Društvo

PUNE FARME, A KUPACA NIGDJE Neizvjestan plasman bikova i junadi u Lijevče polju

Više od 3.000 bikova i junadi na farmama u Lijevče polju nemamo gdje prodati zato što je tržište preplavljeno uvoznim mesom i stokom, tvrde farmeri u ovom dijelu Republike Srpske.

PUNE FARME, A KUPACA NIGDJE Neizvjestan plasman bikova i junadi u Lijevče polju
FOTO: PRIVATNA ARHIVA/RAS SRBIJA

Osim toga, sadašnje cijene ispod četiri KM po kilogramu takozvane žive mjere za bikove ne mogu obezbijediti rentabilnost ove proizvodnje. Svakodnevno troškovi za hranu se povećavaju, a time i gubici.

Ranko Sarajlić iz Laminaca, koji u tovu ima 200 bikova, smatra da su sadašnji problemi posljedica prekomjernog uvoza mesa iz više evropskih zemalja i svijeta.

Svakodnevno sam na gubitku po 400 KM. To je neizdrživo, a neizvjesnost u vezi plasmana je velika. Nema naznaka da bih uskoro mogao isprazniti farmu i prodati bikove i junad. Ovo je alarm za državu, vapaj farmera koje još uvijek niko, ko odlučuje o zaštiti domaće proizvodnje i uvoznoj politici, ne čuje – požalio nam se Sarajlić.

Foto:Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto:Milan Pilipović/RAS Srbija
Ranko Sarajlić

Ovaj farmer, jedan od najvećih u Lijevče polju, smatra da se hitno moraju usvojiti mjere zaštite domaće proizvodnje, jer će u protivnom mnoge farme biti zatvorene.

– Stalno smo suočeni sa mnogim nelogičnostima. Nepotrebno zagovaramo izvoz u Tursku i kojekuda, za šta imamo brojne tranzitne prepreke, u periodu kada domaća proizvodnja zadovoljava tridesetak procenata potreba BiH. Zaključak je jasan, a to je otvaranje prostora za uvozničke lobije koji dobro zarađuju, a mi propadamo – kategoričan je Sarajlić.

Muris Grgić, farmer iz Rovina, sela u srcu Lijevče polja, suočen je sa identičnim, za njega takođe nerješivim problemima plasmana junadi. U  modernoj štali je 200 junadi, a polovina će biti na prodaju krajem ovog mjeseca. Već sada je veoma zabrinut.

– Prekomjerni uvoz mesa iz evropskih zemalja, pa čak i iz Južne Amerike je nedopustiv u sadašnjem obimu. Ne vidim više perspektivu u farmerskoj djelatnosti, jer jedna domaća mesna industrija, čiji naziv neću pominjati, sedmično uveze i do deset šlepera mesa, a ne otkupi niti jednog domaćeg bika. Naravno, to nije usamljen slučaj nego praksa. Istovremeno, imamo mnogo komplikacija prilikom nabavke tovnih teladi. Prinuđeni smo ići od kuće do kuće na širokom području od Cazina i Velike Kladuše do Bijeljine, Lopara ili Zvornika – požalio se Grgić rekavši da su već na startu tovnog ciklusa u podređenom položaju zato što pojedinačnim otkupom skupo plaćaju telad, a na kraju junad ili bikove moraju davati ispod tržišnih cijena, pod uslovom da pronađu kupce.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Muris Grgić

Jasmin Grgić iz Rovina, Murisov rođak i komšija, takođe ima 200 bikova, a suočen je sa istim problemima kao i ostali farmeri u okolini Nove Topole, te drugim mjestima u Lijevče polju.

– Neizvjesno je svako daljnje planiranje. Ne vjerujemo da će tržište profunkcionisati, vlastima na svim nivoima očigledno nije stalo do domaće proizvodnje. Skupa je i ratarska proizvodnja, sjetva žita, proizvodnja stočne hrane. Cijeli lanac u poljoprivredi odnosno stočarstvu je nedefinisan, a perspekiva loša – saglasno je nekoliko farmera, naših sagovornika u lijevčanskoj ravnici koji su pozvali našu redakciju jer, kako kažu, ne znaju više kome da se obrate i požale.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Za njihovu utjehu su, kažu, informacije za javnost koja s ovim problemima treba da bude upoznata. Ukoliko se nastavi nekontrolisani uvoz mesa i dođe do zatvaranja domaćih farmi u Lijevče polju, kriza će zahvatiti i proizvođače koncentrovane stočne hrane i brojne porodice radnika u toj djelatnosti. Time će, smatra Muris Grgić, biti obesmišljenje i namjere o proširenju proizvodnje, izgradnji mljekarske industrije i drugih investicija u stočarstvu.

Neuređeno tržište ga je u tome pokolebalo.

– Posljedice se ogledaju na više načina. Dobijamo prazna sela, prazne farme, naša djeca odlaze. Pitam se – dokle. Uložili smo mnogo novca, truda, dostigli evropski nivo, ali nemamo podršku – kaže Muris Grgić, jedan od najvećih lijevčanskih farmera.

Svinjogojstvo takođe u krizi

U identičnoj situaciji su i uzgajivači svinja čijni su obori puni, a tržišta nema. Cijene su takođe loše, kazao nam je Mišo Maljčić, najveći uzgajivač svinja u srbačkoj opštini i predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS.

On nije optimista da će se u skorije vrijeme bilo šta promijeniti jer su oni izgubili mnogo vremena na protestima, jalovim pregovorima, upozorenjima i drugim vidovima traganja za boljim rješenjima. Za sada, smatra Maljčić, nema izgleda za bitnijim promjenama u smislu zaštite domaće proizvodnje koja je, umjesto u favorizovanom položaju u poređenju sa uvozom, odavno podređena uvozu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu