Potraga za njima i dalje traje. Posljednji potencijalni trag ga jednom od njih je tijelo pronađeno u Hrvatskoj, pet kilometara nizvodno od Dalja, za koje se sumnja da bi mogao da bude jedan od dvojice dječaka, ali se čekaju rezultati DNK analiza.
Stvari dječaka su u Apatinu pronađene na obali pored kajakaškog kluba. Pronađeni su bicikli, rančevi i patike, pa postoji sumnja da su ušli u rijeku. Ronioci i građani odmah su izašli u potragu za dječacima, ali od djece nije bilo ni traga, ni glasa. Prije dolaska policije i ronilaca, porodica je cijelu noć dežurala pored vode.
Kako je dan nakon nestanka djece za Tanjug rekao sekretar Ronilačkog kluba Veljko Cvjetićanin, potraga je bila otežana zbog visokog vodostaja Dunava, prenosi Telegraf.
– Pretražuje se priobalje, voda je brza, nije toliko hladna, ali jeste brza zbog vodostaja. Ovdje postoji jedan dio terena gdje se pretpostavlja da su djeca ušla, i gdje postoje kamene šporne, pa ako bi se desilo da su ušli tu i da su se utopili, taj dio će se svakako pretražiti – rekao je Cvjetićanin.
Ipak, djece i dalje nema.
Očevici vidjeli djecu
– Juče su se dovezli tu biciklima, bilo ih je trojica. Dvojica su se izula i ušla u vodu, treći nije htio. Djeca su samo nestala… – pričali su okupljeni.
Jedan mještanin Apatina ostao je u razmišljanju da li je mogao da spriječi ono za šta se pretpostavlja da je tragedija. Naime, on je 29. maja u posljepodnevnim satima vidio dječake u vodi na mjestu na kom su pronađeni njihovi bicikli i obuća. Kao i svakog dana, poslije ručka je otišao u šetnju i primjetio da se dječaci igraju u vodi.
– Primjetio sam da neka dva čovjeka sjede na klupi, a onda sam vidio i dječake. Izgledali su mi starije, kao da imaju oko 15 godina. Onako kako sam prolazio, bacio sam pogled na njih i djelovalo mi je kao da je sve u redu, kao da znaju da plivaju. Vidio sam kad je jedan dječak drugog uhvatio za glavu, ali mislio sam da je to neka njihova dječija igra. Zaista ništa nije djelovalo sumnjivo, naprotiv, mislio sam da se zabavljaju. Tako je izgledalo – ispričao je vidno uznemireni Apatinac.
On je naglasio da mu je žao što se sve tako desilo, kao i da bi sigurno skočio u vodu i pomogao djeci da je znao šta se dešava. Prema njegovim riječima, dječaci nisu dozivali pomoć, niti je čuo da viču bilo šta drugo.
Nisam mnogo obraćao pažnju, jer oni nisu zvali upomoć, a onda im je prišao i jedan čovek, crn onako i visok. Nisam čuo baš šta ih je pitao. Čini mi se da je neko rekao: “Otišao je kući”. Tako je taj razgovor djelovao skroz uobičajeno. Ja sam nastavio svojim putem, jer ništa mi nije ukazivalo na to da treba da se zabrinem za dječake ili da su oni u opasnosti – kaže i dodaje da je tek kasnije iz priča shvatio da je u pitanju treći dječak, koji je ranije bio sa P. B. i A. M.
Ključni svedok nestanka dječaka, ispričao je da se jako potresao kada je čuo šta se zapravo desilo.
– Kad sam čuo šta se desilo nisam mogao da vjerujem, stalno mislim kako sam možda mogao da ih spasem – rekao je.
Mještani Apatina su ispričali i da je treći dječak, prije nego što su ovi dječaci riješili da se rashlade u Dunavu, navodno otišao kući.
Tek napunio 10 godina
Kako je za medije ispričao rođak nestalog 10-godišnjaka, mališan je u nedelji prije nestanka proslavio rođendan, a sada ih je snašlo ovako nešto.
– On je mezimac porodice, najmlađe djete, ima dve starije sestre… Prošle nedelje je proslavio rođendan, bio je presrećan, svi smo… I sada ovako nešto da se desi, strašno šta nas je snašlo – priča rođak.
Kako je dodao, mališana cijeli komšiluk voli i svi kažu da je divno i fino dijete.
Oglasili se očevi dječaka
Slobodan B., otac dječaka P. B., rekao je da do porodice dolaze razne priče – od toga da su se djeca utopila, do toga da su kidnapovana.
– Ne isključujem ni varijantu da su djeca oteta. Zbog toga smo oblepili grad njihovim slikama. Molimo ljude da što više djele te fotografije, pa ukoliko ih neko primjeti da nam javi. Spremni smo za svaku saradnju, samo da dođemo do djece! Više bismo voljeli da vjerujemo u priču da su oteti, jer onda ima nade da su živi – iskren je bio Slobodan.
On je rekao i da ga pogađaju pitanja: “Šta će djeca sama pored vode?”, jer, kako kaže, sina je učio da rijeku poštuje i da je se plaši.
– Moje jdete je odraslo na rijeci. Redovno smo zajedno išli, išli smo i na pecanje. Od malena sam ga upozoravao na opasnosti rijeke. Vaspitan je tako da sam ja siguran da on nije ušao u vodu da bi se kupao, jer zna šta može da se desi. Pretpostavljam da se drugi dječak okliznuo, a da mu je on pružio ruku da pomogne – objasnio je otac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu