Ovo je bilo povezano sa idejom da neko ne može da prekrši povjerenje i da se mora poštovati volja osobe koja je nešto povjerila.
U periodu osmanske vladavine na Balkanu, kao i u kasnijim vremenima, amanet je često bio dio običaja koji se odnosio na vjernost, lojalnost, i odgovornost. Osoba koja je imala amanet bila je dužna da ispuni očekivanja i zadatke koje joj je neko poverio, bilo da je u pitanju imovina ili neka druga obaveza.
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pjesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje povjerenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu. Takođe, amanet se često pominje u kontekstu nečije posljednje želje ili oporuke, kao simboličnog zadatka koji treba ispuniti, piše Kurir.
Danas se riječ amanet koristi rijeđe nego nekada, i najčešće označava želju preminulog člana porodice u vezi sa nečim dragocjenim što treba da se prenese na buduće generacije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu