Koliko je mališana koji svakodnevno prisustvuju nasilju, nema podataka. Zaštitnik građana ponovo traži da se zakonom propiše da je dijete koje prisustvuje nasilju u porodici, takođe žrtva. To bi, upozorava, moglo da spreči tragične posljedice.
Kada žena potraži pomoć, iza nje su obično godine trpljenja i zlostavljanja. Te godine obilježe i djetinjstvo mnogih mališana, a posljedice ostaju za cijeli život.
– Otac dođe u po noći, da li pijan, trijezan, drogiran, nije bitno i sve ih podigne iz kreveta… i onda krene da ih preslišava, gdje si bio, gdje ti je bila majka, jesi li vidio da je majka nekome rekla dobar dan, znate te razne scene. I onda neko kaže dijete nije bilo žrtva nasilja. A šta je to nego žrtva nasilja koja prisustvuje, gleda i plaši se – navodi Vesna Stanojević, koordinatorka Savjetovališta za borbu protiv nasilja u porodici.
Prema podacima Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu, 2013. godine oko 3.500 djece gledalo je ili trpjelo nasilje tamo gdje bi trebalo da su najsigurniji. Od tada nema podataka.
– Od svih hitnih mjera kojih ima godišnje – preko 21.000, samo šest odsto se odnosi na maloljetne osobe, a sigurno je da djeca u mnogo većem procentu prisustvuju nasilju koje se dešava u njihovim porodicama. A u krivičnim postupcima zapravo malo se pojavljuju u zaštiti od nasilja u porodici, malo se pojavljuju djeca i to uvijek samo kada su direktne žrtve nasilja – kaže Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra.
Inicijativa Zaštitnika građana za izmjenu Krivičnog zakonika, po kojoj bi se dijete koje prisustvuje nasilju tretiralo kao žrtva, stara je već 11 godina.
– Do sada je dijete bilo svjedok nasilja, pa su se uzimale u obzir njegove godine, da li je podobno za svjedočenje ili ne, ali sada po novom, ako bi ova naša inicijativa bila unesena u zakon, onda bi ono tretirano bilo kao žrtva nasilja, pa bi samim tim onaj ko vrši nasilje imao mnogo težu posljedicu za taj svoj čin -navodi Zoran Pašalić, zaštitnik građana.
Na to nas obavezuju protokoli i Konvencije o zaštiti djece.
– Mi imamo obavezu i prema Konvenciji Savjeta Evrope da toj djeci obezbijedimo specijalizovanu psihološku podršku koja odgovara njihovom uzrastu, dakle svoj djeci koja su svjedoci nasilja i da to tretiramo kao otežavajuću okolnosti za izvršioce nasilja što se inače ne dešava, što mi još uvijek vidimo u presudama da se roditeljstvo učiniocu zapravo uzima kao olakšavajuća okolnost – kaže Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra.
Ivana Stevanović, direktorka Inastituta za kriminološka istraživanja navodi da nismo spremni da se pogledamo u oči i da kažemo zaista da imamo ponekad lažnu sliku o nečemu.
– Naši problemi su što jednostavno nismo spremni da se pogledamo u oči i da kažemo zaista da imamo ponekad lažnu sliku o nečemu, o nekom sistemu o tome kako su nama djeca u fokusu, a onda nam neki događaji upravo pokažu da baš i nije tako – kaže Stevanovićeva, prenosi Telegraf.
Propuste u sistemu od početka godine životom je platilo troje djece. Mnogo je više onih koji posljedice nasilja nose do kraja života. Toga postanemo svjesni kada se probude traume iz djetinjstva, pa nekadašnja žrtva postane nasilnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu