Sudbine

"Pomozite da produžim život bratu" Jasmina mjesecima prikuplja novac za Dobrivoja, na transplataciju bubrega čeka od 2014. godine

Njenom bratu Dobrivoju je potrebna transplantacija bubrega. On je na listi za transplantaciju od 2014. godine, ali do danas, nije došao na red. Bio je pozvan dva puta, ali nije bilo poklapanja sa donorom.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Hladno veče u Beogradu. Duva, i svi kao da jedva čekaju da se sklone sa ulice. Nije baš “upekao minus”, al’ probajte malo duže da stojite u mjestu. Bulevarom oslobođenja ka Autokomandi, baš kod Zvezdinog stadiona, automobili mile u dvije kolone. Na sredini, među trakama, stoji žena u crvenoj jakni i trenerci. Nije luda i ne “traži đavola” da je neko pregazi, naprotiv. Jasmina je tu iz jednog višeg razloga. Želi da spasi bratu život.

Pročitajte još

Povremeno neko zastane tek dovoljno dugo da Jasmina pruži ruku s kutijom da nepoznati, humani ljudi ubace nešto novca. Na kutiji je slika njenog brata Dobrivoja Blagotića (41).

– Moj brat Dobrivoje je najbolji brat na svijetu – kaže za Telegraf. Jasmina s knedlom u grlu. Njenom bratu je potrebna transplantacija bubrega. Dobrivoje je na listi za transplantaciju od 2014. godine, ali do danas, nije došao na red. Bio je pozvan dva puta, ali nije bilo poklapanja sa donorom.

Zadnjih par godina boluje od povišenog krvnog pritiska što mu dodatno narušava ionako teško zdravstveno stanje.

– Pokušavali smo na sve moguće načine da mu pomognemo ovdje u Srbiji, prosto nije moguće, tako da mora da se liječi u inostranstvu. Dugotrajna dijaliza mu je već oštetila i srce i krvne sudove, tako da bi trebalo što prije sakupiti novac. Ja bih molila sve ljude da pošalju makar jednu poruku za mog brata da bi dobio šansu za novi život, da bude uz svoje deijte, da živi jedan malo pristojniji život – kaže Jasmina.

Prikupljam novac kad god mi obaveze dozvole

Kako kaže, za njenog brata je prikupljen oko 31 odsto od neophodnih oko 25.000 evra. Od klinike u Turskoj kojoj je poslao potrebnu dokumentaciju dobio je pozitivan odgovor.

– Sporadično sam ovdje, prikupljam novac već par mjeseci, ali kad god mogu izađem ovdje ili bilo gdje jer imam obaveze oko djece – kaže Jasmina. I dodaje da to uglavnom radi dok je brat na dijalizi, jer sluti kako bi on reagovao da zna gdje je ona.

Jasmina kaže da je njena porodica iz Leskovca i da je brat došao u Beograd zbog liječenja. Ovdje su podstanari, a Dobrivoje ima malu invalidsku penziju, piše Telegraf.

– On i njegova supruga imaju sina od deset godina koji mu crta crteže i svaki dan se moli da mu tata živi što duže – priča Jasmina.

“Nema promjena, ničega što vas upozorava da će nešto da se desi”

Kako je ranije za Telegraf ispričao Dobrivoje, bolest ga je zatekla nespremnog i zbog toga je klonuo duhom.

– To se desilo kad sam se razbolio, jer je bilo baš odjednom. Bubrežna bolest nema indikaciju. Bubreg ne boli, nego ste odmah u četvrtom stadijumu kada je sve gotovo i kada morate na dijalizu. Nema nikakvih promjena, ništa što vas upozorava da će nešto da se desi – ispričao je Dobrivoje.

Posebno je teško voditi računa o unijetoj tečnosti, ispričao je. Restrikcije su, kaže, stavljene i na hranu.

– Ljudi na dijalizi smeiju da popiju pola litra tečnosti. U tu tečnost se ubrajaju i jogurt i mlijjeko i neko voće. Sad mi je ograničeno sve uključujući ribu, meso, jaja, sir. Mogu da jedem krompir, eventualno pasulj, i to pomalo – govori iz jednog potpuno novog ugla o bolesti o kojoj se i ne čuje tako rijetko.

Svakog drugog dana odlazi u bolnicu, provodeći po nekoliko sati u sjedećem ili ležećem položaju, isključivo na leđima. Nema pomjeranja ni lijevo ni desno. Kaže da se problemi dešavaju – kolaps, pad pritiska, vrtoglavica, piše Blic.

– Najgori trenutak poslije dijalize je što čovjek nije spreman ni na šta. Može da ode kući i da legne – govori o tome kako mu prolazi tri dana u nedjelji.