Ponekad mi se tresu ruke, cimne mi se koljeno, ali sam to krila… Sada hoću da probudim svijest kod ljudi da se i sa multiplom sklerozom može živjeti i misliti pozitivno rekla je Doris Bizetić prije nekoliko godina.
Ona je kćerku rodila 2010. godine, a nakon pola godine je osjetila prve simptome bolesti.
– Od kako sam se porodila, osjećala sam da sam fizički mnogo slabija. Pripisivala sam to porođaju, dok se na ljeto 2011. godine jednog jutra nisam probudila skoro slijepa… Otišla sam odmah kod ljekara. Konstatovano je da sam izgubila skoro 80 odsto vida na jednom oku. Tako je počelo – rekla je Doris.
– Dvije godine sam išla na kontrole, preglede… Sumnjalo se na viruse, lajmsku bolest… Ni magnetne rezonance nisu davale dijagnozu. Bilo mi je strašno. Bolesna sam, ali ne znam od čega… Nisam znala šta da mislim. I kada su mi konačno 2013. godine iz kičme izvadili tečnost koja je sa sigurnošću pokazala da je riječ o multipla sklerozi, samo na sekund sam osetila olakšanje. Dobro je, znam šta mi je – pričala je ona.
– Najponosnija sam na to što još hodam. Ljudi sa ovom bolešću najčešće završe u invalidskim kolicima. Ja još hodam! Imam jake bolove u kičmi, jaka svetlost mi smeta, ne podnosim buku, osjetljiva sam na dodire. Ali kćerki ništa ne uskraćujem. Trudim se da jednog dana kada se bude prisjećala djetinjstva ne mora da kaže kako je mama stalno bila loše. Želim da kaže kako je imala veselo djetinjstvo crtajući i igrajući se sa mamom – pričala je Doris, piše Grand.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu