Takav neadekvatan materijalni položaj ima dvostruko negativne posljedice, koje bitno utiču na rad Pravobranilaštva Republike Srpske.
Na ovakav položaj upozorava Pravobranilaštvo RS u svom izvještaju o radu za 2017. godinu o kojem treba da se raspravlja u Narodnoj skupštini RS na narednoj sjednici.
Pravobranici traže da se pitanje njihovih plata i ostalih ličnih primanja uredi novim zakonskim rješenjem koje će dovesti do izjednačavanja sa nosiocima pravosudnih funkcija. Primjera radi, glavni republički tužilac ima zakonom definisanu platu od 4.400 maraka, a republički pravobranilac platu manju od 3.000 maraka.
Naše plate su za 20 do 25 odsto manje u odnosu na sudije i tužioce u Republici Srpskoj – rekli su za Srpskainfo u Pravobranilaštvu RS u kojem radi jedan pravobranilac, devet zamjenika i 39 pomoćnika pravobranilaca.
Manja plata, veća odgovornost
Oni napominju da je u zemljama u okruženju materijalni položaj nosilaca pravobranilačke funkcije izjednačen s materijalnim statusom tužilaca i sudija.
Pravobranioca Republike Srpske i njegovog zamjenika imenuje Narodna skupština RS, a nakon konkursne procedure Ministarstvo pravde RS. Njihova primanja su regulisana Zakonom o platama zaposlenih u institucijama pravosuđa.
S druge strane, plate sudija i tužilaca u RS regulisane su zakonom koji je još prije više od decenije nametnuo visoki predstavnik. Njihova primanja su među najvišim primanjima u državi „kako bi se smanjila mogućnost korupcije i povećala njihova odgovornost i efikasnost u radu“. Iz budžeta se finansiraju plate sudija, tužilaca i pravobranilaca.
– Ne samo da pravobranioci imaju manje plate od tužilaca, već imaju i veću odgovornost nego tužioci. Tužioci postupaju samo u predmetima krivično-pravnog progona, za razliku od pravobranioca koji je u svim građanskim stvarima, pa i u krivici – kaže za Srpskainfo Nikola Tomašević, bivši zamjenik pravobranioca.
Loši uslovi rada
Tomašević, koji je napustio Pravobranilaštvo i prešao u advokaturu, kaže da, po njegovom mišljenju, nije materijalni položaj pravobranilaca presudan za napuštanje ove jako bitne javne funkcije.
– Prioritetniji su razlozi organizacione prirode i pravnog položaja pravobranilaca. Dok sam bio u Pravobranilaštvu, pokušavali smo nešto da uradimo s ministrom pravde. Ne znam šta se poslije desilo – navodi Tomašević.
Dodaje da je problem s prostorom posebna priča i da su za svaku osudu uslovi u kojima zamjenik pravobranioca Banjaluka radi.
– Dovoljno se vidjeti samo gdje se nalaze spisi – ističe on.
Dodaje da u Vladi stalno imaju izgovor da su plate sudija i tužilaca nametnute, ali činjenica je da, kako kaže, Republiku Srpsku niko nije spriječio niti sprečava da poboljša položaj Pravobranilaštva.
Na pitanje da li bi se vratio u Pravobranilaštvo RS, Tomašević kaže da bi to uradio samo pod njegovim uslovima.
– Imao sam takav razlaz sa onima koji odlučuju o Pravobranilaštvu, a to su stvari koje nisu za štampu. Kada se nađete u poziciji da kao prvi čovjek, koji treba da se brine o imovinskom pravu i interesima države i lokalnih zajednica, kažete onako kako stvari stoje, to ne završi dobro – dodaje Tomaševć.
Pozitivan rezultat
Pravobranioci u Republici Srpskoj su tokom 2017. imali pozitivan rezultat u rješavanju predmeta. Tako su dobili 2.131 predmet u vrijednosti od oko 227 miliona maraka. Izgubili su 1.192 predmeta vrijednih oko 16,3 miliona KM.
U toj godini ostalo im je neriješenih 8.196 predmeta u iznosu većem od 1,1 milijardi maraka. Istovremeno, pravobranioci se žale na loše uslove rada, naročito na kancelariju u Banjaluci, koja radi na tri lokacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu