Bio je sumrak i krenuo sam sa djecom da se vraćam kući iz posjete mom ocu. Prije nego što sam zakoračio na pješački prelaz, pogledao sam lijevo, desno, pa ponovo lijevo. Procijenio sam da je bezbjedno da pređemo ulicu, pošto se automobil nalazio na udaljenosti od 100 metara i kretao se normalnom brzinom, rekao je Mihajlo na drugom ročištu koje je bilo u Prvom osnovnom sudu i dodao da sinove nikada nije držao za ruku, obzirom da su bili naučeni da idu pola koraka iza njega, prenosi Blic.
– Nikada nisam držao sinove za ruku. Naučeni su bili da kada im kažem: “Hajmo!” – oni krenu. Tako je bilo i tada. Pošto sam procijenio da je bezbjedno, zakoračili smo na pješački i nekoliko sekundi prije nesreće, kada sam se nalazio blizu razdijelne linije, ponovo sam pogledao u lijevo i vidio automobil koji se kretao brže nego što je kada sam ga posljednji put video. Ubrzo sam osjetio udarac koji me je zarotirao za 90 stepeni, ispala mi je tada jedna patika, ali sam uspio da ostanem na nogama – ispričao je on.
Mihajlo potom navodi da se odmah okrenuo i počeo da doziva dječake kojih u tom trenutku nije bilo.
– Tražio sam svoje sinove, ali ih nije bilo, pa sam počeo da ih dozivam. Odjednom sam ugledao dijete koje leži kod znaka za autobusku stanicu. Znao sam da je to moj sin. Otrčao sam i vidio kako mu krv ide iz nosa i usta. Zjenice su mu bile proširene, a to je značilo da ima frakturu lobanje. Pošto sam radnik Hitne pomoći, počeo sam da svojim ustima izvlačim sinu krv iz usta i nosa da se ne bi ugušio – priča otac.
Otac Stefana navodi da je prolaznike zamolio da mu pronađu drugog sina, ali i da im nije vjerovao kada su mu rekli da je dobro.
– Molio sam prolaznike da mi pronađu drugog sina. Oni su to i uradili i odmah mi rekli da je on dobro. Upitao sam ih da li me lažu i da li ne žele da mi kažu da je Luka loše. Zatim je Hitna pomoć je brzo stigla. Došle su dva ambualntna vozila, jedno za Stefana, a drugo za Luku i mene. Stefan je tada bio klinički mrtav. Kasnije su mi rekli da su ga reanimirali. On je nakon toga živio četiri dana – priča neutešni otac.
On je rekao da je mlađi sin, Luka imao prelom butne kosti i da se srećom oporavio.
– Luki su ugradili dvije žice, pošto je imao prelom butne kosti. Poslije toga je proveo šest nedjelja u gipsu, a potom u Banji Koviljači ne bili se potpuno oporavio – ispričao je on i dodao da ostaje pri tome da Lazara Galića krivično goni.
Tražili kućni pritvor
Advokat Lazara Galića, Žarko Jeknić, tražio je ukidanje pritvora, tvrdeći da je Lazar u njemu zbog pritiska javnosti i da bi trebalo da Galić dobije kućni pritvor zbog malih prihoda svoje žene koja nije u mogućnosti da izdržava dvoje maloljetne djece.
– Galić ima dvoje male djece i ženu čija primanja ne prelaze 40.000 dinara. Ona nije u mogućnosti da djecu hrani sa tim novcem, te bi Lazar, pošto je vodoinstalater i u sklopu kuće mu se nalazi radionica, mogao da zarađuje dok se nalazi u kućnom pritvoru – rekla je odbrana pred sudom.
Na suđenju je bio prisutan svjedok, Milica Zečević koja je ostala pri iskazu koji je dala prvobitno i koja se nalazila u trenutku nesreće na autobuskoj stanici, dječakov otac, Mihajlo Balić i dječakov stric. Takođe ispred sudnice se okupila nekolicina građana.
Galić je dječaka sa ocem i bratom pokosio dok su prelazili ulicu na pješačkom prelazu, a onda je pobjegao s lica mjesta. Dječak je od zadobijenih povreda preminuo u bolnici. Kako se kasnije ispostavilo svega 24 sata ranije, vodoinstalater Galić udario je jednog penzionera u Ulici Pere Ćetkovića kod broja 8, a onda je pobjegao. Policija je obaviještena o slučaju i sačinjen je zapisnik, a slučaj ide u redovnom prekršajnom postupku.
Nakon što je pokosio dječake i oca, Galić je pobjegao do svoje zgrade, a automobil je pokušao da prikrije na parkingu. Ubrzo je lociran i priveden na saslušanje, na kojem se branio ćutanjem. Prvo javno tužilaštvo tražilo je pritvor do 30 dana za Galića, uz logično obrazloženje da postoji opasnost od bjekstva ili ponavljanja krivičnog djela.
Protesti na mjestu nesreće
Žitelji Karaburme organizovali su seriju protest nakon vijesti o smrti mališana ogorčeni informacijom da je sudija Prvog osnovnog suda u Beogradu vozača Lazara Galića, koji je pokosio mališana, njegovog mlađeg brata i oca na pješačkom prelazu i kukavički pobjegao, tada pustila da se brani sa slobode.
Nakon burne reakcije javnosti i žalbe Tužilaštva sud je je sutradan preinačio odluku i odredio pritvor vozaču, koji inače ima debeo dosije sa više od 10 krivičnih i šest prekršajnih presuda.
Okupljeni građani, koje je slomila vijest i u njima probudila tugu, bijes ali i želju za promjenom, ostaju pri zahtjevima da uhapšen vozač kukavica bude osuđen, ali i da sudija Radmila Đerić bude procesuirna jer je višestrukog povratnika pustila da se brani sa slobode.
Pun dosije
Galić je dosije počeo da puni 2007. godine kada je osuđen na 10 mjeseci, uslovno na tri godine, zbog neplaćanja izdržavanja za osobu koju je bio dužan da izdržava.
Dalje se u njegovom dosijeu ređaju presude: 11 mjeseci zatvora, uslovno četiri godine, zatim devet mjeseci zatvora, a potom još osam. Opet ga srećemo 2014. godine, kada je zbog nasilničkog ponašanja osuđen na godinu robije, uslovno na pet godina. Slijedi šest mjeseci zatvora zbog ugrožavanja javnog saobraćaja, pa dogodine novčana kazna od 60.000 dinara, a dvije godine kasnije, ovaj put u Subotici, dva mjeseca kućnog zatvora sa nanogicom. Za sve to vrijeme, još šest puta je prekršajno kažnjavan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu