Dolazili su Eskobar, Palmer, pa Usrula fon der Lajen, i mnogi drugi. I svi oni, gle čuda, nude pomoć BiH da izađe iz lavirinta u kojem se godinama vrtimo.
Sad su počeli da nam šalju i neke specijalne predstavnike, da bi pokazali da nisu zaboravili na nas.
Nijemac Manuel Saracin biće tako peti specijalni izaslanik koga su svjetske sile poslale na Zapadni Balkan.
I dok se specijalni i drugi predstavnici smjenjuju u kancelarijama visokih funkcionera BiH, nudeći nekakva rješenja, u sjenci tih posjeta ostaje činjenica da pravi lijek za krizu u kojoj se nalazimo do sada niko nije ponudio.
Ako svijet zaista želi da nam pomogne onda moraju ovdje da dovedu najpoznatije i najpriznatije svjetske psihijatre da zavire u glave naših lidera.
Krajnje je vrijeme, dakle, da nam dođu psihijatri, jer ponašanje ogromne većine političara u BiH odavno se graniči sa zdravim razumom. Kriza u Ukrajini samo je ogolila simptome, koji jasno pokazuju da sve više kao država ličimo na psihijatriju.
Bosna i Hercegovina je lider u korupciji. U ovoj zemlji je sve više javnih kuhinja i korisnika na dnevnom nivou. Građani su nezaštićeni od nadobudnih trgovaca i „pumpaša“ koji formiraju cijene kako žele, robne rezerve nemamo, bar ne u Republici Srpskoj. Ali, pusti to, nego šta ima u Ukrajini, ona nam je sad, ipak, prioritet.
Umjesto prema vlastitom narodu, političari u BiH patriotizam mjere time ko će dati težu i jaču izjavu za krizu u Ukrajini, a zaboravljaju da je jedino mjerilo za patriotizam životni standard građana.
Da nam država sve više liči na psihijatriju dovoljno je samo slušati šizofrene izjave političara koji ni sami više ne znaju o čemu pričaju.
Tako, na primjer, Željko Komšić na Dan državnosti Srbije čestita nepriznatom Kosovu nezavisnost, a istovremeno osuđuje Rusiju zbog priznanja regija Donjeck i Lugansk kao nezavisne države. Komšić kaže kako je to neprihvatljivo jer se mora poštovati teritorijalni integritet i suverenitet jedne države! Ukrajine, naravno, ali ne i Srbije.
Ali, da ne bude zabune, nije on jedini političar, poguljen u svojim izjavama, koji jedan dan poštuje suverenitet neke države, a drugi dan podržava secesiju.
Ako pažljivo pratimo izjave naših političara, često više nismo sigurni da li oni to govore pod dejstvom nekih sedativa ili ih prosto ne zanima šta pričaju.
I dok se oni zabavljaju sami sa sobom, građani ih odavno više ne doživljavaju ozbiljno, a i ko bi ih tako gledao kad njihove izjave više priliče nekoj psihijatrijskoj ustanovi, a ne ozbiljnim funkcionerima.
Da li nam, stoga, u BiH treba više specijalnih izaslanika ili psihijatara? Zaključite sami.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu