Godinama unazad Njemačka važi za najjaču ekonomiju.
U posljednje vrijeme sve se više ljudi odlučuje za povratak iz tuđine u Srbiju ili selidbu na istoku i jugu Francuske.
Njemačka planira da udvostruči broj radnih viza za ljude sa zapadnog Balkana, sa sadašnjih 25.000 godišnje na 50.000.
Nišlija koji se u Norveškoj odlično snašao kaže da život ipak ni tamo nije nimalo lak, struja je nevjerovatno poskupila, a slijedile su je i cijene goriva i hrane.
Srbi koji su odlučili da ovdašnje prilike zamijene nekim boljim i drugačijim okruženjem koje će im ponuditi više mogućnosti, za život mahom biraju zemlje zapadne Evrope poput Njemačke ili Švajcarske, ali srpskih gastarbajtera ima i u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Prosječan gastarbajter iz BiH i Srbije u Njemačkoj zarađuje između 1.500 i 4.000 evra, najčešće iznajmljuje stan, donekle zna njemački jezik, školuje djecu i kada ga pitate reći će da nema namjeru da se vrati u zavičaj.
U manjim mjestima, naročito na zapadu Republike Srpske, cijene stanova svakodnevno rastu, po čemu su se uveliko približile banjalučkim, ali građevinari u tim mjestima nisu naročiti optimisti.
Pravilo da se gastarbajteri ne ponašaju "kod kuće" isto kao u inostranstvu uglavnom je opštepoznata stvar.
Njemački kancelar Olaf Šolc prije nekoliko je dana izjavio kako će vlada pokušati ograničiti broj prijevremenih penzionisanja kako bi se spriječila potencijalna kriza tamošnjeg penzijskog sistema.
Na društvenim mrežama muškarac koji kaže da radi u Štutgartu, požalio se na pohlepnu familiju iz Srbije. Prenosimo vam njegov post koji je izazvao brojne komentare.
Hrvatski muzičar Goran Bare, govorio je o lošem odnosu sa sinom Miranom, koji ima 27 godina.
Nakon odlaska u dijasporu, ljudi sa Balkana često se suočavaju i sa stigmatizacijom u domovini, pošto se pod pretpostavkom da "preko grane teku med i mlijeko na svakom ćošku", prema njima mijenjaju stav i dojučerašnji prijatelji.
Koliko god snalažljivi bili, nije uvijek prijatno kada nas reporteri presretnu na ulici kako bi učestvovali u anketi, a jednoj djevojci se baš zbog odgovora, korisnici društvenih mreža smiju već danima.
Radnici iz BiH masovno bježe u inostranstvo, i to najčešće zbog ponižavajuće malih plata i loših uslova rada.
Vlada u Berlinu priprema njemačku verziju zelene karte po uzoru na Kanadu, jer ima milione otvorenih radnih mjesta, a demografija je neumoljiva.
Ostalo je još samo nekoliko dana do Kočićevog zbora u Stričićima, najvećeg narodnog sabora u Republici Srpskoj. Na Manjaču već pristižu glavne zvijezde: bikovi bodači i njihovi ponosni vlasnici. Tako je u Kočićev zavičaj stigao i Jovo Vođević Duman, jedan od legendi Kočićevog zbora.
Nekako naša djeca već od malih nogu uče da su ta neka Austrija, Njemačka i Švajcarska zemlje budućnosti, da je to tamo med i mlijeko, da tamo ima pregršt para, a fino se radi. Plate su ogromne, vlada te čuva kao kap vode na dlanu i živiš život sretno i zadovoljno.
Kočićev zbor, najveći narodni sabor u Republici Srpskoj, održava se za dvije nedelje, ali na tržištu bikova bodača, kao i na nezvaničnim kladionicama, već se uveliko vrte pozamašne sume evra, maraka i švajcaraca.
Banjaluka puna ljudi. Uličnih prodavaca, onih koji su izašli na pauzu, onih koji nemaju posao i šetnjom krate vrijeme, mladih, penzionera i puno našeg svijeta koji je došao na odmor u rodni kraj.
Novosadska frizerka Iva Simeunović koja je svojevremeno bila i vlasnica frizerskog salona u Novom Sadu, se prije nešto više od četiri godine odselila sa porodicom u Njemačku zarad boljeg života, jer kako kaže u Srbiji joj je bivalo sve teže i teže, bar kada je u pitanju egzistencija njenih najmilijih.
