Kolumne

Prosjačka opereta

Ne, ništa nam novo nije otkrila ova korona pošast! Samo nas je, nemilosrdo, stavila pred ogledalo: da vidimo gdje smo, šta smo i kuda srljamo.

Prosjačka opereta
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAIJA

Jasnije nego ikad, tresnula nam je u lice ono što godinama ne želimo da vidimo. Da smo siromašni, sluđeni, neprosvjećeni, nezaštićeni… Da smo slijepo crijevo Evrope. Da smo ubogi prosjaci, i da već 25 godina, uvijek iznova, glasamo za trgovce ljudskim jadom, kojima, na kraju radnog dana ili na kraju fiskalne godine, smjerno predajemo sve što smo isprosili. U doslovnom i simboličkom smislu.

Počelo je proljeće, ali neće nam ono donijeti preporod i novi početak. Ne. Sa ovakvom vlašću, zna se šta nam sljeduje. Satiraće nas, i narednih mjeseci, i korona i siromaštvo. Sunce, cvrkuti i pejsaži tu ne pomažu!

I dalje ćemo imati mnooogo više priča o vakcini, nego doza vakcine, koje su naši vlastodršci isprosili pokazujući slike našeg jada i bijede po Moskvi i Ženevi.  I koje će platiti našim parama i u koje će se, ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, njihovi halfovi debelo ugraditi.

Ali, nisu u ovoj prosjačkoj zemlji svi prosjaci.

„S jedne strane imate raskoš i sjaj, s druge strane – glad i bijedu. Zakoni postoje, ali se primjenjuju samo na sirotinji. Bogati mogu raditi što hoće, za njih ne postoje sudovi, kazne ili ograničenja.  Sve je na prodaju – ljubav, poštenje, pravda, čast.“

Mislite da je ovo isječak iz neke kolumne koja opisuje aktuelnu situaciju u Republici Srpskoj na početku još jednog korona proljeća? Ne, to je siže čuvene „Prosjačke opere“ iz 1728. godine, u kojoj autor Džon Gaj Englesku iz tog doba, opisuje kao „ zemlju gladi, kurvi i kriminala”.  I sve to zato što je Engleska tog doba, bila u kandžama “najkorumpiranije vlade u istoriji”.

Ipak, da budemo pošteni: ono što mi živimo i što nam je korona pandemija ogolila do kosti, daleko je od prosjačke opere.

Opera je, ipak, ozbiljna umetnička forma, kao što je Engleska ozbiljna država. U kojoj, vjerovatno, ima “ugrađivanja”, ali ima i vakcina.

Ono što mi živimo je prosjačka opereta, neka vrsta površnog i lascivnog rialitija, sa sviranjem, pjevanjem i patetičnim patriotskim govorima. Opereta u kojoj, ni bolest, ni smrt, ni glad, ni zima nisu tragedije, nego, onako, jeftine poštapalice,  zgodan šlagvort za jalovo sastančenje ili za neslane kafanske šale.