Iako ima toliko hobija, Mihailo bez premišljanja ističe ljubav prema muzici, od samog slušanja i odlazaka na koncerte, do sviranja klavira i pjevanja.
Najviše volim da slušam grupe Džamirokvaj, Djuran Djuran i Mobija. Išao sam na koncerte Robija Vilijamsa, Dipeš Mod, Tu Čelos, Zemlje gruva… Više od pjevanja volim da sviram klavir. Tada ćutim i koncentrišem se – objašnjava Mihailo.
Veoma rano je počeo da ispoljava interesovanje za muziku i već sa sedam godina posvetio se sviranju klavira. Kako objašnjava Mihailova majka Tanja, karakteristično za osobe koje imaju Aspergerov sindrom iz spektra autizma, koji on ima, jeste da vole muziku ili slikanje.
– Odabrali smo muziku kada smo vidjeli da mu se dopada i kada se pojavila osoba koji bi radila sa djetetom koje ima autizam. Kupila sam mu najobičnije klavijature, pa pošto mu se svidJelo, na red je došao i klavir. U početku je svirao klasičan repertoar, a sada sa svojim profesorom Matijom svira uglavnom nešto savremenije, od Džemirokvaja do ruskog hard-kora – počinje priču za Blic Tanja Tošić.
Kasnije je otkrio da mu je i pjevanje interesantno, te se priključio inkluzivnom vokalno-instrumentalnom sastavu “Nebograd”, koji vodi Marija Družijanić. Imali su do sada brojne nastupe za Novu godinu, Božić, bili su zaduženi za muzički dio na raznim izložbama ili festivalima… Među njima su oni na Bunt festivalu, ali i sa Filharmonijom mladih i u okviru manifestacije Ulica otvorenog srca. Svake nedjelje, dodaje Tanja, imaju probe u Muzeju nauke i tehnike.
Međutim, Mihailo nije prestao da iznenađuje sve oko sebe otkrivanjem novih talenata.
Tako je u jednom momentu uplovio i u glumačke vode što je ovjekovečeno vrijednom nagradom. Naime, 2014. godine glumio je u inkluzivnom mjuziklu “Čarobno putovanje”, reditelja Đorđa Makarevića, koji je napravljen po uzoru na tekst Žila Verna “Put oko svijeta za 80 dana”. Osim grupe djece koja imaju autizam, pričaju Tanja i Mihailo, prilikom pripreme mjuzika pomagali su im brat i sestra, Dušan i Anastasija, iz redovne populacije, ali i brojni muzičari, plesači i baletski igrači.
– Glumio sam slugu Lakija. Sa mnom su učestvovali Marko, Igor, Đorđe, Joka i Aleksandra. Dobili sm nagradu grada Beograda. Prošle godine sam glumio i u predstavi “Kabare: Svi smo isti” u Centru za kulturu “Vlada Divljan”. Imao sam tačku u kojoj sam pjevao “Futluz”, ali i duet sa drugarom – priča Mihailo, dok ponosna majka dodaje da su imali gostovanja u raznim gradovima gotovo na mjesečnom nivou, te da će uskoro početi pripreme za novi “Kabare”.
Nedavno je shvatio da voli i fotografiju. Upornost, trud, podrška i nadasve talenat ovog svestranog momka rezultirali su izložbom u Kući Đure Jakšića.
U inkluzivnoj radionici mladi umjetnici su pomagali, svako svom kandidatu, da prave fotografije, da bi na kraju svako izložio po 10 fotografija.
– Mihailu sve ove aktivnosti puno znače jer su uglavnom kolektivne. Jedinac je, završio je školu, pa na ovaj način popunjava sebi vrijeme – objašnjava ponosna majka.
Vickasti džentlmen
Opisujući svog sina, Tanja kaže je veoma pedantan, ali poznat i po vickastim komentarima. Pored toga, Mihailo je pravi džentlmen koji će svojoj drugarici ponijeti ranac. Jedno drugom su najveća radost i podrška, dok skupa čine svijetli primjer velikih boraca koji dokazuju, ma koliko zvučalo kao fraza, da se sve može kada se hoće.
– Moja majka mi je najveća podrška. Mislim, prije svega, na naše razgovore – zaključuje Mihailo Riđevac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu