Radna mjesta su ono što je neophodno Banjaluci ako želi da napreduje. Nekoliko novih velikih preduzeća spasilo bi mnoge ljude ili cijele porodice koje se bore da prežive. Drago mi je što nadležni rade na tome da dovode nove investitore.
Banjaluka mi liči na ljepoticu koja se tako lijepo „ušuškala“ na mjestu gdje je, vjerovatno nekada, Panonsko more dotaklo krajiška brda na samom ušću Vrbasa. Možda sam i veoma subjektivan, ali mi se čini da je bila ljepša dok je nisu ovako okovali u beton i asfalt kojim su joj polomili mnoge grane. Smaragdni Vrbas i Park “Mladen Stojanović” su nepromjenljive ljepote grada.
Banjalučanka sam, ali već sedam godina živim u Beču, pa u Banjaluku dolazim uglavnom turistički, bez obaveze da nešto radim. Tako u našem gradu mogu da uživam u njegovim ljepšim izdanjima, a ne moram da se borim sa brigama, koje su svakodnevica većine Banjalučana.
Volim Banjaluku, to je moj rodni grad i ponosan sam što je iz dana u dan sve ljepša. Puno se gradi, postajemo mali i lijepo uređen evropski grad.
Prethodnih mjeseci svjedoci smo ogromnih saobraćajnih gužvi u Banjaluci, iz uglavnom opravdanih razloga, ali činjenica je da putna infrastruktura nije dorasla ogromnom broju automobila u gradu.
Prije svega Banjaluka mi se sviđa kao grad, njene aleje koje nažalost sve više nestaju, Vrbas koji je jedna od najljepših rijeka u okruženju. Sigurno da je jedna od pozitivnih stvari organizacija raznih manifestacija kako kulturnih tako i sportskih, izdvojio bih koncerte na Kastelu i Banjalučki polumaraton.
Gospodska ulica u Banjaluci od danas je ukrašena kišobranima, koji su posljednjih godina i te kakao popularni u gradovima regiona.
