Prvog dana nisu uspjele da uđu u voz jer je bio prepun ljudi koji su bježali od strahota rata. Međutim, narednog dana imale su više sreće.
– Bila sam uplašena zbog djeteta, bio je mnogo ljudi, držala sam ga uz sebe jer su me gurali sa svih strana. Najteže mi je bilo u vozu jer nas je bilo 18 u kupeu. Bilo je pretoplo i svjetla su bila ugašena zbog bezbjednosti. Bilo je puno djece, a Damjan je bio najmlađi. Bila je tu i šestomjesečna djevojčica. Tad mi je bilo baš teško – priča Ina za Za mediu.
Na slovačkoj granici čekao ih je Inin suprug Predrag. Međutim, 250 kilometara prije same granice, morale su da napuste voz. Tu je bio kamp za izbjeglice gdje su se smjestile na nekoliko sati.
– Volonteri su nam puno pomogli, nisam mogla da okupam bebu dva dana i dali su mi puno stvari za njega. Dariji su obezbijedili mjesto za spavanje, tuširanje, dali su nam hranu i vodu – priča Ina.
Za to vrijeme Predrag je stigao kamionom do slovačke granice, odakle ih je prevezao na mađarsku granicu, odakle su ih njegovi majka i otac odveli u Zaječar.
– Stvarno je bilo potresno. Ne bih nikome poželio da osjeti situaciju kada su žena i dijete tamo, a ti ne možeš ništa – priča Predrag.
Poslije četiri dana mukotrpnog puta, uspjele su da stignu u Veliki Izvor kod Zaječara. Iako su na bezbjednom sada, brinu za svoje članove porodice koje su ostali u Ukrajini.
– 24. februara moj brat se probudio, bomba je eksplodirala, vidjelo se jarko svjetlo, cijela zgrada se tresla i svi su bili u čudu, šokirani – priča Darija.
Inina sestra Kate priča da nije žejlela da napusti svoju Ukrajinu, ali ju je sestra zamolila da joj pomogne kako bi lakše prešla sa bebom i nešto ptrljaga.
– Da nije bila takva situacija, ne bih napustila svoj grad i roditelje koji su ostali tamo – kaže Kate.
U domu Colovića, mlade Ukrajinke našle su utočište, a Ina ovdje sa Predragom počinje da gradi svoju budućnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu