Poslije tri godine braka i zajedničkog života moj suprug je stradao u saobraćajnoj nesreći. U trenutku mi se srušio svijet i sve sam izgubila. Naš sin Milan je tada imao tri godine, a ja 19. Kada smo se vratili u porodičnu kuću sa sahrane, morali smo odmah da je napustimo, jer više nismo imali pravo ni na šta. Tako je željela njegova porodica. Nikada me nisu voljeli jer sam bila siromašna i veoma mlada. Sjećam se da je bilo ljeto. Milan i ja smo izašli iz kuće na ulicu bez stvari, igračaka, ma bez ičega. Gledala sam u dijete, idemo, a ne znam gdje. Vrištala sam i plakala – počinje priču Stoja.
Objasnila je zbog čega nije mogla da ode u kuću kod svojih roditelja i brata, koja je bila u blizini.
– Kada sam se udavala, otac mi je rekao: “Ne zaboravi jednu stvar. Kada izađeš iz ove kuće, povratka više nema.” To sam shvatila bukvalno i nisam smjela da im odem na prag iako znam da bi me objeručke prihvatili. Ali bila sam previše ponosna i tvrdoglava i nisam željela da budu u pravu. Tada, kao još uvijek veoma mlada djevojka koja je tek završila srednju školu, utočište je pronašla kod jedne starije prijateljice. Otišla sam sa djetetom kod nje i ostala šest mjeseci, sve dok se finansijski nisam iščupala. Za to vrijeme garderobu sam pozajmljivala od nekoliko drugarica. Trudila sam se da Milanu budem i otac i majka. Za to vrijeme moja majka Katica se borila sa mojim ocem i prijetila mu razvodom jer nije mogla više da gleda kako se mučim i patim. Govorila mu je da će se razvesti od njega ako mi ne pomognu. Međutim, otac je htio da me očvrsne i ojača i zato je bio tako strog. To sam shvatila tek kad sam odrasla. Da sam se tada vratila u roditeljsku kuću, nikad ne bih uspjela – iskrena je pjevačica.
Stoja je napravila ogromnu karijeru, a talenat za muziku je, kako kaže, naslijedila od oca.
– Moj otac je veoma lijepo pjevao, naročito sevdalinke, ali se nikada nije bavio tim poslom profesionalno. Često je znao da u dvorištu kuće zapjeva za svoju dušu, ali i za prijatelje. Sjećam se da sam stalno virila kroz prozor i oduševljeno slušala kako pjeva. Kao klinka sam voljela da slušam Marinu Perazić, Bajagu i “Bijelo dugme”, ali mi je najdraže bilo kad čujem očev glas – priča Stoja.
Dodala je da je njen talenat za pjevanje prva prepoznala učiteljica.
– Pokojna Sida, koja je vodila drugo odeljenje, predložila je da idem na takmičenje iz pjevanja koje je bilo organizovano za učenike od prvog do četvrtog razreda, kao i da budem prvi glas hora. Međutim, moja učiteljica se tome protivila jer nije voljela sirotinju. Htjela je da vođa hora bude moja drugarica iz imućne porodice. Učiteljica Sida se tome usprotivila i rekla je: “Ili Stoja ili nema takmičenja.” Došla sam kući i sva srećna saopštila ocu da idem na takmičenje. Cijelu noć smo zajedno vježbali pjesmu “Miš je dobio grip.” Takmičenje je prošlo odlično, osvojili smo prvo mjesto, a ja sam opravdala očekivanja učiteljice Side – rekla je.
Stoja se prisjetila i svog prvog nastupa, koji je imala sa samo 17 godina.
– Sin je imao šest mjeseci. Tetka me je pozvala na slavu u susjednom selu. Muž mi je rekao da će da ostane kod kuće sa bebom, a da ja slobodno mogu da idem. Otišla sam zajedno sa školskom drugaricom Zoranom. Stigle smo u taj veliki šator gdje je slavlje bilo organizovano, sjele smo i naručile po jednu “koka-kolu”. Otišla sam do toaleta, a drugarica je to iskoristila da ode do benda i zamoli ih da me puste da zajedno sa njima otpjevam jednu pjesmu. Kad sam se vratila, orkestar me je najavio, a ja sam bila u šoku jer nikada nisam pjevala pred tolikim narodom. Znala sam samo dvije pesme! Rekla sam drugarici da nema šanse, jer će me roditelji ubiti kada saznaju. Bilo mi je nezgodno i jer mi je suprug ostao kod kuće sa djetetom, a ja kao treba tu da pevam nešto – priča Stoja i dodaje da su je ipak ubedili da zapjeva.
Pevačica se prisjetila i kako je upoznala sadašnjeg muža Igora Jovanovića.
– Upoznali smo se sasvim slučajno. Otišla sam da se vidim sa jednim prijateljem, a Igor je bio na istom mjestu. Pitao me je kojim se poslom bavim. “Ma ja sam pjevačica”, odgovorila sam. Moj drug je počeo malo da ga zeza jer nije znao ko sam. “Je l si čuo pjesmu ‘Samo’?”, pitao je Igora. Rekao mu je: “Jesam.” “E pa to je moja drugarica Stoja”. On se malo zbunio i upitao me: “Izvini, ti si ona luda žena u miniću, sa crvenim čizmicama koja nasred bine skida jaknu i baca je?!”, aludirajući na moj nastup iz “Granda”. Rekoh mu da sam ta. Odmah smo se zgotivili – priča ona.
Otkrila je da uprkos simpatijama nisu odmah započeli vezu:
– Godinu dana smo bili samo drugovi i viđali se povremeno. U tom periodu sam upala u emotivnu krizu i depresiju zbog burnog raskida. Dva mjeseca sam bila zatvorena u stanu, nije mi bilo ni do čega. Vječito ću biti zahvalna svom frizeru Ivanu, koji mi je tada bio i lijeva i desna ruka. Da nije bio tu, ko zna šta bi se desilo. Našao mi se i Igor. Bio je uz mene, čak mi je ponudio i finansijsku pomoć, koju sam odbila. E tada smo se zbližili i započeli vezu, a i danas smo zajedno. Razuman je čovjek i baš brine o meni, piše Informer.
Pjevačica sada mašta da ima mirnu penziju.
– Kad odem u penziju, u kući ću imati mnogo cvijeća, a u dvorištu životinje. To volim i to me ispunjava – rekla je Stoja .
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu