Hronika

PORODICA UBIJENOG U ŠOKU Nevjerovatne scene na suđenju UBICI S TVITERA

Početak suđenja Neđeljku Đuroviću obilježilo je negiranje krivice optuženog, suze u sudnici za vrijeme svjedočenja Gorana Mileusnića, oca ubijenog Miloša, dobacivanje Neđeljkove majke da su joj svjedoci rekli da “će ih sve zatrti” i desetine Miloševih prijatelja koji su došli u Palatu pravde.

PORODICA UBIJENOG U ŠOKU Nevjerovatne scene na suđenju UBICI S TVITERA
Foto: Instagram/screenshot

Neđeljku Đuroviću (30) pred Višim sudom u Beogradu sudi se zbog sumnje da je 27. januara 2019. godine u ranim jutarnjim satima nasmrt izbo kuhinjskim nožem Miloša Mileusnića ispred zgrade u Ulici Dimitrija Tucovića u Beogradu. Đurović je u prvoj izjavi u policiji u potpunosti priznao ubistvo. Međutim, uprkos ovom priznanju i činjenici da je on bio taj koji je policiju odveo do mjesta gdje je bacio nož, na saslušanju u tužilaštvu Đurović je negirao sve. Rekao je da nikada nije bio tu, da ne poznaje Marka Mileusnića, te da nema nikakve veze sa nožem. Tužilaštvo ima niz dokaza koji tvrde suprotno, među kojima je nož na kojem je otkrivena krv ubijenog, kao i DNK i otisci Đurovića, kao i snimci nadzornih kamera iz ove ulice.

Na samom početku suđenja, kom je prisustvovala i Neđeljkova majka i Miloševi prijatelji, optuženi je izjavio saučešće porodici oštećenog. Iznoseći odbranu, on je rekao da je jedino krivično djelo koje je kritičnog dana počinio jeste nasilničko ponašanje u Poštanskoj štedionici. Iako je pri prvoj datoj izjavi prošle godine, kako je rečeno u sudu, rekao da se poslije incidenta u Poštankoj štedionici vratio u stan, odakle je otišao do kafića na Cvetnom trgu, Neđeljko je sada izjavio da je od straha tada davao kontradiktorne izjave i da je zapravo išao kod tetke i teče u Mirijevo.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Nelogičnosti

U subotu uveče kod mene je bio drug do oko 23 časa. Ne sjećam se koji. Sjedio sam budan i kada sam vidio da mi se ne spava, a da je napolju snijeg, što je za mene lijepo vrijeme, odlučio sam da prošetam oko 5.30 časova. Popeo sam se iz Banjske ulice u Vojvode Brane. Na uglu sa Ruzveltovom ulicom nalazi se pekara gdje sam se zagledao u dečka koji je halapljivo jeo. Mislim da mi je rekao “šta gledaš?” – rekao je Đurović i dodao da je posekotinu na desnoj ruci zadobio tako što je u tom trenutku pao i posjekao se na ključeve koje je držao.

Potom je, kako je ispričao, otišao da kupi cigare koje je, “kako je kasnije shvatio, platio krvavom novčanicom”.

Krv

– Kada sam zapalio cigaru, shvatio sam da sam povrijeđen. Brisao sam krv usput snijegom, kapljala je i brisao sam je o jaknu. Pomislio sam da odem do Doma zdravlja na Paliluli, ali bilo je rano i nije radio. Došao sam do Poštanske štedionice. Ispred sam pitao dečka koji je čistio snijeg smijem li da uđem, na šta mi je on odgovorio da se on ne pita. Zakoračio sam unutra, kada mi je radnik rekao “Stani”. Tada sam vidio da sam ušao u prostoriju gdje su bile kamere i shvatio sam da sam napravio grešku. Ušao sam unutra, popeo sam se stepenicama. On me je uhvatio, ja sam ga udario i do gore smo išli u klinču – ispričao je Đurović.

Kako je dodao, potom su krenuli ka toaletu, kada je došao drugi radnik obezbjeđenja, a potom i policija koja ga je privela. Nakon oko dva sata pustili su ga iz stanice.

– Kada sam izašao, bilo je već 11-12 sati, od stresa mi se nije spavalo i odlučio sam da odem kod tetke i teče u Mirijevo, da se igram sa djecom. Tamo sam brisao ruku, jeo i malo odspavao. Poslije toga sam otišao do kafića na Cvetnom trgu gdje mi radi drug, zadržao se 20-ak minuta i krenuo kući, gdje sam ispred i uhapšen. Iz straha sam davao izjave koje sam mislio da su bolje za mene, sam sam sebe zakopao… – kaže Đurović.

Odgovarajući na pitanja tužioca, Đurović je opisao da je tog dana na sebi imao bijelu skijašku jaknu sa sivim fluorescentnim linijama i crnu trenerku i patike. On je rekao da tog dana nije prolazio kroz Dimitrija Tucovića. Na riječi tužioca da postoje snimci iz ove ulice na kojima se on vidi, Đurović odgovara da su “onda ti snimci iz drugog vremenskog perioda.”

Na pitanje tužioca da li je prilikom šetnje kritičnog dana sreo neku djevojku ili bilo koga, odgovorio je odrično, što se kosi sa njegovom prvom datom izjavom.

Na pitanje da li je sreo Miloša Mileusnića tog jutra i da li ga poznaje, Đurović je rekao da ga nije video nikada u životu.

– Njegovu sliku video sam prvi put u novinama. Na poligrafu sam na njegovo prezime reagovao jer poznajem braću Mileusnić iz Požarevca – rekao je Neđeljko.

Nož

Riječi je bilo i o nožu kojim je počinjeno ubistvo. Odgovarajući na pitanja, Đurović je rekao da ima set noževa i opisao njihovu boju i veličinu oštrica. Na pitanje da li je nož iznio iz kuće, rekao je da nije. Iako je prema informacijama, on bio taj koji je nakon priznanja krivice policiju odveo do mjesta gdje je bacio nož, Đurović je sada tvrdio kako je policija njega do tamo odvela i rekla mu da se slika sa njima. Tom prilikom ga je, kako dodaje, uhvatio.

Otac

Potom je svjedočio Goran Mileusnić, otac ubijenog mladića.

– Od prvog trenutka kad smo Miloša iznijeli iz porodilišta bili smo presrećni. Bio je hranjen ljubavlju. Bio je omiljen među ljudima, a ubijen je na hladnom pločniku kao pas. Gdje je taj čovjek rastao, znaju li njegov roditelji šta je ljubav? Ovo suđenje je za mene teško. On je počinio četvorostruko ubistvo, osim Miloša, ubio je i mene i moju ženu i moju kćerku – rekao je Goran.

Odgovarajući na pitanja o Miloševoj konstituciji, Goran je rekao da su zajedno vježbali u teretani i da, dok gleda optuženog, pomišlja da u slučaju da je između njih dvojice izbila tuča, sigurno bi ga Miloš savladao.

Svjedoci

Kao svjedoci pozvani su Filip Bjelić, Milošev cimer, koji je rekao da ostaje pri svemu što je rekao u tužilaštvu, zatim Dragana i Ljubiša Stjepanović, koji su pronašli Miloša u dvorištu zgrade i takođe ostali pri svojim ranije datim izjavama. Potom su svjedočili brat i sestra Aleksa i Jelisaveta Obradović, koji su sa prozora u dvorištu vidjeli kritičan događaj.

Odgovarajući na pitanja tužioca, Obradović je rekao da je vidio dvije osobe, jednog u bijeloj jakni, blago povijenog i osobu u tamnijoj jakni ispod njega, kako se oslanja na ruke. Svjedok je rekao da je potom osoba u bijeloj jakni laganim korakom otišla sa lica mjesta i da su mu ruke bile u džepu. Kako je dodao, prešao je na drugi prozor da bi ga vidio, međutim nije prošao tuda.

Jelisaveta Obradović rekla je da je vidjela da osoba u bijeloj jakni drži predmet u ruci, koji je u tom trenutku imao odsjaj, ali da nije vidjela ništa više jer je drvo zaklanjalo vidik.

– Iz riječi koje je mladić ponavljao zaključila sam da je u opasnosti i obraćali smo pažnju na njega – rekla je Jelisaveta, odgovarajući na pitanja da li je vidjela napadača.

Majka podrška sinu

Primjetno je bilo da tokom cijelog suđenja Neđeljko gleda u pravcu svoje majke. U trenutku kada je sudija određivao datum narednog ročišta, Neđeljkova majka dobacivala je da svjedoci Aleksa i Filip, koji su sjedili ispred nje, “prete da će ih zatrti sve”, na šta su se mladići pobunili.

Neđeljko je, kako je bilo riječi među prisutnima u sudnici, navodno gledao u svjedoka Aleksu, nakon čega mu se Neđeljkova majka obratila i potom izjavila:

– Sram vas bilo!