Milica ovom poljoprivrednom mašinom obavlja mnoge poslove na njivi, u šumi, voćnjaku, na seoskim putevima… Sve što traktorom rade muškarci, njene komšije u Jurkovici i susjednim potkozarskim i lijevčanskim selima, ovoj vrijednoj ženi nije strano niti nepoznato.
-Potreba i samoća su me natjerali da se prihvatim traktora, da naučim upravljati ovom poljoprivrednom mašinom i radim mnoge poslove. Ništa nije išlo lako jer ženske ruke nemaju snagu kao muške, traktor je grub ali potreba mijenja pravila i navike ispričala nam je Milica koja sezonski, po nekoliko mjeseci godišnje, radi u voćnjacima u Gornjim Podgradcima.
Ne bira poslove niti sebe štedi, zato što je život, objašnjava u kratkoj pauzi među voćkama, nikada nije štedio.
-Čovjek očeliči, nedaće ga ojačaju, učinu otpornim na mnoge probleme. Živim sama, imam sina koji nije sa mnom u istom domaćinstvu nego radi i živi u Gradiški. Povremeno dolazi, kada mu obaveze dopuste. Zato ja ne mogu njega čekati za teže poslove jer nikada nigdje ne bih stigla – opisuje Milica Ljubičić okolnosti koje su odredile njen životni put, tegobnu svakodnevicu i obaveze.
-Ne postoje lagani i jednostavni poslovi u poljoprivredi niti na njivi, ponajviše u jesen kada se sabira ljetina. Sve je teško, oranje, drljanje, sjetva i žetva, berba, prevoz i istovar kukuruza, bundeva, slame i silaže. Naučila sam i kačiti prikolice, tanjirače, plugove i drugu mehanizaciju. Za sve je potrebno znanje, ali i vještina. Prije sam morala često zvati, tražiti komšije da mi pomognu postaviti priključke na traktor. Najteže je uštimati kosilicu za sijeno, ali i to sam savladala – pohvalila nam se Milica vještinom u rukovanju traktorom i traktorskim priključcima.
Ona je usamljen primjer u svom selu, gdje ni jedna od njenih komšinica nije se okušala u upravljanju traktorom.
-Uradila sam sve poslove na svome imanju u Jurkovici i došla da zaradim koju marku berući jabuke. Umjesto jednog, istovremeno sam zadužena za dva posla, za branje i prevoz jabuka iz voćnjaka do hladnjače. Muškarci beru jabuke, a ja traktorom vučem mali voz natovaren sočnim voćem – opisuje ova vrijedna žena svoje svakodnevne obaveze u podgradačkim voćnjacima. Ona ovdje radi od jutra do mraka, spava u voćnjaku zajedno sa ostalim beračima iz daleka i ne odustaje od namjere da zaradi za zimnicu, kućne potrepštine, ogrijevno drvo…
-Nemam drugih prihoda osim onih koje zaradim ovim žuljevitim rukama. Zato se u njih uzdam i udarnički radim kao što su se nekad nadmetali udarnici na radnim akcijama. Život je težak, ništa nije lako i ja sam to davno shvatila. U selu nema odmora, bolovanja i dugog spavanja. U jesen mora mnogo da se radi i snabdijeva za zimu jer kada zavije snijeg, kada vjetar zafijuče, a hladnoća zavlada, tada se više nigdje ne može iz kuće niti više ima gdje da se zaradi – opisuje Milica Ljubičić težak život u selu, kojeg je osjetila u svim njegovim sferama.
Priča da pamti i teža vremena, kada su se mnogi poslovi obavljali ručno, žito želo srpom, kukuruz okopavao motikom i plugom i konjskom zapregom, a balvani za ogrijev rezali ručno. To je veli, bilo teško vrijeme, a kada su se pojavile mašine, seljacima u Potkozarju je uveliko život olakšan. Zato ni upravljanje traktorom, mada to nije ni malo lako niti jednostavno za žene, njoj ne predstavlja teret nego izazov kojem uspješno odolijeva.
Leteća Radislavka
Ipak, nekrunisana kraljica brzine na motociklu i veštine u upravljanju poljoprivrednom mehanizacijom u Lijevče polju, kod Gradiške je Radislavka Todorović (51) . Osim mnogih poslova na farmi, gdje Todorovići uzgajaju svinje, a u plastenicima proizvode rasadu povrća, ova vrijedna žena najviše vremena provodi na traktoru.
Ona godinama, zajedno sa suprugom Radom i svekrom Ljubom obrađuje rodne i plodne lijevčanske njive. Neobično je, kažu mještani Mašića, bogatog i velikog sela u plodnoj lijevčanskoj ravnici, što Radislavka upravlja traktorom, a suprug i svekar plugovima idu za njom i za traktorom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu