Oprostio se od zelenog i hladnog Vrbasa, a stigao u zagrljaj sporoj i širokoj Savi u Gradiški. Sa suprugom Mirjanom, poslije višegodišnjeg odmjeravanja prednosti i mana života u dva grada, velikoj Banjaluci i neuporedivo manjoj Gradiški, opredijelio se za grad u lijevčanskoj ravnici, na državnoj granici i raskrsnici puteva na istok i zapad.

U ovom kao i u mnogo drugih primjera, ipak nisu prevagnule prirodne ljepote, geografska pozicija, blizina granice i Evropske unije ili rodbinska veza nego ekonomija. Boris nije usamljen među penzionerima koji su posljednjih nekoliko godina Banjaluku zamijenili za Gradišku. On kaže da je ovdje pronašao mir, efikasniju zdravstvenu zaštitu, komforan i opušten život, mjesto bez gužve. Od razlike u cijeni stana obezbijedio je sigurnu starost.

-Prodao sam stan u Banjaluci, u Ulici Carice Milice i ovdje kupio iste veličine, u centru grada za duplo manje novca. To je meni i supruzi omogućilo ugodniji život, materijalno smo zbrinuti, ovdje nam je lijepo, imamo sve što je potrebno i to na dohvatu pohvalio nam se Boris Moravac koji je u Gradiški pronašao i honorarni posao.

-To je više rekreativnog karaktera jer raznosim račune za kablovsku televiziju. Poranim, bicikl u ruke, torbu na rame pa po gradu. Upoznao sam mnogo ljudi, svi su raspoloženi, spremni na razgovor, na šalu, srdačno su me primili. Ovdje se zaista ugodno osjećam, a dobri ljudi, takve sam ih prepoznao prvih dana, presudili su da dođem među njih – ispričao je Moravac koji je osim Gradiške u najužem izboru životnog ambijenta imao Prijedor, Doboj, Trebinje i Čelinac.

Gradiška je ipak, prema mjerilima i ocjenama ovog vitalnog penzionera i njegove supruge, pobijedila.

-Zdravstvene, ali i mnoge druge ustanove su blizu, svuda mogu doći pješke, nije mi potreban automobil niti javni prevoz. Nigdje dugo ne čekamo, nema gužve, grad je lijep, uredno je, sve nam je po mjeri. To kažem svima koji se raspituju o razlozima odlaska iz Banjaluke  – kazao nam je Moravac koji je u novoj sredini pronašao društvo, zabavu, rekreaciju na šahovskim poljima u parku pored stana i graničnog prelaza.

Fizičku kondiciju održava svakodnevnom vožnjom bicikla. Ovaj dvotočkaš mu je veliki saveznik na stazi pored Save ili u gradskim parkovima punim cvjeća i zelenila.

-Nekada sam u Banjaluci poznavao mnogo ljudi, sretao se sa njim na ulici, sjedio u kafanama, šetao ispod kestenova. Međutim, došlo je neko novo vrijeme, mnogi moji vršnjaci su umrli, otišli na drugi svijet i u druge države a ovdje su stasale nove generacije. Više mene niko ne poznaje, a ni ja nikoga, postao sam stranac u rodnom gradu. To je jedan od razloga zbog kojeg sam otišao i u novoj sredini, u Gradiški pronašao izgubljene vrijednosti – opisuje Boris Moravac suštinu opredjeljenja da se zauvijek oprosti od Banjaluke i nastani u Gradiški.

Materijalni status

Moravac je na ovaj način riješio i materijalni status jer mu je, od prodaje stana u Banjaluci ostalo dovoljno novca da on i supruga ne brinu za svoje treće životno doba. Sada to obilato koriste, putuju, idu na izlete, mogu da priušte ugođaj i zadovoljstvo koje je prije dolaska u grad na Savi bio nezamisliv.

Velika potražnja stanova

U Gradiški je u toku izgradnja nekoliko stotina stanova jer je potražnja velika – uvjeravaju građevinski preduzetnici. Oni ističu da je do povećane potražnje došlo tokom posljednjih nekoliko godina a najčešći kupci su penzioneri, povratnici iz Slovenije, Austrije, Njemačke ili stariji bračni parovi iz većih gradova u RS i BiH.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu