Ovim je nastavljena već uobičajena praksa da narodi koji žive u BiH različito gledaju na datume iz novije istorije i nema nikakvih naznaka da bi se tako nešto moglo promijeniti u budućnosti.
Bošnjački političari tako već više od četvrt vijeka obilježavaju 1. mart kao „Dan nezavisnosti“, dok taj datum za Srbe u BiH znači otvaranje bolnih rana i sjećanje na dan koji je doveo do krvavog građanskog rata u ovoj zemlji.
Podsjetnik na ubistvo
Za Srbe je 1. mart sinonim za nelegitimni referendum održan uz protivljenje srpskog naroda, kao i podsjetnik na brutalno ubistvo srpskog svata, ranjavanje pravoslavnog sveštenika i paljenje srpske zastave na sarajevskoj Baščaršiji.
Ovaj datum ne budi slavljeničke emocije ni kod većine Hrvata u BiH. Iako je 1. mart neradni dan i u dijelu FBiH u kojem živi većinsko hrvatsko stanovništvo, on se ne obilježava svečano kao u Sarajevu.
Uprkos tome što nema konsenzusa oko ovog datuma, bošnjački političari i dalje uporno insistiraju da baš 1. mart bude dan kada se obilježava dan nezavisnosti BiH.
Iako niko ne spori da sva tri naroda u BiH imaju pravo i trebaju da slave svoje nacionalne ili vjerske praznike, ipak, kada je riječ o praznicima koji bi trebali da budu sinonim za cijelu državu, odnosno zajednički praznik, onda bi bilo logično da izaberu datum u kojem bi se svi pronašli.
Nagomilani problemi
Kako stvari za sada stoje tako nešto se neće uskoro desiti jer političari u BiH već godinama ne mogu da se dogovore i usvoje zakon o praznicima BiH, koji bi utvrdio zajedničke praznike koji bi se slavili na nivou cijele države.
Da li insistiranje na datumima koji vrijeđaju osjećanja drugih naroda mogu biti temelj za zdravu državu i zdrave odnose?
Politički analitičar Vojislav Savić ističe da su praznici samo spoljna manifestacija unutrašnjeg problema BiH, te da nema tog datuma koji može riješiti nagomilane probleme.
– Nema tog zakona o praznicima koji može riješiti nagomilane međusobne probleme i nedostatak komunikacije. Bošnjački politički predstavnici se ponašaju ignorantski i nemaju sluha za druga dva naroda i zajedničku viziju kako ova zemlja treba da izgleda, budući da stalno pozivaju na nametanje zakona i političko nasilje – smatra Savić.
“Ideološka šizofrenija”
On ističe da, ukoliko se govori o 1. martu kao prazniku, suvišno je trošiti riječi na besmisao tog praznika.
– Kakva je to ideološka i nacionalna šizofrenija ako slavite i ZAVNOBiH i 1. mart, ako ste upravo tim prvim martom i nelegitimnim referendumom pregazili sve moguće principe ZAVNOBiH-a? Republika Srpska ima svoje praznike i tako treba i da ostane, drugačije ne može – kategoričan je Savić.
Slično mišljenje dijeli i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Nikola Špirić, koji ističe da sve dok je nekima važnije da slave rat, a ne mir, u BiH neće biti zakona o praznicima u zajedničkim institucijama.
On smatra da nema logičnog niti istorijskog objašnjenja zašto predstavnici Bošnjaka traže da se 1. mart obilježava kao „Dan nezavisnosti“ kada je BiH 22. maja 1992. godine Rezolucijom 755 primljena u Ujedinjene nacije.
– Prihvatiti 1. mart, a ne prihvatiti 21. novembar, dan Dejtonskog mirovnog sporazuma, dovoljan je pokazatelj ko u ovoj državi šta slavi i ko joj kakvu budućnost želi – zaključio je Špirić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu