U intervjuu za Srpskainfo i „EuroBlic“ poručuje da novac treba stvarati, a ne samo trošiti i raspoređivati.
-Republika Srpska se branila devedesetih oružjem, a sada je moramo braniti ekonomijom. Jer ako ekonomija propadne, onda propada i Republika Srpska – poručuje Savić.
Privrednici već godinama ukazuju na visoka opterećenja na rad koja direktno utiču na odliv radne snage i rast sive ekonomije. Kakav je vaš stav po pitanju smanjenja zbirne stope doprinosa i povećanja neoporezivog dijela dohotka u Srpskoj? Iz kojih izvora biste nadoknadili eventualni kratkoročni pad budžetskih prihoda?
Mi smo izuzetno za smanjenje zbirne stope poreza i doprinosa i povećanje neoporezivog dijela dohotka. Zašto? Zato što veće stope poreza i doprinosa direktno utiču na pojavu sive ekonomije. Poslodavci se na tržištu susreću sa različitim problemima, između ostalog sa lojalnom i nelojalnom konkurencijom. Oni su prinuđeni da, kako bi opstali i egzistirali na tržištu, pribjegavaju sivoj ekonomiji.
Dešava se da dio radnika ne prijave ukoliko su velike stope poreza i doprinosa. Takođe, dio poslodavaca ne prijavljuje puni iznos plate, već radniku isplaćuje jedan dio na nivou zagarantovanog ličnog dohotka ili nešto iznad toga, a drugi dio isplaćuje u gotovini. Na taj način država i budžet gube velika sredstva.
Zašto je dobro smanjiti zbirnu stopu poreza i doprinosa? Upravo zato što, kada se znatno smanji stopa poreza i doprinosa, poslodavci koji nisu prijavljivali određeni broj radnika mogu te radnike prijaviti. Na taj način taj dio sredstava počinje da puni kasu, odnosno budžet Republike Srpske. Poslodavci koji su isplaćivali umanjene plate, odnosno dio plate u gotovini, više neće imati osnov da to rade, nego će imati interes da isplaćuju kompletnu platu. I doprinosi na veću platu pune budžet Republike Srpske.
Tako da budžet Republike Srpske, kada dođe do smanjenja zbirne stope poreza i doprinosa, neće mnogo osjetiti taj pad prihoda. Efekat može biti vrlo mali, a možda budžet čak bude i u plusu. Kada bi se uradila dobra analiza, shvatili bi da bi država imala samo pozitivne efekte.
S druge strane, smanjenje stope poreza i doprinosa poslodavcima smanjuje troškove. Poslodavci automatski povećavaju svoju dobit. Povećanjem dobiti poslodavci dobijaju mogućnost da šire kapacitete, povećavaju proizvodnju, zapošljavaju nove radnike, kupuju novu i sofisticiranu tehnologiju i postaju konkurentniji na svjetskom tržištu. Na taj način povećavaju se proizvodnja, obim poslovanja i broj zaposlenih. Dugoročno, budžet Republike Srpske može imati izuzetno dobre efekte.
Zato treba ići na smanjenje stope i mi podržavamo da do toga dođe. Poslodavci koji su jači na tržištu i koji se bolje bore za svoje mjesto imaće još veće mogućnosti da zaposle nove radnike. A suština je da zaposlimo ljude i da ne dozvolimo da nam mladi odlaze. Ne odlaze nam samo mladi. Odlaze nam i iskusni i obrazovani ljudi svih profila – doktori, hirurzi, inženjeri i mnogi drugi. Odlaze ljudi koji su stekli iskustvo i znanje.
Jedinstvena stopa PDV-a od 17 odsto pogađa najosjetljivije slojeve stanovništva tokom inflacije. Kakav je vaš stav o uvođenju diferencirane stope PDV-a – niže za životne, osnovne namirnice, lijekove, a više za luksuznu robu?
Napravljena je velika greška kada je uveden PDV, upravo zato što odmah nije uvedena diferencirana stopa. Jedino diferencirana stopa može da zaštiti najugroženiji dio građana, penzionere i najosjetljivije slojeve stanovništva. PDV smo morali uvesti kada smo potpisali Sporazum o pridruživanju sa EU. Međutim, slušao sam neke koji kažu da smo morali imati jedinstvenu stopu i da je stopa PDV-a morala biti 17 odsto. To nije tačno. To su dezinformacije. Potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju sa EU morali smo da izvršimo harmonizaciju zakonske regulative Republike Srpske i da zakone prilagodimo evropskim standardima.
Ali EU je uvijek davala prostor da odredimo ono što je bolje za našu privredu i građane. Zato je tada sigurno trebalo uvesti diferenciranu stopu. Mi smo imali pravo da odredimo koja će stopa biti, imali smo pravo da odredimo da li će biti diferencirana ili jedinstvena stopa.
Šta diferencirana stopa PDV-a donosi? U periodu prije uvođenja PDV-a poreski sistem je imao mehanizme kojima se štitio standard građana i destimulisala potrošnja luksuzne robe. Bio sam direktor Uprave prihoda u tom periodu i znam kakve su stope poreza na promet bile prije uvođenja PDV-a. Na alkohol je, recimo, stopa poreza na promet bila 60 odsto. Neki proizvodi imali su čak i stopu od 100 odsto. Šta smo mi uradili? Prilikom uvođenja PDV-a, stopu na luksuznu robu koja je bila 60 odsto smanjili smo na 17 odsto.
Za osnovne životne namirnice, lijekove, brašno, ulje, šećer i druge osnovne proizvode stopa poreza na promet bila je nula. Znači, nulta stopa oporezivanja bila je upravo u funkciji zaštite građana i njihovog standarda, posebno najugroženijeg dijela stanovništva i penzionera. Penzioneri najveći dio svojih primanja troše na hranu i lijekove, a imaju najmanja primanja. Svjedoci smo da Vlada pokušava određenim mjerama da ograniči marže kako bi zaštitila standard građana. To je pogrešno. Vlada nema pravo da to radi. U tržišnoj ekonomiji nema mjesta za takav intervencionizam i uticaja države na cijene na način da ih administrativno ograničava. Ustav, član 5, kaže da je privređivanje zasnovano na tržišnoj ekonomiji.
Kada tržišna ekonomija funkcioniše u pravom smislu, nema ovakvih intervencionističkih mjera. Bilo ko da tuži Vladu zbog nekih zakona ili pokrene pitanje ustavnosti takvih zakona, smatram da bi oni pali na Ustavnom sudu. Vlada nema pravo da na taj način ograničava tržište.
Prema tome, Vlada ima drugi način da to uradi. Mi ćemo se grčevito boriti da se uvede diferencirana stopa PDV-a, odnosno nulta stopa na lijekove i osnovne životne namirnice. S druge strane, država time neće ništa izgubiti. Samo će se izvršiti preraspodjela PDV-a sa potrošnje luksuznije robe. Ako, hipotetički, izgubimo određeni iznos prihoda zbog nulte stope na lijekove i osnovne životne namirnice, to se može matematički izračunati. Imamo statističke podatke o potrošnji lijekova i osnovnih životnih namirnica i možemo izračunati koliko bi prihoda bilo manje.
Ako je, recimo, riječ o 300 miliona maraka, onda se izračuna koja bi stopa na luksuznu robu bila potrebna da država dobije isti iznos, eventualno i više. Znači, država ne mora izgubiti prihod, a može zaštititi građane.
Koje biste mjere preduzeli u oblasti monetarne politike koje bi, po vašem mišljenju, dale veće efekte na povećanje privredne aktivnosti?
Monetarna politika je dio ekonomske politike. Međutim, u monetarnoj politici mi smo imali mogućnost da znatno utičemo na privredne tokove kada smo imali instrumente i poluge za djelovanje.
Mi smo te poluge i instrumente izgubili, odnosno dozvolili smo da ih izgubimo. Jedan od najboljih načina uticaja na privredne tokove u jednoj državi jesu kamatne stope. Kada su došle strane banke, kamatne stope su bile veoma visoke, 8,10, u mikrokreditnim organizacijama čak do 18%. Kako je Vlada trebalo da interveniše? Putem Srpske banke. Recimo, potencijal, odnosno depozite koje Vlada ima na svojim računima, trebalo je držati u Srpskoj banci, a ne u drugim bankama. Iz kojih razloga? To je poznato. Svakom je u interesu da ima novac na računu. Znači, svakodnevno su ogromna sredstva, stotine miliona maraka, na računima, a taj novac se uglavnom držao kod drugih banaka.
Da su ta sredstva držana u Srpskoj banci i da je Vlada rekla da je kamata pet odsto, strane banke bi morale da spuste kamate sa 8 ili 10% na pet odsto, ili bi morale da napuste tržište, ili bi propale. Eto kako je Vlada trebala da djeluje. Vlada ne može donijeti odluku da strane banke moraju smanjiti kamatne stope. To nije u njenoj nadležnosti i banke to ne bi prihvatile.
Jedini način je putem kamatnih stopa. Strane banke su opljačkale naš narod sa tolikim kamatama. One su usporile privrednu aktivnost, jer mnogi privrednici i poslodavci koji su htjeli da uzmu kredite to nisu mogli upravo zbog visokih kamatnih stopa. Mladi bračni parovi žele da riješe stambeno pitanje i moraju da uzimaju kredite po takvim kamatnim stopama. Kada bi se uradila prava analiza, sigurno bismo vidjeli da je našim građanima i privredi uzeto nekoliko milijardi maraka više nego što bi bilo uzeto po nekoj normalnoj kamatnoj stopi.
Mi nemamo inflaciju koja opravdava tako visoke kamate i nemamo veliki rizik koji bi ih opravdao. Naša valuta je čvrsto vezana za evro i nema promjene kursa. Inflacija evra utiče na našu inflaciju. Pošto imamo fiksno određen kurs, nemamo mogućnost devalvacije i nema mogućnosti da dođe do pada vrijednosti marke. Zato su strane banke svjesno išle na to da uzmu ogroman kapital. Zato Vlada mora da interveniše indirektnim putem. Isto je i na tržištu cijena.
Recimo, desi se suša ili poplava i ne rodi kukuruz, pšenica i druge poljoprivredne kulture. Cijena na tržištu poraste duplo. Šta se dešava? Vlada može instrumentima i mjerama, putem robnih rezervi, da interveniše na tržištu sa pšenicom, kukuruzom i drugim proizvodima po mnogo nižoj cijeni. Međutim, naša Vlada je kroz generacije, uništila robne rezerve i nema te poluge i instrumente da utiče na tržište.
Uništena je i Srpska banka, što je katastrofalno, pa nije moguće uticati na monetarnu sferu putem kamatnih stopa i drugih instrumenata. To je strahovito uticalo na ekonomiju i dovelo do toga da ljudi odlaze iz ovih prostora jer nemaju posla i vide na koji način sve funkcioniše. Da smo radili malo drugačije, mogli smo mnogo više postići, jer imamo resurse. Samo ih treba staviti u funkciju.
Ako posmatramo investicioni potencijal Republike Srpske, gdje bi, po vašem mišljenju, država trebalo dati najveće fiskalne podsticaje i olakšice? Da li je to prerađivačka industrija, agrobiznis, obnovljivi izvori energije ili IT sektor?
Mi ćemo se, kao Republička stranka Srpske, najviše zalagati da se sve investicije usmjere u novostvorenu vrijednost, u realni sektor i proizvodnju. Katastrofalno je ovo što Vlada radi. Vlada uzima kredite i daje ih za javnu potrošnju. To je put kojim se država može uništiti.
Ne smije nijedna marka iz kredita, pogotovo kredita sa visokim kamatnim stopama, da se ulaže u javnu potrošnju. To je katastrofalno. To je uništavanje države. Novac mora ići u realni sektor, u novostvorenu vrijednost. Samo novostvorena vrijednost donosi rast ekonomije, povećava prosperitet i podiže standard građana. To je pokazao primjer Kine, koja je posljednjih 30 godina mnogo ulagala u proizvodnju i ostvarila visoke stope rasta. Prije 30-40 godina bila je među siromašnijim zemljama po mnogim ekonomskim parametrima, a danas je veliki dio svjetske proizvodnje vezan za Kinu.
Znači, proizvodnja i novostvorena vrijednost stvaraju ekonomiju i podižu privredu. Zato mi moramo da ulažemo u novostvorenu vrijednost. Kada biramo gdje ulagati, treba birati oblasti u kojima se mogu ostvariti najveći efekti. U poljoprivredu se mora ulagati. Tu se mora ulagati prvenstveno i tu država, odnosno Vlada, treba da daje veće podsticaje.
Zašto? U svim zemljama, pogotovo u Evropskoj uniji, velika izdvajanja idu za poljoprivredu. Najveće subvencije, podsticaji i benefiti daju se upravo u poljoprivredi. Jer država, ako nema razvijenu poljoprivredu, mora imati izuzetno dobro razvijenu drugu privredu da bi se to izbalansiralo.
Država koja ima jaku poljoprivredu i uz to solidno razvijenu ostalu privredu može dobro da funkcioniše. Znači, u poljoprivredi treba povećati izdvajanja za regresirano gorivo, sjeme i đubrivo. Vlada već daje podsticaje za nabavku traktora i to je pozitivno. To treba možda još povećati, ako je moguće, a na drugim stavkama smanjiti. Pored toga, treba davati podsticaje i kod izvoza. To je veoma važno. Mnogo puta smo čuli da mljekari hoće da prospu mlijeko jer nemaju odgovarajuću otkupnu cijenu ili nemaju kome da ga prodaju.
Zašto? Upravo zato što Zapad daje 30-40 odsto podsticaja za izvoz, pored svih ostalih podsticaja. Kada dođe strano mlijeko ili meso, ono je ovdje mnogo povoljnije i uguši naše proizvođače. Zato Vlada mora određenim carinskim i necarinskim barijerama da zaštiti naše proizvođače. Kako? Ne možemo putem carina, jer smo potpisali ugovore sa Svjetskom trgovinskom organizacijom i nalazimo se u bescarinskoj zoni sa Evropskom unijom. Ali možemo koristiti bescarinske barijere, kao što to mnoge zemlje koriste.
To mogu biti različite tehničke barijere, sertifikacije, sanitarne i fitosanitarne potvrde, uvjerenja i slično. Na različite načine se nama postavljaju takve prepreke, pa možemo i mi koristiti necarinske mjere i odrediti kvote. Recimo, kažemo da je Republici Srpskoj potrebno 10.000 tona mesa, da naši proizvođači proizvode 5.000 tona, a za preostalih 5.000 tona damo uvozne kvote. Više od toga ne može da se uveze. A mi uvezemo 10.000 tona, ugušimo naše proizvođače. Vlada mora voditi računa o tim mjerama.
Što se tiče ulaganja, obnovljivi izvori energije su sada jedno od najvažnijih područja za ulaganje. Zato što je energija deficitarna u svijetu, a mi imamo resurse za proizvodnju energije. Imamo hidropotencijal. Treba ulagati u solarne sisteme i solarnu energiju, vjetroparkove i hidrocentrale. Kada je ljeto, sunce i proizvodnja iz solarnih elektrana mogu biti veliki. Kada je zima i kada ima više padavina, kiše i snijega, pune se akumulacije i može se povećati proizvodnja hidroenergije. Tako možemo imati kontinuiranu proizvodnju električne energije.
Ne samo da ćemo moći da izvezemo veću količinu struje, nego ćemo više zarađivati jer je cijena proizvodnje iz hidrocentrala niža. Cijena energije iz hidrocentrala može biti dva do tri puta niža od cijene energije iz termoelektrana. Uglja može nestati, tako da moramo ulagati u obnovljive izvore energije. To je ispravan pravac ulaganja. Mi ćemo se uvijek boriti da se ulaže u one oblasti koje donose rezultate.
Prije pet, šest ili sedam godina premijerka Srbije Ana Brnabić rekla je da će Srbija značajno razvijati IT sektor. Prošle godine su, prema podacima koje sam vidio, imali prihod od IT sektora oko pet do pet i po milijardi evra. Prema tome, mi moramo, ako ne znamo kako, da odemo i prepišemo kako je Srbija to uradila, pa da i mi razvijamo IT sektor. Moraju se mobilisati svi resursi koje imamo i investirati u ono što donosi najveću akumulaciju.
Naš predsjednik Republičke stranke Srpske, gospodin Slavenko Ristić, ulaže u namjensku industriju, a to je u svijetu sada trend i jedan od sektora u kojima se ostvaruju velike zarade. Zato Investiciona razvojna banka treba da prepozna gdje treba ulagati. Pa pozove gospodina Ristića i kaže „evo vam kredit, vi ne možete iz svog poslovanja potrebno je četiri ili pet godina formirati sredstva potrebna da otvorite novu fabriku“. Evo, sada otvara fabriku u Višegradu.
Možemo imati privrednu aktivnost, možemo mnogo toga napraviti, ali moramo imati eksperte u Vladi koji hoće da stvaraju. Gledajte, većina naših ljudi smatra da je, kada je došao u Vladu, njegov zadatak da potroši gotov novac. To zna i baba sa sela, da potroši gotov novac. Treba stvarati novac. Mi trebamo ljude koji mogu da stvaraju i prave novac, a ne samo da ga troše i raspodjeljuju. To svako zna.
Znači, zato kod ulaganja mora postojati sprega između Investiciono razvojne banke i Vlade, da Vlada odredi projekte, da se pokrene privredna aktivnost i da nam mladi ne odlaze odavde. To se, naravno, ne može promijeniti preko noći.
Slavenko Ristić, on ima sasvim dovoljno novca i više nego što mu treba. Njega politika ne interesuje, ali je osnovao stranku samo iz razloga da probudimo društvo, da utičemo na Vladu i na sve strukture gdje možemo, da se gradi ekonomija i da se razvija privatni sektor. Naš akcenat je jedino na privatnom sektoru, jer to jedino može stvarati dobrobit našim građanima. On je stranku osnovao iz patriotskih razloga. On je jedini koji finansira stranku iz svojih ličnih sredstava. Sve druge stranke finansiraju se iz našeg, narodnog novca, kroz razne osnove, tendere i na druge načine. On to radi iz svog džepa, a stranka mu lično nije potrebna. Kada gleda sebe, njemu to ne treba. Ali on gleda narod. On želi da pomogne narodu. Pomaže sportistima i svima kojima može da pomogne. Zato je osnovao svoju stranku i zato ulaže novac. Ne zato što mu je to potrebno, nego zato što osjeća da to mora uraditi.
Mi imamo jedan slogan: Republika Srpska se branila devedesetih oružjem, a sada je moramo braniti ekonomijom, jer ako ekonomija propadne, onda propada i Republika Srpska.
Dotakli ste se odlaska mladih i fokus Republičke stranke Srpske je na očuvanju radnih mjesta i ostanku mladih u Republici Srpskoj. Kako se to može izvesti?
Od uvođenja diferencirane stope PDV, preko stimulisanja poslodavaca finansijskim sredstvima da zaposle određeni broj mladih ljudi i da šire kapacitete. Poslodavcu treba omogućiti oslobađanje od poreza na dobit ako će tu dobit koristiti za proširenje kapaciteta, nabavku novih mašina i zapošljavanje novih radnika, kako bi nam radnici ostajali ovdje. Evo, i to je jedna od mjera gdje Vlada može da kaže – oslobađamo takve poslodavce poreza na dobit.
Ako poslodavac svoju dobit ne ulaže u razvoj, nego je izvlači sa žiro računa i stavlja u svoj džep, takve poslodavce treba oporezovati, čak i višom stopom. A poslodavce koji kupuju mašine, žele da povećaju produktivnost, povećaju kapacitete i zaposle nove radnike treba osloboditi poreza na dobit.
Vlada treba da mobiliše sve resurse koje imamo. Neću govoriti o mnogim resursima, govoriću samo o jednom resursu koji može značajno da pomogne Republici Srpskoj, a koji gotovo niko ne spominje niti o njemu razmišlja. Mi, pošto nemamo dovoljno proizvodnje i privrede, izvezli smo radnu snagu. Imamo izuzetno veliki broj zaposlenih ljudi vani. Znači, imamo veliki broj ljudi u dijaspori. Po nekim statistikama, Bosna i Hercegovina ima oko dva miliona ljudi koji rade vani, širom svijeta.
Po posljednjoj statistici koju sam skoro pročitao, u Americi ima oko 290.000 Srba koji se izjašnjavaju kao Srbi. Ima ih vjerovatno i više, ali dio njih, posebno oni koji su otišli prije četrdesetih godina prošlog vijeka, u Drugom svjetskom ratu i ranije, i dalje se izjašnjavaju kao Jugosloveni, jer im je jugoslovenstvo ostalo u srcu. Kada uradimo analizu, najmanje 500.000 naših zaposlenih ljudi radi vani i imaju ogroman kapital. Sada, ako hipotetički uzmemo da svako od njih ima po 100.000 evra, to je 50 milijardi evra. To je 100 milijardi konvertibilnih maraka. To je ogroman potencijal koji treba uvući u Republiku Srpsku. A kako? Jedan od načina je da Vlada kaže evo vam koncesija na hidrocentralu. Ali pod uslovom da se formira akcionarsko društvo u koje ne može niko politički da uđe. Ni predsjednik države, ni predsjednik Vlade, ni ministar. Znači, ne može neko da uđe i da kaže: „Evo, zaposli mog rođaka, moju tetku, moju strinu“ i tako dalje. Nego da se ustanovi jasna ekonomska računica i kaže hidrocentrala košta toliko, proizvodni kapacitet je toliko megavata, na tržištu to vrijedi toliko, projekcija kretanja cijene u narednih deset godina je takva i takva. Uradi se elaborat, utvrdi ekonomska isplativost i kaže: investicija se vraća za deset godina.
To znači da određena stopa akumulacije mora postojati, ali ona može biti i veća. Svaki naš građanin koji drži novac u banci dobije jedan i po, dva posto ili nešto više na godišnjem nivou, zavisno od banke i depozita. A ovdje može dobiti deset do dvadeset posto. I svaki će biti zainteresovan da svoj kapital unese ovdje. Eto nama prostora da pospješimo privrednu aktivnost, da razvijamo proizvodnju i da razvijamo sve ostalo. Treba samo htjeti i željeti.
A zašto su naša javna preduzeća u gubitku? Zato što imaju latentnu zaposlenost. U ekonomiji latentna zaposlenost jeste višak radnika koji nisu potrebni. Oni rade, ali predstavljaju trošak. Četrdeset do pedeset posto u nekim javnim preduzećima čini višak zaposlenih. To je glasačka mašina, glasačko tijelo. Protiv toga se mora boriti grčevito i energično. Znači, mora se izvršiti racionalizacija i preraspodjela tih radnika u nove investicije, da ljudi rade poslove gdje će imati veće plate, ali da idu u realni sektor. A kada se rasterete javna preduzeća, onda će ona imati manje troškove, stvarati dobit, puniti kasu države i budžet i tako dalje.
Ako osvojite mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koja bi bila prva mjera, zakon ili inicijativa koju biste stavili na dnevni red?
Diferencirana stopa PDV-a je nama broj jedan. Mi ćemo kandidovati i pokušati na sve moguće načine da se uvede diferencirana stopa PDV-a, odnosno da se donese takav zakon. Normalno, pošto je to na nivou Bosne i Hercegovine, taj zakon mora biti donesen na nivou BiH. Preko svih mogućih uticaja i razgovora sa političkim strukturama u Federaciji BiH treba obezbijediti podršku da se takav zakon može izglasati u Parlamentarnoj skupštini BiH i da dođe do promjene tog zakona. Znači, borićemo se za taj zakon. Borićemo se za smanjenje stope poreza i doprinosa.
Jedan od zakona koji će isto kod nas biti prioritet i koji ćemo mi podržati jeste zakon o porijeklu, odnosno oduzimanju nezakonito stečene imovine. Pazite, taj zakon je izuzetno važan. Slušao sam razne priče i pozicije i opozicije. Jedni žele, drugi ne žele, jedni kažu da treba, drugi kažu da ne treba. Ali on izuzetno treba. I za taj zakon ćemo se mnogo boriti.
Ljudi vjeruju Republičkoj stranci Srpske
U politiku treba da uđu privrednici koji su naučili da stvaraju
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.