. Ako uspijem napraviti rezultat na izborima i postanem narodni poslanik, nastaviću da radim na tome. Volio bih da mogu reći da sam doprinio tome da se u Banjaluci zaposli 20 ili 30 mladih ljudi. To će biti jedan od mojih osnovnih zadataka.

Takođe, želim da kroz svoj politički rad uvijek budem uz narod. Da mogu otići kod svakog čovjeka, saslušati ga, javiti se na poziv i biti mu na usluzi. Taj čovjek je mene birao. On mi je dao povjerenje da budem njegov predstavnik u Narodnoj skupštini.

Zakonodavna vlast je najviša vlast u čitavom sistemu, ali političari to, nažalost, često zaborave čim prođu. Mi od političara pravimo faraone i mislimo da su nezamjenjivi.

Budućnost, međutim, ne treba vezivati za jednog čovjeka, već za sistem. Želim da nakon svog mandata mogu da se vratim na svoju kliniku, gdje radim, i nastavim normalno da živim i radim.

Ne želim da budem narodni poslanik pet mandata ako za četiri godine nisam ništa uradio. To je politika Republičke stranke Srpske.

Ranije ste govorili da je jedan od većih problema u Republici Srpskoj to što se direktori i ljudi na ključnim funkcijama biraju po stranačkoj pripadnosti, a ne po stručnosti. Ako Republička stranka Srpske bude u prilici da učestvuje u vlasti, kako biste uredili tu oblast?

To jeste jedan od problema Republike Srpske, ali bojim se da je to problem čitavog našeg regiona. Ne mogu da lažem naše ljude. Svaka politička organizacija kada dođe na vlast želi da postavlja svoje kadrove. Ali, ako sam ja socijalni radnik, ne mogu biti ministar finansija samo zato što pripadam određenoj političkoj organizaciji.

Ako nemam znanje i iskustvo za određenu funkciju, treba da kažem: „Ljudi, hvala vam na povjerenju, ali ja za to nisam.“ Ako imate odgovornost, reći ćete da možete raditi ono što je vezano za vašu struku i obrazovanje.

Ako postoji neko ko je bolji u određenoj oblasti, treba ga podržati. To će biti naš princip. Zahvalan sam našem predsjedniku što je prije svega privrednik, pa tek onda političar. On je napravio jaku firmu prije nego što je ušao u politiku.

Nama je dao praktično odrešene ruke unutar organizacije i rekao da pronađemo najbolje među nama koji će sutra biti dio izvršne vlasti. Ako nemamo stručnog čovjeka za neku oblast unutar stranke, tražićemo ga van stranke. Ne mora biti član Republičke stranke Srpske.

Bitno je da je stručan i sposoban da radi taj posao. Mislim da ćemo samo tako pokazati da smo drugačiji. Ako sutra budemo dio izvršne vlasti i na određene pozicije postavimo nestručne i neobrazovane ljude, poništili bismo sve za šta se zalažemo.

Želimo da Republičku stranku Srpske pozicioniramo u narednih 30–40 godina kao političku organizaciju koja će se razvijati, okupljati mlade ljude i nositi budućnost Republike Srpske. Moramo vratiti princip konkursa kada je riječ o zapošljavanju u javnim institucijama.

Ne može direktor institucije jednostavno ubaciti svojih 10 ili 15 ljudi. Mora postojati konkursna procedura. Nažalost, u mnogim agencijama i zavodima konkursi se ne raspisuju na pravi način, već se ljudi zapošljavaju preko stranačkih preporuka.

Tako se ne gleda stručnost, već partijska knjižica. Ja često ljudima postavljam jedno pitanje. Pitao sam i jednog direktora jedne ustanove za čovjeka za kojeg svi znamo da nema odgovarajuću stručnost.

Pitao sam ga: „Da li biste ga zaposlili u svojoj privatnoj firmi da ste njen direktor?“ Rekao je: „Ne.“ Onda sam ga pitao: „Zašto si mu onda dao priliku da radi u javnoj ustanovi?“ Mislim da tu sve staje u jednu rečenicu: što jedna budala može da pogriješi, ne može sto pametnih da popravi.

Moramo voditi računa ko nas predstavlja u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, kakve imamo sudije i tužioce. To se mora urediti.

Ranije ste radili kampanje za različite političke stranke, a sada ste direktno ušli u aktivnu politiku. Šta se u međuvremenu promijenilo? Kako sada, iz ovog ugla, posmatrate političku scenu Republike Srpske i BiH?

Da, često sam bio konsultant mnogim političarima i razgovarao s njima. Bogu sam zahvalan što su ljudi imali povjerenje u mene i željeli da se konsultuju sa mnom o različitim temama. U politici sam mnogo naučio od Arija Livnea, koji je bio moj učitelj za politiku.

Završio sam političke nauke, a osnovno obrazovanje mi je iz oblasti socijalnog rada. Razlog zbog kojeg sam odlučio da od konsultanta i savjetnika pređem u aktera političkih procesa jeste prije svega želja da ostanem ovdje – da živim u Banjaluci i Republici Srpskoj.

Moja uža i šira porodica borila se za Republiku Srpsku. Moj ujak je poginuo, a moj pokojni otac bio je borac prve kategorije. Ja nisam šovinista, ali jesam patriota i nacionalno osviješten čovjek. Bojim se da, ako se mi ne uključimo i prepustimo da ljudi koji su neobrazovani ili nekulturni nose političke procese i donose političke odluke, ni budućnost moje djece, moje porodice, ali ni budućnost drugih ljudi neće biti sigurna. Zbog toga sam odlučio da se aktiviram.

Kada sam razgovarao sa gospodinom Slavenkom Ristićem prošle godine i pitao ga koji je cilj političke organizacije koju je napravio u Bijeljini, rekao mi je: „Miroslave, ja sam čovjek koji je maksimalno ostvario svoj život što se tiče materijalnog.

Ali živim u Bijeljini. Moja djeca žive u Bijeljini. Gledam kako taj grad propada i gledam kako ga vode nestručni ljudi, a ja ne mogu da utičem.“ Tada sam ga pitao: „Znači, cilj nije da napravimo organizaciju kojom ćemo se materijalno obogatiti?“

Rekao je: „Ne.“ „Onda ti je cilj da se borimo za Republiku Srpsku?“ „Jeste.“ Rekao sam: „Hajde da radimo.“ Danas imamo više od 35 odbora Republičke stranke Srpske.

Ljudi nam prilaze u Banjaluci, Krajini, Hercegovini i drugim krajevima, jer prepoznaju da smo okrenuti Republici Srpskoj, ekonomiji i budućnosti. Ne želimo populističke priče. Ja često kažem: šta imamo stalno pričati o ratu? Ja sam 1995. godište. Rođen sam poslije rata.

Poštujem generacije koje su dale svoje živote i zdravlje za Republiku Srpsku. Treba da poštujemo ono što su ti ljudi uradili. Ali hajde da se više okrenemo budućnosti. Hajde da pričamo o ekonomiji i međunarodnom ugledu Republike Srpske.

Da ljudi dolaze ovdje i da budemo ponosni kada se u svijetu čuje za Republiku Srpsku.Ne možemo uvijek govoriti samo o devedesetim i ratu.

Kada gledate dnevnike, često je toliko negativnih emocija da čovjek poslije poželi da pobjegne od svega. Razumijem da mediji često hvataju negativne teme jer one privlače pažnju, ali hajde da se okrenemo budućnosti i mladim ljudima.

Jedino ekonomski jaka Republika Srpska ima budućnost. Možete imati jakog političara i predsjednika, ali ako nemate ekonomiju – nemate ništa. Ovo je vrijeme kapitalizma i ko to nije shvatio, mislim da je napravio veliku grešku.

Da li je lakše voditi tuđu kampanju ili svoju?

Sigurno je lakše voditi tuđu kampanju. Kada sam bio konsultant, kandidat je dolazio kod mene i konsultovao se oko nastupa u medijima, iznošenja stavova i različitih tema. Uvijek sam im govorio: trudite se da ono što ste obećali izvršite.

Nemojte puno obećavati ako znate da nemate mogućnost da to poslije realizujete. Zato se na tome zasniva i moja kampanja u Banjaluci.

Kada mi čovjek dođe i nešto traži, ja mu kažem: „Prijatelju, ja ti to ne mogu obećati, jer nemam mogućnost da to uradim.“

Ne želim da obećavam nešto što ne mogu ispuniti.

Mi imamo politiku koju smo jasno definisali: ekonomija prije svega, mladi prije svega, budućnost prije svega. Upravo sada pokušavamo, zajedno sa Slavenkom Ristićem, da dovedemo određenog investitora.

Već pregovaramo sa jednim čovjekom koji bi mogao otvoriti pogon u Banjaluci. Ako napravim rezultat na izborima i postanem narodni poslanik, nastaviću da radim na tome.

Biće mi veliko zadovoljstvo ako uspijemo da taj investitor otvori pogon za 20 ili 30 ljudi i da mogu reći: „Evo, Banjaluko, uspio sam da barem 20–30 ljudi zaposlimo ovdje.“

Ne želim da obećavam ono što ne mogu da ispunim. Mislim da je narod već sit lažnih obećanja. Godinama se vrte ista obećanja, a ljudi žive sve teže.

Zato razgovaram otvoreno sa ljudima, saslušam njihov problem i njihovu muku, kao što to radim i na klinici. Ne volim da obećavam ono što ne mogu da uradim. Hajde da zajedno gradimo Republiku Srpsku. Kada razvijemo ekonomiju, biće prostora za sve.

Da li je Republička stranka Srpske već uspostavila kontakte sa drugim političkim partijama o saradnji poslije izbora? Koje partije su, po programu i političkom opredjeljenju, najbliže vašoj opciji?

Što se tiče dogovora o postizbornoj ili predizbornoj saradnji, nama su određene političke organizacije u Banjaluci nudile saradnju.

Međutim, mi smo to odbili jer ne želimo svoje ime i prezime, odnosno ime naše stranke, vezivati za aktere koji su već imali mogućnost da nešto urade za Republiku Srpsku, a nisu to uradili. Mi smo politička organizacija koja je nastala 2023/2024. godine.

Prvi put smo izašli na lokalne izbore i napravili ozbiljan rezultat u Semberiji, Posavini i drugim opštinama u kojima smo nastupali. Sada prvi put izlazimo na parlamentarne izbore. Izlazimo čisti. Nemamo tajne finansijere, ne finansiraju nas tajkuni niti bilo kakve grupacije.

Našu stranku finansira gospodin Slavenko Ristić iz svoje firme. Zato možemo mirno da dođu policija, tužilaštvo, bilo ko – naše finansije su čiste. Ne želim da se sutra, ako postanem poslanik ili ministar, javi neki tajkun i kaže: „Moraš mi završiti zemljište“ ili „Moraš mi završiti ovo“.

Kada neko finansira kampanju, onda prema njemu imate određenu obavezu. Ja takvu obavezu nemam. Zbog toga mnogo lakše radim, ponašam se i govorim. Da imam „puter na glavi“, drugačije bih razgovarao s vama. Što se tiče toga koje su nam političke organizacije najbliže, bojim se da na političkoj sceni Republike Srpske trenutno nema nijedne koja nam u potpunosti sliči.

U većini političkih organizacija fokus je na nacionalizmu i populizmu, a mnogo manje na ekonomiji. Mi smo zaista stranka ekonomije. Jesmo patriote, ali prije svega želimo da razvijamo ekonomiju. Volio bih da više političkih organizacija bude fokusirano na ekonomiju. Tada bi nam bio kraj.

Često se samo priča o patriotizmu. Ali patriota je i onaj ko plaća poreze i doprinose u Republici Srpskoj. Patriota je gospodin Slavenko Ristić, koji za oko 1.500 radnika plaća doprinose i PDV i puni budžete Republike Srpske i BiH.

On je mogao kapital koji je zaradio ovdje iznijeti vani i tamo živjeti. Sigurno bi mogao živjeti u uređenim državama i tamo bi ga poštovali kao uspješnog privrednika. Mi, međutim, ne poštujemo dovoljno uspješne privrednike.

Kada je privrednik uspješan, često ga vlast doživljava kao opasnost. Hajde da jačamo privrednike i pomažemo im, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadaju. Samo jak privrednik može stvoriti jaku privredu. Ovo više nije vrijeme socijalizma.

Ovo je vrijeme kapitalizma. Hajde da napravimo od naših privrednika patriote koji će, kada naprave uspješan posao, ovdje ulagati novac i ovdje plaćati poreze. Tako se puni budžet Republike Srpske. Onda imamo novca za zdravstvo, socijalni sistem i sve ostale oblasti.

Ali niko neće ulagati ako je izložen reketiranju, ako nije sigurno poslovanje i ako je politička situacija nestabilna. Naši ljudi koji žive u Banjaluci ulažu novac u Švajcarsku, Norvešku, Dansku i druge zemlje, a ne žele da ulažu u Banjaluku. To moramo promijeniti.

Na osnovu svega što sam do sada vidio, a dugo sam bio konsultant i radio sa različitim kandidatima, bojim se da na političkoj sceni Republike Srpske nema dovoljno političkih organizacija kojima je ekonomija zaista prioritet.

Naravno, razgovaraćemo poslije izbora sa svima koji budu imali mogućnost da formiraju izvršnu vlast. Ali ako ne bude stavljen fokus na ekonomiju i mlade, mi ne želimo biti dio takve vlasti.

Radićemo kao opozicija i izaći pred narod i reći da ne želimo učestvovati u ekonomskom razaranju Republike Srpske samo da bismo četiri godine bili dio izvršne vlasti i završavali svoje interese.

Mi smo politička organizacija koja želi da bude prisutna u Republici Srpskoj narednih 30–40 godina i da je vodi. To je naša politika.

Nismo organizacija koja se boji cenzusa i koja svake četiri godine razmišlja samo o tome hoće li preći izborni prag. Mi smo politička organizacija okrenuta budućnosti, mladim ljudima i Republici Srpskoj.