Osim što nemaju prava na srpski jezik i pismo, i što njihova djeca uče u školama po nastavnim planovima i programima u kojima se, na primjer, kaže kako je „Kosovo država“, Srbi u Federaciji muku muče i sa pronalaženjem posla, pa čak i povratkom imovine.
Za to vrijeme političari, zabavljeni oko vlastitih fotelja, formiranja vlasti i sličnih „problema“, već godinama ignorišu vapaje srpskih povratnika koji su zbog njihovog nemara u Federaciji svedeni na statističku grešku. Osim što se samo deklarativno zalažu za ravnopravnost svih naroda u BiH, političari ne čine ništa da oni na svojoj koži to i osjete.
Zahvaljujući njihovoj nemarnosti, Srbi su i dan-danas u jednom dijelu vlastite države građani drugog reda, osuđeni na tamnovanje u okvirima svojih imanja. U “presudi” je navedeno da nemaju pravo na zaposlenje, svoje pismo, jezik ili identitet, ali mogu disati vazduh, kopati po kontejnerima ili jesti mrvice, koje im ostave slučajni prolaznici.
Cinici će reći da su Srbi sami krivi jer ne žele da se vrate u Federaciju, a neki će otići i korak dalje, poput lidera SDA Bakira Izetbegovića, koji je jednom prilikom začuđeno kazao kako ne zna zašto nema mnogo Srba u tom entitetu „kada su ih lijepo zamolili u ratu da ne napuštaju Sarajevo, ali su oni, eto, odlučili da odu“.
Možda je Bakir u pravu. Možda Srbi zaista i jesu sami krivi jer se ne vraćaju i ne bore za svoja prava, ali pitanje je zašto onda bar onih 2,5 odsto koji su se vratili u Federaciju nemaju isti tretman kao ostala dva naroda u tom entitetu. Odgovor na ovo pitanje vjerovatno ćemo još dugo čekati, a za to vrijeme srpskim povratnicima u Federaciju ne preostaje ništa drugo nego da se nadaju da će i njihovi problemi jednog dana doći na dnevni red političkim partijama u ovoj zemlji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu