Ptice su njegova ljubav, zahvaljujući kojoj ima i osiguran džeparac. Planira da osnuje mini farmu i proširi jato, te jednog dana bude ozbiljan proizvođač jaja i mesa.
U dvorišnom kutku Njegoš je skupio ptice iz zemalja u kojima nikada nije bio – Japana, Amerike, Francuske, Švedske.
Stvaranje šarolikog svijeta u nekoliko kvadrata počelo je prije četiri godine kada se rodila ljubav prema golubovima. Izučavajući ptičji svijet mnogo je naučio i o ljekovitosti prepeličjih jaja, pa su i ove ptičice našle mjesto u njegovom domu.
– Impresioniran sam podatkom da jedno prepeličje jaje zamjenjuje pet kokošijih. Čitao samo mnogo i o hranjivosti i ljekovitim svojstvima tih jaja i mesa. Svjetski stručnjaci preporučuju njihovo korištenje u liječenju mnogih bolesti, pa čak i onih najtežih. Sada imam oko osamdesetak prepelica, a struka kaže da na jednog mužjaka moraju biti najmanje četiri ženke – kaže Njegoš.
Trud se isplati
Dječak kaže da sve što proizvede proda, tako da ne žali ni truda ni ulaganja, jer mu se na kraju isplati.
– Rok trajanja jednog jajeta je 42 dana, ali se moraju držati u frižideru na određenoj temperaturi. Dvadeset komada prodajem za pet KM. Velika je potražnja za jajima, ali i mesom, koje košta oko deset maraka. Imam stalne mušterije, a proizvedem onoliko koliko mogu da prodam, kako ne bih pravio zalihe – ističe ovaj vrijedni tinejdžer.
Prednost uzgoja prepelica je u tome što im nije potreban veliki prostor. Njegoš vodi računa o temperaturi u kavezima, zdravoj ishrani, a redovno obnavlja i jato.
– Svaki mjesec ležem jaja kako bih imao mladih prepelica. One mogu da nose jaja otprilike godinu dana, pa jato neprekidno obnavljam – pojašnjava Njegoš.
Koke nosilje
U inkubatoru je izlegao i rasne koke nosilje. Želio je da ima rase koje su rijetkost kod nas.
Njegoš kaže da jedno jaje za inkubaciju tih rijetkih rasa košta tri KM i da ih nabavlja, zahvaljujući jedom ljubitelju ptica iz FBiH, u Americi i Nemačkoj.
– Riječ je o američkom lehornu, američkom vajtroku, amroku, francuskoj sokani, golišijaneru i raznim vrstama domaćih koka. Kupio sam stotinak jaja i izleglo mi se oko 70 odsto. Prednost ovih kokoški u odnosu na domaće jeste što su otpornije, snesu više jaja, a manje jedu. Ove ptice snesu od 220 od 350 jaja godišnje, što je znatno više od domaćih – priča Njegoš, koji je, iako mlad, postao vrsni poznavalac ovih ptica.
Ljubav prema pticama mu je bila vodilja, a širenje jata otvorilo mu je put i ka zaradi. Iako ima samo 14 godina vješto ekonomiše i ima jasnu viziju. Cilj mu je da napravi malu farmu i ponudi tržištu siguran i kvalitetan proizvod.
Podrška porodice
Podržava ga i porodica. Majka Jelica ponosna je na na njegovu spremnost da fudbalsku loptu, računar ili drugi hobi zamijeni brigom o pticama.
– U početku sam bila skeptična. Djeca tog uzrasta se brzo zasite i zamijene interesovanja novim. Međutim, njemu ništa nije teško. Brine o pticama, hrani ih, čisti, a ne zapostavlja ni školske i ostale obaveze – kaže majka.
Uprkos obavezama oko prepelica i koka, Njegoš nije zanemario svoju prvu ljubav – golubove. Među najmlađim je uzgajivačima u BiH. Trenutno ih ima oko stotinu.
Ptice su gospodari neba, a Njegoš svoje sudbine. Ljubav prema životinjama vjerovatno će, kaže, presuditi i iduće godine, kada nakon završetka osnovne škole bude birao buduće zanimanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu