Vjerovanje u talasone bilo je rasprostranjeno širom Balkana. Talason je bio duh koji je štitio javne građevine - pošte, opštine, škole.
Zmaj je sastavljen od dvije životinje koje predstavljaju dušu, od ptice i zmije. Motiv borbe sa zmajem ne postoji kod naroda koji još nisu stvorili države, piše Vladimir Prop.
U mitologiji srpskog naroda zmija ima suprotna značenja: pozitivno i negativno.
Kada se u Podgorici izvađeno srce iz ubijene zmije „ušije detetu u haljinicu" doprinosi njegovom „zdravlju i snazi".
Osim srpskog, i drugi narodi vjeruju da se duša čovječja poslije smrti otjelovljuje u zmiji.
U zmiji je inkarnirana duša umrlih predaka. Mnogi mitolozi su ustanovili organsku povezanost zmije i zmaja, i u tome redu ale.
Po legendi, drekavac je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čovjeka (po nekim pričama, mladog dječaka), koji ne može da nađe mir, pa proganja one koji su mu zgriješili u životu.
Vila predstavlja žensko mitsko biće slovenske mitologije koje živi u prirodi.
Do 15. oktobra traje javno glasanje za najbolju novu srpsku riječ, a u užem izboru su 32 neupečatljive riječi koje je odabrao žiri i one su sa objašnjenjima predlagača objavljene na sajtu Mala biblioteka iz Londona.
Sveti Nikola podsjeća na božanstvo Vodanovog tipa, a donekle i na Posejdona. On prevozi duše sa ovoga na onaj svet.
Ološ, fukara, neradnik, lopov, mafijaš, kriminalac, fašista, sjecikesa, pedofil, majmun, idiot, konj… riječi su koje naši političari i funkcioneri sve češće šalju sa skupštinskih govornica i u javnim nastupima.
U narodnom vjerovanju ima izuzetno visok rang. Sveti Jovan Krstitelj smatra se „jednim od najvećih strašnika" (svetitelja).
Sveti Đorđe je u narodnoj tradiciji, kao i kod drugih slovenskih naroda, zaštitnik sitne stoke.
Morana je bila slovenska boginja zime i smrti.
Vesna je kod Slovena bila boginja proljeća, a povezivana je i sa mladošću.
Boginju Mokoš slavili su Istočni Sloveni. Međutim, neki oblici njenog imena pojavljuju se i među Zapadnim Slovenima (Mukeš, Mukus, Mococize).
Kod Srba se pominje Dabog, a u folkloru Hromi Daba, koji je prestavljen gotovo uvijek kao zli demon, što vjerovatno govori o Dažbogovoj prirodi dok je bio u podzemnom svijetu, odnosno svijetu mrtvih.
U porodici Dažbog je predstavljao zaštitnika kućnog ognja i vatre, najnužnijih čovjekovih sredstava za preživljavanje zime, kao i pomoći u mnogim drugim poslovima.
Dažbog je bio božanstvo Sunca, ognja i kiše. Bio je smatran božanstvom koje daje, na šta ukazuje jedan od oblika njegovog imena - Dajbog.
