Ova druga pandemija pojavila se nakon izbora 2014. godine i u narodu je poznata kao papak-14.
Ova pojava je veliki izazov za domaće politikologe i sociologe, ali bi se njena definicija mogla tražiti u poređenju s papizmom, koji, kao i većina “izama”, odavno opterećuje ljudsko društvo na planeti.
Po tumačenju Ignjatija Burjančaninova, ruskog svetitelja i pisca, papizam se pojavio na Zapadu i iz njega su, kao grane iz stabla, izrasla različita protestantska učenja. Papizam prisvaja i daje papi osobine Hrista i time, zapravo, odbacuje Hrista. Papa je idol papista – on je njihovo božanstvo. Zbog te užasne zablude, prema tumačenju svetih otaca, božija blagodet je nastupila od papista koji su vjerni samo sebi i satani – tvorcu i ocu svih jeresi, između ostalih i papizma.
Sličan trend zablude i moralnog sunovrata zahvatio je i političku scenu BiH, posebno Republiku Srpsku. Naime, prvi ozbiljniji znaci pojave ovog virusa pojavili su se 2014. godine, kada smo na političkoj sceni imali očit primjer političke korupcije. Dvojica poslanika, bukvalno preko noći, izdali su stranke koje su ih kandidovale, opoziciju čije su vrijednosti dijelili, glasače koji su ih podržali i tako odlučili ko će vladati u naredne četiri godine.
Od tada do danas na sceni je prava pandemija ovog političkog virusa. U ovom trenutku ne nazire se lijek. Trenutno ni u najavi ne postoji vakcina koja bi zaustavila ovu pojavu. Među određenim tradicionalistima se poteže za starim narodnim lijekom, batinom, no ipak je više zagovornika moderne ideje “ograničenja kretanja” kroz izmjene Izbornog zakona.
Danas bi sveti Ignjatije vjerovatno došao do sličnog zaključka o političkom virusu i pojavi pap(k)izma u Bosni i Hercegovini. Iz grane jedne politike izraslo je nekoliko različitih političkih progresivnih pristupa okretanju vlasti. Moderni pap(k)izam prisvaja vlast po svaku cijenu, a pojedinci svog političkog lidera proklamuju u Boga kao što su papisti papu, čime odbacuju političke vrijednosti koje su i sami zagovarali i promovisali. Za njih je veći grijeh biti u opoziciji, biti principijelan i lojalan glasačkom tijelu, nego odreći se prilike da prigrabe vlast, za kojim idu novac i moć. Zbog te užasne zablude, politička pandemija pap(k)izam je nastupila od modernih papista, koji su vjerni samo sebi, pohlepi, požudi, novcu i moći.
Nažalost, i danas u trenutku opšte društvene erozije i moralne pomračenosti, ponovo su iskrivljenje sve norme i obrasci ponašanja koje su krasile dostojanstvene i časne ljude. Za kraj ostaje nam nada da će duh antičkog političkog ideala biti sačuvan od širenja političkog virusa pap(k)izma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu