Ne zna se šta je pacijentima teže saznanje da su HIV pozitivni ili da će biti sahranjeni drugačije od ostalih preminulih.
– Mi smo saznali slučajno, tako što nam se jedna porodica obratila jer su zaista doživjeli šok kada su saznali u pogrebnom da ne mogu da obuku svog pokojnika u odijelo koje su oni donijeli – kaže Bratislav Prokić iz Nacionalnog centra za seksualno i reproduktivno zdravlje “Potent”.
Od 13.000 preminulih koje godišnje preuzmu “Pogrebne usluge”, oko 40 je sa dijagnozom HIV, hepatitisa, tropske malarije i drugih zaraznih bolesti. Na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnika, primjenjuju se specijalne mjere zaštite.
– Po želji porodice i po izboru pogrebne opreme, smiještamo preminulog u takvoj crnoj transportnoj vreći u kovčeg, u pogrebnu opremu, da bi ga odatle prevezli na groblje. U slučaju da je sahrana u grobnici, a iako nije, prebacuje se tijelo u limeni kovčeg koji dalje ide u drveni kovčeg s tim što se taj limeni uložak hermetički zatvori – objašnjava Dragan Baltovski, direktor JKP “Pogrebne usluge”.
Ukoliko se koriste standardne mjere zaštite, ne postoji rizik od prenošenje HIV infekcije, podsjećaju lekari.
– Pošto je ta osoba umrla, mogu i da je presvlače i kupaju kao kada je bila živa. Znači, osoba koja umre a ima HIV infekciju sigurno nije infektivnija kada umre. Tako da nema opravdanja ovakva odluka da se pacijenti koji žive sa HIV-om, odnosno koji su živjeli sa HIV-om, sahranjuju drugačije od drugih osoba – ističe prim. dr Mila Paunić, specijalista epidemiologije.
Samo liječenje sprječava epidemiju. Strah od diskriminacije i ovakva praksa dovode do toga da ljudi ne žele ni da se testiraju ili kriju svoju bolest.
– Diskriminacija mora da prestane ukoliko želimo da se osobe koje žive sa HIV-om osjećaju dobrodošlo u tom zdravstvenom sistemu, budući da oni moraju da se liječe sve vrijeme, od početka saznanja svog statusa do kraja života i to znači kontinuirano praćenje i povjerenje u taj zdravstveni sistem u koji osoba ulazi kako bismo zaustavili HIV epidemiju – dodaje Bratislav Prokić iz Nacionalnog centra za seksualno i reproduktivno zdravlje “Potent”.
U svijetu se ovakva praksa primenjuje samo kada postoji bojazan da može doći do prenošenja zaraze. Inače, medicina je u liječenju osoba zaraženih HIV-om toliko napredovala da poslije šest mjeseci uzimanja terapije bolest više ne može da se prenese ni seksualnim putem, a postoji i zaštita za osobe koje dođu u kontakt sa kontaminiranom krvlju.
(RTS)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu