Hronika

"Poljubite večeras svoju djecu za laku noć, neki roditelji nemaju tu sreću" Potresna ispovijest ćerke Miše Janketića, čije je dijete bilo u OŠ "Vladislav Ribnikar" 3. maja

Prošlo je tačno godinu dana od masakra u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u kojem je ubijeno devetoro djece i čuvar škole.

protest Ribnikar
FOTO: MITAR MITROVIĆ/RINGIER

Nakon ovog strašnog događaja ništa više nije isto, naročito za najbliže nastradalih, ali i preživjelu djecu koja su prisustvovala stravičnom zločinu.

Ćerka pokojnog glumca Miše Janketića, Iva na svom Instagram profilu napisala je iskrenu poruku, piše Blic.

Kako je navela, njena ćerka, koju ima s vaterpolistom Aleksandrom Ćirićem, bila je tog dana u školi.

– Noć prije tog 3. maja smo se vratili iz Atine, osunčani i srećni… Zoja je kupila narukvice svim drugaricama iz razreda… Uzbuđena je, uželjela se škole i drugara, sutra je i slikanje za školski almanah, mora da se sredi…

3. maj… nešto poslije 8h mi zvoni telefon… “Mama, naš razred će da dežura, ali mama ne znam da li ću ja stići da dežuram, ja sam posljednja u dnevniku… Nije došla matematičarka, nemamo prvi čas, evo nas ovdje s Anom i Bojanom biramo ko će koju narukvicu…” Slijedi drugi poziv i urlik koji nikada u životu neću zaboraviti… “Mama, pucaju!” Prekida se veza… ne znaš kako si se stvorio ispred škole… djeca vrište, plaču… dobro je, živa je… izbezumljena, ali živa… nema Vukašina… potpuni je haos… Ne znam koliko traje agonija, čekaš da ti izvedu dijete… ugledaš djevojčicu krvave majice koja ne progovara… boriš se za dah, paničiš… Policija izvodi djecu, tu je i Vukašin, dobro je… tu je i Anina mama… da li je neko vidio Anu?!

Prošlo je godinu dana, promijenili smo školu… svako se bori na svoj način… život ide dalje… misliš prošlo je, nije…

Pročitajte još

Srijeda je, nosim cvijeće ispred škole… U poslastičarnici pored škole sjede mame, jedu kolače… jednu prepoznajem sa TV-a, nedavno je zdušno govorila o problemima škole… djeca nemaju teren za fudbal… van upaljenih kamera isto tako srčano optužuje roditelje ubijene djece da žele da sruše školu… Sa druge strane su roditelji strijeljane djece… pale svijeće… Prošlo je godinu dana, i dalje je 3. maj… i ništa nas nije opametilo… i dalje smo sebične gu*ice… koje su samo imale sreću! Na svu sreću su naša djeca bila jako glasna u hodniku pa su ih potjerali u učionicu samo par minuta prije nego što će u školu ući mali monstrum… Na svu sreću se moje dijete preziva na slovo Ć, posljednja je u dnevniku, pa nije dežurala te srijede… Na svu sreću život ide dalje… na svu sreću… Život ide dalje, ali je svijet stao… taj svijet su Ana, Bojana, Ema, Mara, Adriana, Sofija, Katarina, Angelina, Andrija, čika Dragan… život teče dalje… a onda se desio 4. maj… i onda se zapitaš da li je malo i do nas, ili je samo sreća u pitanju…

Poljubite večeras svoju djecu za laku noć, neki roditelji nemaju tu sreću…”

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu