Politika

PROVJETRAVANJE U STRANKAMA, U DNS PROMAJA Zbog čega partije izbacuju svoje članove

Iako su svi slučajevi različiti, svim provjetravanjima u partijama u Republici Srpsko zajedničko je jedno - neposluh.

PROVJETRAVANJE U STRANKAMA, U DNS PROMAJA Zbog čega partije izbacuju svoje članove
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Što se tiče “čišćenja” stranačkih redova, najburnije je posljednjih mjeseci u DNS.

Marko Pavić nije dovoljno “provjetrio” stranku, pa je njegov nasljednik primoran na novo otvaranje stranačkih vrata i prozora, nakon čega su smijenjena četiri potpredsjednika DNS.

Nenad Nešić je juče smijenio četiri potpredsjednika DNS – Đorđa Popovića, Ognjena Tadića, Dragomira Jovičića i Marka Aćića. Uradio je to uz komentar da je to sve, ali je danas poručio da su smijenjeni jer su, između ostalog, rušili ugled stranke.

Rastanak

Nakon svega, i Darko Banjac je napustio DNS, a na kraju konferencije za medije su se on i Nešić čak poljubili.

Ovim smjenama nije i neće biti stavljena tačka na rezove u DNS, koji želi da očisti redove od onih kojima su funkcije važnije od politike stranke. S obzirom na turbulentni period kroz koji DNS prolazi, ovo nije ni prvo, ali ni posljednje provjetravanje.

Svi se sjećamo izjave bivšeg predsjednika DNS, Marka Pavića, da kreće sa provjetravanjem partije, a i kasnijih komentara kako je DNS poslije njegovog provjetravanja oduvala promaja.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Tako je krajem 2018. godine iz DNS isključen dugogodišnji funkcioner i predsjednik Narodne skupštine Nedeljko Čubrilović, sa još nekoliko istaknutih članova, i to nakon neslaganja oko toga ko će biti predsjednik NSRS.

Iz DNS je nakon raskola nastala nova partija DEMOS.

Pročitajte još

Kako je u drugim strankama

Sličnih problema imale su i druge partije. Prethodne dvije godine politička scena Republike Srpske doživjela je mnoge promjene, a ostaće upamćena i po tome što su mnogi bitni funkcioneri isključeni iz svojih partija.

Početkom godine i SDS se odrekao svog dugogodišnjeg člana i gradonačelnika Bijeljine, Miće Mićića, i to zbog saradnje s liderom SNSD, Miloradom Dodikom, što je, prema članovima SDS, suprotstavljalo politici ove stranke. Iz ovog raskida nastala je Mićićeva partija SDSS.

Isključenja je bilo i među socijalistima, pa je Petar Đokić početkom godine isključio poslanike u Narodnoj skupštini Maksima Skoku i Gorana Selaka, te bivšeg ministra u Vladi Srpske Milenka Savanovića. I oni su napravili novu partiju, SPS.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Isključenja je bilo i u SNSD, kada je krajem 2018. godine, zbog kršenja Statuta, isključen Drago Kalabić.

Pročitajte još

Disciplinovanje

Iako su sve priče o provjetravanju različite, svi isključeni članovi imaju nešto zajedničko. Sociolog i univerzitetski profesor Drago Vuković kaže da je zajednička riječ za sva izbacivanja iz stranaka upravo neposluh.

– To provjetravanje partija trebalo bi da bude normalna stvar u politici, posebno ako se radi o kadrovskom osvježavanju. Nekada smo to definisali kao smjenu generacija, ali se ovdje, naravno, ne radi o tome. Ovdje se radi o disciplinovanju članova, a u dobroj mjeri političkih rukovodilaca, odnosno ljudi koji obavljaju važne funkcije u društvu na prijedlog svoje političke partije – smatra Vuković, dodavši da je na sceni interesno provjetravanje.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Vuković kaže da ne zna da li je neko u posljednjih 20 godina napustio svoju partiju zbog neslaganja s programom i strategijom stranke.

– Zabrinjavajuće je da toga nemamo u višepartijskom sistemu, u modernom društvu, u demokratiji. Podsjetiću da je, naprimjer, u komunizmu  jugoslovenskog tipa Milovan Đilas imao hrabrosti da se suprotstavi jednopartijskoj ideologiji i Titu. Istina, to neslaganje ga je koštalo višegodišnje robije. Šta imamo danas? Najčešće se ljudi odstranjuju iz partije kada ne slušaju lidera, kada su preambiciozni ili kada svojim djelovanjem doprinose političkim konfliktima u partiji – obrazlaže Vuković.

Fenomen lojalnosti

Dodaje da treba objasniti taj fenomen lojalnosti, poslušnosti, koji veoma dobro funkcioniše. 

– Mislim da je provjetravanje u partijama isključivo rezultat neposlušnosti ili nerealnih ambicija pojedinaca. Zaboravili smo na jedan važan pojam iz politike – demokratski centralizam. Dakle, poželjno je imati dijalog unutar stranke, kandidovati i boriti se za svoje stavove, sučeljavati mišljenja, ali kada neki stav usvoji većina onda se on mora poštovati. Ne može stranka drugačije funkcionisati. Mislim da taj dijalog skoro da ne postoji, ali zato postoje manje ili veće “upale” u politici, nezadovoljstva… Onda imamo pojave o kojima govorim – kaže Vuković, navodeći da se problem treba rješavati na partijskim forumima, a ne individualno, kako se to sada uglavnom radi.

Tojagić: Brzo nestanu sa scene

Politički analitičar Nebojša Tojagić saglasan je da su neposluh ili soliranje glavni razlog za izbacivanje iz partija.

– Čim pojedinac, ili grupa oko nekog pojedinca, odluči da razmišlja svojom glavom ili se odluči za svoj interes, a ne za interes svoje stranke, on biva isključen. Postavlja se pitanje lojalnosti, discipline, a sve se u suštini svodi na goli interes, ne na ideologiju ili programe – tvrdi Tojagić.

Smatra da ljudi koji su isključeni iz stranaka mogu da „postoje“ dva ili tri izborna ciklusa i poslije nestaju s političke scene. Podsjeća na slučaj Darka Banjca, Dragana Čavića i mnogih drugih koji su važili za ozbiljne kandidate.

– Recimo, Banjac je u dva izborna ciklusa imao najviše glasova na listama SDS, danas čovjeka više nema. Ne postoji… Svjedoci smo da na ovim prostorima svi ti koji budu isključeni iz stranaka najčešće bljesnu na jednim ili dva izbora i nakon toga nestaju s političke scene – kaže Tojagić.

Šuka: Ponose se jednoglasnim odlukama

Politički analitičar Marko Šuka kaže da većina političkih partija nema ideologiju, iskreno članstvo ili jasan program, te da se sve svodi na interes.

– Stručnjaci kažu da bi neka partija bila čvrsta i imala dobro članstvo mora da prođe bar četiri izborna ciklusa, i da moraju da promijene bar dva ili tri predsjednika. Kod nas imamo jednu koja je najveća i koja nikada nije promijenila predsjednika i još se hvali da su sve odluke jednoglasne. Znači, ne postoji alternativa – kaže Šuka, objašnjavajući da zbog svega toga dolazi do izbacivanja iz partija onih koji rade nešto drugačije, jer se kod nas jednoglasne odluke smatraju dobrima.