U BiH kolicima ili uz pomoć bijelog štapa mnogi ne mogu stići ni do biračkog mesta.
Pokazala je to analiza o pristupačnosti ostvarivanja biračkog prava za osobe sa invaliditetom u BiH, koja je nedavno predstavljena u Banjaluci.
Specifični problemi
Ova analiza, provedena u sklopu projekta “Ravnopravno različiti”, obuhvatila je ljude s različitim vrstama invaliditeta i ukazala na specifične probleme s kojima se suočavaju ljudi s teškoćama u kretanju, gluvi, slijepi, građani s umanjenim intelektualnim sposobnostima.
– O bilo kojoj o ovih kategorija da se radi, osobe s invaliditetom nisu u dovoljnoj meri prepoznate kao građani koji imaju određeni politički uticaj, niti kao ciljna grupa kojom se bave politički subjekti – kaže jedna od autorki analize, pravnica i aktivistkinja Vera Zih.
Zato će se mnogi od njih u nedjelju, po ko zna kojih put, naći pred zidom. Građani sa invaliditetom samo su na papiru ravnopravni, tvrde autori analize, koju je pod pokroviteljstvom EU, proveli Helsinški parlament građana Banjaluka, Organizacija amputiraca UDAS i Udruženje građana “Nešto više” iz Sarajeva.
Isključeni iz političkih procesa
Ove probleme u BiH prepoznao je i UN komitet za prava osoba sa invaliditetom, koji ističe da su, pogotovo žene s invaliditetom, isključene iz političkih procesa, između ostalog i zato što zakonima nisu jasno propisane mjere za obezbjeđivanje pristupačnosti, ne samo glasačkih mjesta, nego i glasačkog materijala, pa i informacija, uključujući i one iz predizborne kampanje.
Tako se na mnogim biračkim mjestima građani s teškoćama u kretanju suočavaju s arhitektonskim barijerama, a u javnosti s predrasudama.
– Mnogima od njih nije omogućeno da glasaju kod kuće, čak i kada je to jedini normalan način da izraze svoj građansku volju. I to nije sve, jer tokom predizborne kampanje poruke najčešće nisu plasirane tako da budu razumljive i čitljive gluvim i slijepim biračima ili građanima s umanjenim intelektualnim sposobnostima – ističe Vera Zih.
Kandidovanje
Dodaje da je ljudima s invaliditetom otežano i kandidovanje na izborima, jer je zakonska obaveza prikupljanja nekoliko hiljada potpisa građana, kao uslova za kandidaturu, za mnoge od njih nepremostiva prepreka.
Kada su u pitanju statistički podaci, teško je ustanoviti jasne trendove, jer niko u BiH ne vodi evidenciju o izlaznosti osoba s invaliditetom na izbore, niti o njihovom kandidovanju ili učešću u biračkim odborima ili među posmatračima na glasačkim mjestima.
Kako je istakao Fikret Zuko, predsjednik Koordinacionog odbora udruženja osoba s invaliditetom Kantona Sarajevo, problem je što često ni osobe s invaliditetom ne žele ni sebi ni drugima priznati da spadaju u ovu kategoriju.
– Po posljednjem popisu, u BiH živi manje od devet odsto ljudi s invaliditetom. Ako se uzme u obzir da, prema međunarodnim ekspertskim procjenama, u svakom društvu živi od 15 do 20 odsto ovih osoba, te da je BiH ne tako davno prošla kroz rat, jasno je da je ovaj procenat nerealan – rekao je Zuko.
Iskustva
Anketa provedena na uzorku od 80 punoljetnih građana s invaliditetom iz različitih krajeva BiH, pokazala da je njih svega 8,8 odsto pokušalo da se kandiduje na izborima, a da je svega pet odsto anketiranih u tome i uspjelo. S druge strane, bar među onima koji su anketirani, čak 95 odsto njih izlazi na glasanje.
– Dobra vijest je i da sve više osoba s invaliditetom, pogotovo mladih žena, aktivno učestvuje u političkom životu – tvrdi Vera Zih.
Jedan od politički aktivnih žena s invaliditetom je i Milica Ijačić, odbornica SNSD u Trebinju i kandidatkinja ove stranke na predstojećim izborima.
– Godinama sam bila aktivna u Organizaciji amputiraca UDAS. To mi je bila odskočna daska, ali bez konkretne političke moći teško je raditi na unapređenju položaja osoba s invaliditetom. U Trebinju je dosta toga urađeno, između ostalog i zato što je potpredsjednik Skupštine grada otac djeteta s teškoćama u razvoju – kaže Ijačićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu