Grad zelenila oduševio me upravo opuštenim načinom života. Lokacijama koje nude mjesta za druženje, uživanje u prirodi i pričama o istoriji grada praćenim brojnim događajima koji veličaju ličnosti kojima se grad na Vrbasu ponosi.
Dolazak proljeća je istakao ono što je najljepše u Banjaluci, a to je da je grad zelenila s parkovima, procvjetalim cvjetnjacima i skrivenim zelenim oazama kao što je Banj brdo, a odskora i Trapisti. Da bi sačuvali to neprocjenjivo bogatstvo moramo svi zajedno uložiti više truda.
Za Dan grada omiljeno šetalište u Banjaluci, Gospodsku ulicu, trebala bi krasiti nova instalacija, a ovaj put ona bi trebala sadržavati citate iz djela naših pisaca i pjesnika.
Valerij Nikolajevič Čuprov, Banjalučanima mnogo poznatiji kao svirač iz Gospodske ulice, nije ni slutio da će ga životna sudbina dovesti u Republiku Srpsku kada je „davnih“ osamdesetih godina prošlog vijeka u rodnoj Kamčatki obukao uniformu Crvene armije.
Volio bih ipak da Banjaluka ima još zelenih površina. Ne bi bilo loše da dobijemo bar još jedan veći park po uzoru na park “Mladen Stojanović”, trim stazu, uređena šetališta uz Vrbas, ali i teretanu na otvorenom.
Još jedan internet izazov zaludio je svijet “Izazov 10 godina”, gdje korisnici društvenih mreža postavljaju svoje fotografije snimljene prije deceniju i danas, a ovom zanimljivom trendu priključila se i Srpskainfo.
Novogodišnji nakit u Gospodskoj ulici, tzv. “Zvjezdano nebo” koje je prvi put ove zime postavljeno u gradu, ugašeno je do sljedećih praznika.
Banjaluka je uvijek bila lijep grad. U ovom gradu sam rođen i odrastao. Ima dobrih stvari koje su započete ali nisu završenej imamo sportske, kulturne i obrazovni sadržaje koje nisu sasvim dostupni za lica sa invaliditetom.
U Banjaluci je u posljednjih nekoliko godina primjetan razvoj na urbanističkom i infrastrukturnom planu. Takođe primjetno je povećanje sadržaja koje grad pruža kako svojim stanovnicima tako i turistima. Što je naravno rezultiralo i povećanim brojem turista.
Sviđa mi se sve veći broj festivala i koncerata koji se održavaju u Banjaluci. Kafa se može popiti na svakom koraku u odličnim lokalima. Pozorište i bioskop imaju dobar repertoar.
S ciljem obogaćivanja turističke ponude, na više lokacija u gradu postavljene su klupe „prvog poljupca“ i table koje označavaju najljepša mjesta za fotografisanje.
Sukob dva najjača crnogorska klana, “škaljarskog” i “kavačkog”, bukti od 2014. godine, kada je u Valensiji nestao tovar od 200 kilograma kokaina. Od tada do danas u ovom krvavom ratu likvidirane su 24 osobe. I u godini za nama, ovi klanovi brutalno su ratovali na ulicama Crne Gore, Srbije, ali i Beča. Utočišta za pripadnike ove dvije grupe više nema, rat do istrebljenja je u toku.
U Banjaluci živim pet godina. Rođena sam u Novom Sadu, završila srednju školu u Prnjavoru, u Beogradu provela punih 18 godina… i nakon svega – Banjaluka!
Banjaluka je grad mogućnosti, dobrih ljudi i prijatelja. U Banjaluci sam završio Fakultet političkih nauka. Grad je bio taj koji me je primio kao svog i omogućio mi nova drugarstva, iskustva, izlaske, druženja.
Svaki dolazak u Gradišku iz Švedske, gdje živi više od dvije decenije, Sadik Tabaković koristi za boravak na Savi. On ovu rijeku svoje mladosti i poetskog nadahnuća, njene obale najčešće pohodi pješke ili biciklom.
Na gradskom šetalištu u Zvorniku održana je 11. prodajna izložba narodnih rukotvorina „Zlatne ruke“, na kojoj je svoje različite proizvode izložilo 25 stvaralaca iz Bijeljine, Ugljevika, Banjaluke i domaćina Zvornika.
Majstori, poznate porodice, boje zgrada, način života i doseljenici, bili su presudni za nazive naselja koja se koriste već stotinama godina.