Mlada, lijepa, ali manipulativna i sklona lažima, Violet je uspjela da prevari roditelje, doktore, prijatelje, pa čak i pravosudni sistem. Njena priča je toliko fascinantna da su o njoj snimani filmovi, pisane knjige i istraživane najsitnije pojedinosti njenog slučaja.
Violet Nozier rođena je 1914. godine u Parizu, kao kćerka željezničkog mehaničara Baptista Noziera i Žermen Žozefin Ezar. Njeni roditelji su se vjenčali u avgustu 1914, dok je Žermen već bila četiri mjeseca trudna. Porodica je živjela u skromnom stanu u 12. arondismanu Pariza, boreći se sa finansijskim problemima.
Problemi su počeli kada je Violet često mijenjala škole, a na kraju je završila i u prestižnoj školi Fénelon, gdje je nekada predavala Simon de Bovoar. Već tada su se pojavili znaci njenog buntovništva – bila je sklona izmišljanju priča o svom porijeklu i sukobima s vršnjacima. Kako bi impresionirala ostale učenike, govorila je da je njen otac inženjer, a majka manekenka iako u realnosti njena majka nije imala posao i bila je domaćica.
Sa samo 15 godina, Violet je počela da krade, a zatim i da se prostituiše, ciljajući isključivo imućne starije muškarce u poslovnim četvrtima Pariza. Luksuzna odjeća, časovi provedeni u kafićima i skupocjeni pokloni postali su njen način života.
Opasna igra sa istinom
Kako to obično i biva, njen “posao” nosio je dašak luksuza za kojim je čeznula, ali i ozbiljne zdravstvene rizike. Godine 1932, dijagnostikovana joj je sifilis, bolest koja je u to vrijeme bila stigma, ali je uspjela da manipuliše ljekarom, dr Anri Deronom, da njenim roditeljima ne kaže istinu. Umjesto toga, uvjerila ga je da napiše lažno medicinsko uvjerenje da je nevina i da je sifilis naslijedila od roditelja. Ova laž će kasnije igrati ključnu ulogu u njenoj strategiji odbrane.
Konflikti u porodici su se pojačavali, a Violet je počela da insinuira da je njen otac seksualno zlostavlja. Iako je isprva to govorila kroz šalu, kasnije će upravo ta priča postati njen glavni argument pred sudom.
U martu 1933, pokušala je prvi put da otruje roditelje tako što je rekla da je otrov zapravo lijek koji joj je dao ljekar za liječenje sifilisa. Pokušaj je bio neuspješan. U avgustu iste godine odlučila je da završi započeto.
Ubistvo i bjekstvo
Dana 21. avgusta 1933, Violet je umutila smrtonosnu dozu Somenala u piće roditeljima. Otac je popio cijelu dozu i umro, dok je majka preživjela jer je unijela samo polovinu.
Violet je uzela sav novac koji je pronašla i pobjegla, provodeći naredna dva dana rasipajući bogatstvo po Parizu. Pokušala je da prikrije ubistvo inscenirajući trovanje gasom, ali je budni komšija osjetio miris i pozvao vatrogasce. Policija je odmah posumnjala na Violet, koja je postala glavna osumnjičena.
Suđenje koje je podijelilo Francusku
Violet je uhapšena 28. avgusta i optužena za ubistvo oca i pokušaj ubistva majke. Na sudu je iznijela verziju priče da ju je otac seksualno zlostavljao godinama. Tvrdi da je zločin bio čin samoodbrane.
Ipak, njen medicinski dosije, koji je dokazivao da je oboljela od sifilisa prije nego što je navodno bila silovana, pokazao je rupe u njenoj priči. Takođe, nikakvi dokazi o očevim perverzijama nisu pronađeni.
Dana 12. oktobra 1934, nakon samo čas vremena vijećanja, porota ju je proglasila krivom i osudila na smrt. Ipak, zahvaljujući intervenciji tadašnjeg predsjednika Francuske, Albera Lebruna, kazna joj je preinačena u doživotnu robiju.
Tokom boravka u zatvoru u Alzasu, Violet je postala uzorna zatvorenica i ponovo pronašla vjeru. Njena majka, koja ju je isprva mrzila, oprostila joj je i počela da lobira za smanjenje kazne.
Poništena presuda
Godine 1942, pod pritiskom Katoličke crkve i maršala Petena, kazna joj je smanjena na 12 godina, uključujući godine već provedene u zatvoru. Puštena je na slobodu 1945. godine.
Po izlasku iz zatvora, uzela je majčino prezime i započela novi život. Udala se za Pjera Garniera, udovca sa petoro djece, i preselila u Ruan, gdje su vodili hotel i restoran. Godine 1953, njen advokat uspio je da poništi presudu, što je značilo da više nije osuđivana osoba, piše ŽenaBlic.
Iako se činilo da je pronašla mir, sudbina nije bila na njenoj strani. Njen muž je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1961. godine, a samo dvije godine kasnije dijagnostikovan joj je rak dojke. Operacija je bila uspješna, ali se bolest vratila, ovog puta u kostima. Preminula je 26. novembra 1966, u 52. godini, okružena svojom porodicom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu