Riječi su Monike Ponjavić, filmske kritičarke, koja je sa Srpskainfo razgovarala na temu filmske i serijske produkcije u doba pandemije virusa korona.
– Statistički gledalo, ponuda je sigurno bila manja. Posebno ako u obzir uzmemo sve one filmove i serije koji su zbog pandemije odgođeni, koji su prikazani na striming servisima ili čije je snimanje prekinuto na pola. Sa te tačke gledanja, da, ponuda jeste siromašnija i pandemija jeste dramatično uticala na takav ishod, ali istovremeno toliko je toga ipak bilo u ponudi, što je zaista oduševilo – objasnila je ona.
Od filmova koji su u prethodnoj godini oduševili i gledaoce i kritičare, izdvojila je BBC produkciju „Small Axe“ Stiva Mekvina koja je zamišljena kao serija, antologija, iako se radi o pet zasebnih filmova, pa ih i ona tako tretira.
– Najbolji od svih dijelova je drugi, „Lovers Rock“, koji se, slično kao odlični „Climax“ Gaspara Noe, odvija gotovo isključivo na plesnom podijumu. „Lovers Rock“, kao uostalom i svi Mekvinovi filmovi, je nepretenciozno djelo o stvarima svakodnevnog života koje taj život slika realistično i kroz jednu vrstu neposrednosti koja nam dozvoljava da postanemo njen aktivni sudionik. Tako nešto bismo od Mekvina i očekivali, jer se radi o umjetniku i reditelju koji pomno bira svoje projekte i kroz njih unosi svjež pogled na poznate teme, ali i na samu industriju – rekla je ona.
Uz Mekvina izdvojila je i „Nomadland“, rediteljke Kloi Zao u kojem glavnu ulogu igra nevjerovatna Frensis Mekdormand.
– Nasuprot ovim nepretencioznim, jednostavnim, ali u iskazu silovitim filmovima, stoji „Tenet“ Kristofera Nolana, koji je jedno od najskupljih, najblještavijih, ali i najvećih razočarenja godine. U pitanju je vizuelno savršen, ali prazan film, odličnog koncepta čija svrha, pa i poenta i nije baš najsretnija – naglasila je ona.
Kada je televizijski program u pitanju, kao najveća razočarenja vidi serije „Run“, „Westworld“ i „Raised by Wolves“.
– Najveća pozitivna iznenađenja bile su serije „Normal People“, „I May Destroy You“ i „Ted Lasso“, koju sam pogledala ovih dana i koju nisam stavila na svoju godišnju listu najboljih serija, a trebalo je – dodaje.
Kako objašnjava, najiščekivaniji film ove godine je „Dune“ koji je trebao biti prikazan u kinima prošle godine.
– Što se tiče serija, ja lično najviše čekam „Succession“, čija je treća sezona takođe pomjerena za sljedeću godinu i za koju nemam dovoljno riječi hvale. Što se novih izdanja tiče, zahvaljujući uspjehu „Mandalorijana“ čeka se i „The Book of Boba Fett“, tu je i igrana serija „Cowboy Bebop“ po uzoru na istoimeni anime, Asimovljev „Foundation“, zatim „ribut“ „Dekstera“, te naravno Amazonov „Lord of the Rings“ – objasnila je Ponjavićeva.
Jedan od najišekivanijih filmova domaće produkcije je film „Dara iz Jasenovca“, koji je već prije premijere dobio niz pozitivnih kritika, ali i jednu negativnu.
– Puno prašine se diglo oko Vajsbergove kritike. I mislim da će to uticati na gledanost. Posebno kod nas. Što se samog kvaliteta filma tiče, s obzirom da ga nisam pogledala, jer je premijera zakazana tek za april, ne mogu o tome govoriti, pa samim tim niti o vjerodostojnosti sporne kritike. Ali, uzevši u obzir novije trendove u srpskoj kinematografiji, mogu reći da su moja očekivanja podijeljena. Sa jedne strane, očekujem mnogo i nadam se najboljem ishodu, jer smatram da je izuzetno važno govoriti o stradanjima u Jasenovcu, posebno kroz film, ali sve dok se ta priča iznosi temeljno, tačno, neostrašćeno, posvećeno, pametno i profesionalno, jer takve teme se ne obrađuju svaki dan, čega smo svjedoci. Uz to, riječ je o jako delikatnoj temi gdje je samo jedan pogrešan korak dovoljan da bi se proizveo kontraefekat, što se djelimično desilo u slučaju Vajsbergove kritike, na primjer – objasnila je ona.
Monika dodaje da se sa druge strane vodi iskustvom „Nemanjića“, ali i nekih drugih domaćih ostvarenja.
– Strahujem da je pred nama još jedan bogat film u koji je uloženo enormno mnogo novca, ali koji se ne bavi svojom temom suštinski i kojem umjetnička dimenzija nedostaje. Naravno, ne govorim da ovaj i slični filmovi od nacionalnog interesa moraju biti umjetnički filmovi, ne, oni, prije svega, moraju biti „mejnstrim“ kako bi došli do što većeg broja publike i ispričali svoju priču jednom širem auditorijumu, Ali, oni ne mogu i ne smiju biti lišeni umjetnosti i osnovne funkcionalnosti. A kada to kažem onda mislim da ne smiju biti traljavo izvedeni, da moraju biti jasni u narativu i, a ovo je vjerovatno najvažnije, da ne smiju trivijalizovati svoju temu. Kao, uostalom, bilo koji film ili umjetničko djelo generalno. U suprotnom dobijamo novu propuštenu šansu, jer ako „Dara iz Jasenovca“ ne bude dobar film proći će još 70 godina do nove filmske priče o Jasenovcu, što bi bio veliki poraz. Kakav će biti ishod vidjećemo u aprilu – naglasila je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu