Obustava istrage je naravno u skladu sa nakaradnim zakonom koji kaže da će se istraga obustaviti ako od izvršenja ubistva prođe onoliko godina koliko iznosi maksimalna zatvorska kazna za učinjeno krivično djelo.
U navedenom krivičnom predmetu donesena je tužilačka odluka naredba o obustavi istrage protiv NN izvršioca, zbog počinjenog krivičnog djela ubistvo iz člana 36. KZRS-poseban dio, počinjeno na štetu Omera Krese, jer je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja – izjavila je Maja Đaković Vidović, portparol Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.
Objasnila je da je za krivično djelo ubistvo, koje je propisano članom 36. Krivičnog zakona RS – poseban dio, a koji je važio u vrijeme izvršenja ubistva Krese, zaprjećena kazna zatvora najmanje pet godina (najviše 15 godina).
Ubijen u stanu
Vojni penzioner Omer Kreso pronađen je mrtav u julu 2000. godine u svom stanu u zgradama “Pentagon” u Gundulićevoj ulici u Banjaluci.
Uviđajem je utvrđeno da je sedamdesetčetvorogodišnji muškarac udaren flašom, pretučen, a zatim ugušen jastukom.
Istražioci će ubrzo doći do saznanja da je žrtva poznavala ubicu, jer nije bilo nasilnog ulaska u stan.
Dugogodišnja istraga nažalost nije uspjela otkriti ubicu, ni njegove pomagače.
Istragu ovog nerasvjetljenog ubistva vodio je i MUP RS – Uprava za organizovani i teški kriminalitet. Međutim, nakon odluke banjalučkog tužilaštva istraga je obustavljena zbog zastare krivičnog djela.
Omer Kreso u vrijeme ubistva imao je 74 godine. Bio je vojni penzioner, a za komšije kojima i nakon dvije decenije od ubistva nije jasno kako su se ubica i njegovi pomagači, ako ih je bilo, uopšte izvukli, Kreso je bio osoba omiljena u društvu, poštena i vedrog duha.
Uviđaj
Motiv ubistva nikada nije jasno utvrđen. Pretpostavlja se da je u pitanju bilo koristoljublje, odnosno pljačka.
Prema izjavama članova porodice i prijatelja pokojnika, ubica je poznavao Kresu i upravo se zahvaljujući tom poznanstvu neometano “uvukao” u stan žrtve i ubio, tačnije ugušio, vojnog penzionera.
Uviđajem je utvrđeno da je Kreso ugušen jastukom, a detaljniji pregled mjesta zločina otkrio je razbijenu pivsku flašu.
Obdukcija je utvrdila i prelome rebara, pa je slučaj okvalifikovan kao nasilna smrt- ubistvo.
Telo Krese pronašli su njegovi podstanari i ujedno supružnici S.N. i N.N. koji su sa dvoje maloljetne djece živjeli sa Kresom od 1994. godine.
Sumnja je odmah skinuta sa podstanara, jer je utvrđeno da su svi živjeli kao skladna porodica, a S.N. i N.N. su između ostalog, imali i dvoje maloljetne djece.
Kobnog dana, 19. jula 2000. godine, supružnici su sa djecom bili u Gradišci i vratili su se u stan oko 21.15 časova.
Za dvoje supružnika usljedili su šok i nevjerica, a ubrzo su alarmirane ostale komšije iz zgrade i policija koja je obavila uviđaj.
Zanimljivo je da tokom uviđaja nisu pronađeni otisci, iako se pretpostavlja da je motiv ubistva bilo koristoljublje.
Dvojica nepoznatih muškaraca
Tokom višegodišnje istrage, privedeno je nekoliko desetina osoba koje su bile povezane sa Kresom. Neki su bili upućeni i na poligraf, ali rezultata koji bi pomogli u rasvetljavanju slučaja nije bilo.
Ono što je utvrđeno iz više različitih iskaza svjedoka, jeste da je Kreso kobnog dana na klupi, nedaleko od zgrade, pio pivo sa prijateljima i jeo lubenicu, ne sluteći da će mu to biti posljednji trenuci.
Prema policijskom zapisniku i iskazima očevidaca, Kreso je između 17 i 18 časova kobnog dana došao u svoj stan.
U trenutku kada je ulazio u zgradu, jedan od komšija je primjetio da su za Kresom u stubište krenula i dvojica nepoznatih muškaraca.
Tokom detaljnog pregleda mjesta zločina, pored tijela Krese pronađena je razbijena pivska flaša, a odmah je utvrđeno i da je nepoznati ubica Kresu sa ovom flašom udario po glavi, a zatim ga pretukao i ugušio jastukom.
Na mjestu zločina, ubica je ostavio i vlasi kose, koje su odmah poslate u Institut u Beogradu, ali ni ovi tragovi nisu pomogli da se ubistvo rasvetli, a ubica privede pravdi.
Inspektori su nakon ubistva, istragu u jednom momentu sveli na jednu osobu, na čijoj odjeći su otkriveni tragovi krvi, no kasnije vještačenje je osumnjičenog oslobodilo svake povezanosti sa ubistvom vojnog penzionera.
Nakon ovoga, istraga je postajala sve komplikovanija, jer je utvrđeno da Kreso nije imao puno neprijatelja, čak naprotiv bio je omiljen u društvu.
Možda mu je upravo ova osobina i došla glave.
Tokom istrage, inspektori su utvrdili da je Kreso nekoliko dana prije ubistva došao iz Njemačke, gdje je bio u posjeti svom sinu.
Ovaj podatak nagnao je inspektore da posumnjaju kako je ubica najvjerovatnije tražio novac, misleći da ga je ovaj penzioner imao više nego obično.
Komšije
Gotovo dvije decenije nakon zločina Kresine komšije odlično se prisjećaju dana kada je ubijen kako kažu, jedan od retko dobrih ljudi koji su živjeli u Banjaluci.
Komšije su nažalost jednoglasne u stavu da je policija mogla i morala uraditi više, te da bi to vjerovatno i bilo tako, da je Kreso bio neko od ‘poznatijih’.
Jednoglasne su komšije i u stavu da je ubica morao poznavati Kresu, jer niko tog ljetnjeg dana kada je Kreso ubijen, nije čuo ništa neobično na stubištu, nikakvu galamu, lupanje- ništa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu