
"Imao sam potrebu da pomognem nekome" Taksista iz Banjaluke se odlučio na humani gest VRIJEDAN DIVLJENJA
Kada sam vidio koliko se ljudi odazvalo za pomoć mom Milanu, jednostavno sam imao potrebu da pomognem nekome. Ovaj put će to biti Sergej.

Kada sam vidio koliko se ljudi odazvalo za pomoć mom Milanu, jednostavno sam imao potrebu da pomognem nekome. Ovaj put će to biti Sergej.

Za Čedu (13), Aleksandra (7) i Ljiljanu (5) iz Novog Sada šira javnost je saznala kada je njihova tužna sudbina dospjela u medije. Hranili su se iz kontejnera, spavali na sunđerima, dok se po sobi šetaju pacovi, bez kupatila, struje i vode.

Najviše bih voljela imati svoju sobu, kada moje drugarice dođu da spavamo u mojoj sobi. I da se napravi krov na kući.

Djevojčicu Ivanu Lešević iz sela Samaila kod Kraljeva prije par godina upoznala je čitava Srbija. Preslatka Zlatokosa, kako su je nazvali, živjela je u trošnoj brvnari bez vode i u jako teškim uslovima.

Milanu Šariću, dječaku iz Banjaluke, potrebna je pomoć dobrih ljudi.

Gradnja i obnova kuća starim i iznemoglim, obezbjeđenje obroka za gladne, ali i kopanje bunara kako bi djeca u Ugandi imala pitku vodu samo su neki od poduhvata Tamare Misirlić iz Vranja koja se humanitarnim radom bavi od svoje 16. godine.

Čeda (13), Aleksandar (7) i Ljiljana (5) iz Novog Sada žive u nehumanim uslovima - hrane se iz kontejnera, spavaju na sunđerima, dok se po sobi šetaju pacovi, bez kupatila, struje i vode. Više gladni nego siti. Onako kako nijedno živo biće ne zaslužuje. Bez djetinjstva i osmijeha na licu.

U Kozijem Dolu kod Trgovišta živi porodica Slavković. Jova, Stojanka i njihovi sinovi Igor, Nikola i Danijel dijele skromnu kuću, oslonjeni na socijalnu pomoć i obroke koje dobijaju od narodne kuhinje.

U selu Mojinci nadomak Dimitrovgrada, na putu prema Staroj planini, same i nesrećne žive sestre Roska i Mika Dimitrov.

Humanitarka Tamara Misirlić i Marko Nikolić, koji je takođe u Srbiji poznat po humanosti i nevjerovatnim akcijama kojima je omogućio liječenje ugroženih, sada su se zajedno našli u još jednoj misiji. Pomogli su baki Zori Stojanović (78) iz Vladičinog Hana, koja živi u bijedi, u jednom sobičku.

Druga lijepa vijest za baku Ljubinku Anđelović, čija je sudbina krajem prošle godine ražalostila Srbiju.

Valentina Stevanović sa Vlasine je samohrana majka sedmoro djece koja radi kao pomoćni radnik u školi. Veoma mlada ostala je sama sa djecom, kada joj je muž imao tri infarkta zaredom.

Tugu i bol u kući porodice Geštamov iz Kuse Vrane kod Pirota, zamijenila je dječija sreća i radost, a oni sada pod sigurnim krovom, baš onako kako dolikuje, sa trpezom na stolu slave svoju krsnu slavu.

Fotografija uplakane baka Ljubinke u dotrajalom kontejneru sa starim šporetom i krevetom zabilježena u trenutku dok objašnjava kako je gladna, kako su joj miševi i pacovi uništili i pojeli stvari, do suza je dirnula Srbiju.

Osmijeh dvije djevojčice koje bi trebalo da punim plućima uživaju u djetinjstvu zamenile su suze. Valentina (11) i Anđela (12) žive sa bolesnim roditeljima u planinskom predjelu nadomak Vlasine i nemaju ni dio onoga što imaju njihovi vršnjaci.

Sudbina Nebojše, Nenada i Novice Pavlović koji su zbog cerebralne paralize osuđeni na život u kolicima bila je siva i sumorna.

Život trojice braće, koji žive nadomak Vranja najblaže rečeno mogao bi da se opiše kao težak.

I dok njene vršnjakinje uglavnom svoje slobodno vrijeme koriste da popiju kafu u nekom lijepom kafiću nakon predavanja na fakultetu ili za vikend izađu u gradsku kafanu, ova 20-godišnjakinja iz Vranja studira dva fakulteta, trenira karate i osvaja medalje, ali i pomaže najugruženijima odvajajući od svojih stipendija, a u narednim danima biće otvorena i njena humanitarna fondacija.

Baka Đurđa živi na krajnjem jugoistoku Srbije, u selu Radovnica kod Trgovišta, na granici sa Bugarskom i Makedonijom.

Memljiva kuća koja se jedva drži, bez fasade, okrljena spolja, a sa ogoljenim zidovma iznutra, drvenom tavanicom i prozorima koji jedva da zaustavljaju nalete vjetra i kišu, mjesto je gdje svoje posljednje zemaljske dane provodi baka Đurđa Marković, stara 111 godina, najstariji državljanin Srbije.