Trudnoća, koja je na početku bila veoma rizična, praćena je u Domu zdravlja u Leskovcu, a porođaj je obavljen carskim rezom na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u Nišu.
– Dobili smo Matiju, koji je rođen sa 2.530 grama i on je najstariji. Petra je druga po redu, imala je 2.290 grama, a najmlađi Vukašin došao je na svijet sa 2.100 grama. Morao je da provede 10 dana u inkubatoru. Ti dani su mi bili jako teški, ne zato što je bilo komplikacija, već što nisu sve troje bili s nama – objašnjava otac trojki, Aleksandar Ilić.
Trojke rođene na dan pun simbolike
Trojke su rođene na dan sa mnogo petica – 5.5.2025. – što roditeljima ima posebno simbolično značenje. Njihova majka Aleksandra priča da se odlično snalazi sa bebama i da joj suprug puno pomaže. Ipak, kada je saznala da nosi trojke, uslijedio je šok – i to za cijelu porodicu.
– Na kontroli početkom treće nedjelje trudnoće, doktor je bio zbunjen. Prvo je vidio jednu bebu, pa dvije… a onda, šokirano rekao: “Nosite trojke!” Bio je u neverici i odmah pitao da li je trudnoća iz vantjelesne oplodnje, iako je znao da nije. Sljedeće što je rekao bilo je: “Jeste li vi svjesni da nosite trojke?” Naravno da sam zanijemela, isto kao i suprug. Trebalo nam je vremena da prihvatimo tu informaciju. Prvo šok, pa sreća, pa strijepnja – hoću li iznijeti sve tri trudnoće. Na sreću, jesam – prisjeća se nasmijana majka Aleksandra.
Aleksandrinu trudnoću vodio je ljekar Miloš Valčić iz Leskovca, za koga kaže da je veoma stručan i da je njemu zahvalna za iznijetu trudnoću s trojkama.
– On je primjer da imamo i dobre i časne ljekare – kaže.
“Oni su meni sve na svijetu, živim za njih”
Na isti način reagovala je i njena svekrva koja je čekala ispred ordinacije, kao i njeni roditelji.
Bebe rastu okružene ljubavlju sa svih strana. Iako lijepo spavaju i dobro jedu, obaveze su velike, posebno noću. Aleksandar i Aleksandra se smijenjuju u dežurstvima.
– Bude se sve troje u isto vrijeme. Mateja najviše traži pažnju – nestrpljiv je, odmah traži hranu i da bude presvučen. Već sada pokazuje svoj karakter – kaže Aleksandra, gledajući ih s toplinom u očima.
– Oni su meni sve na svijetu. Živim za njih. Sva pažnja mi je usmjerena na njih – dodaje otac Aleksandar, obuhvatajući pogledom suprugu i djecu.
Ljubavna priča ovog mladog para liči na bajku
Ljubavna priča ovog mladog para iz Lebana zaista liči na bajku. Upoznali su se još u srednjoj školi – lebanskoj gimnaziji. Aleksandar je najprije završio Kriminalističko-policijsku akademiju, a zatim i Pravni fakultet. Aleksandra je diplomirala na Fakultetu za vaspitače, ali ne radi u struci, iako je više puta konkurisala, već u tekstilnoj fabrici u Lebanu, dok je on zaposlen u policiji.
– Mi smo i prije rođenja djece odlučili da ostanemo u Lebanu. Ovdje su naši roditelji, ovdje mi je brat – i on ima troje djece. Uz pomoć mojih roditelja napravili smo i sredili kuću. Garderobu veličine 50 jedva sam pronašao, isto kao krevece i kolica – sve polovno, ali dobili smo šta nam treba – priča Aleksandar pokazujući sa ponosom opremu za mališane, piše Jugmedija.
Iako su prirodno začete trojke prava rijetkost u Lebanu i doprinos povećanju nataliteta, roditelje boli to što se niko iz lokalne samouprave nije sjetio da ih pozove ili posjeti.
– To je ljudski. U Lebanu se djeca ne rađaju svaki dan. Često prođe nedjelja da se ne rodi nijedna beba. Mi živimo odmah iznad Gimnazije, a cijeli taj potez je iseljen, kuće su prazne. Boli me i to što moja supruga ne može da se zaposli u svojoj struci – iskreno govori Aleksandar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu