Zaposlenima u naftnoj industriji u RS nedavno je upućen neobičan zahtjev poslodavca da popune anketu, u kojoj se traži da navedu čak i obim glave i vrata, te lične podatke rodbine.
Ima posla u Srpskoj, samo ljudi neće da rade, kažu vođe, a niko se nije zapitao zašto naši ljudi u inostranstvu rade duplo teže poslove. Meni na pamet pada bar 100 razloga zašto je tako, a palo bi i njima – da ih narod interesuje.
Majka troje djece ima pravo na dječiji dodatak samo ako primanja po članu porodice ne prelaze 83 KM.
Petočlana porodica izgubila je pravo na dječji dodatak jer njihov kućni budžet poslije povećanja plate od 30 KM za marku veći od dozvoljenog cenzusom.
Dok neki preživljavaju radeći za minimalac nekima je mala i direktorska plata, pa hoće i onu poslaničku, ili bar neku načelničku. Skoro svi političari imaju privatne firme ili su na visokim funkcijama u državnim preduzećima.
Mirisne, vrele, hrskave, mekane iznutra krofnice koje se prosto tope u ustima? Još sa prizvukom banane i uz dobar čokoladni krem? Nema ničeg što bi radije smazali u ovom trenutku!
Opština Šamac raspisala je javni poziv za finansiranje projekata organizacija civilnog društva za šta je planirano 15.000 KM u opštinskom budžetu za ovu godinu.
Kućni budžeti većine porodica u RS dobro su uzdrmani poskupljenjem goriva i robe široke potrošnje zbog povećanja akciza, pa će im dodatnih 30 do 50 KM, dobijenih povećanjem plata dobro doći, ali samo da anuliraju minus u koji su zapali posljednjih nekoliko mjeseci, ocjenjuju sagovornici “Srpskainfo”.
Dok svake godine uvezemo količine povrća i žitarica čija se vrigednost mjeri stotinama miliona KM, u BiH je u korov zaraslo više od milion hektara poljoprivrednog zemljišta.
Nehumani uslovi rada, mizerne plate, neplaćen prekovremeni rad, zakidanje na godišnjim odmorima, izbjegavanje poreza i doprinosa, čine samo dio problema koji opterećuju brojnu radničku populaciju u gradiškoj opštini.
Građani Banjaluke gradski prevoz plaćaju skoro duplo više nego Zagrepčani, iako je prosječna plata u Srpskoj duplo manja nego u Hrvatskoj.
Prije godinu dana saznali smo da Zeleni most, jedan od najprometnijih, nije bezbjedan za automobile i da se svakog trenutka mogao srušiti pod nama. Most je zatvoren, a u gradu je nastala saobraćajna katastrofa. Godina je prošla, most još nije ni srušen, a gradnja novog tek je na papiru. Navodno, biće do kraja godine.
Pojedini Banjalučani Biro nazivaju i svojom drugom kućom, jer tamo dolaze čak posljednje dvije decenije.
Zbog šest gorućih problema, koji Željeznice RS vode ditrektno u propast, šest vodećih sindikata prijeti da će 2.000 željezničara, ako se nešto hitno ne promijeni, već za 20-ak dana ponovo stupiti u štrajk.
Ustanove kulture u Prijedoru, Narodna biblioteka „Ćirilo i Metodije“ i Muzej Kozara, suočene su sa lošim smještajem i neredovnim finansiranje od resornog ministarstva.
Ma koliko zvučalo nevjerovatno, pojedinci u Srpskoj za tek nešto više od godinu dana samo po osnovu plate zarade ni manje ni više nego milion maraka.
Ma koliko bili nezadovoljni svojim platama, mnogi zaposleni u RS pravi su sretnici jer nisu iskusili kako je raditi sat vremena, a zaraditi taman za pola hljeba, malo mlijeka i koje jaje.
Skoro decenija rada bez osiguranja i godina bez ikakvog primanja natjerala je dvadeset radnika ovog preduzeća da izađu na ulicu i javno progovore o uslovima u kojima su radili.
