Međutim, Dunja nema mogućnost da uživa u igri sa bratom i sestrom i svojim drugarima, budući da ne može da se kreće i da najveći dio vremena provodi u invalidskim kolicima, piše Telegraf.
Dunja je prijevremeno rođena u blizanačkoj trudnoći. Njena jednojajčana sestra bliznakinja Nađa bila je pri rođenju potpuno zdrava, dok je Dunji dijagnostifikovana cerebralna paraliza. Dvije godine kasnije, ova devojčica je dobila epilepsiju i hidrocefalus. Roditeljima je rečeno da njihovo dijete neće moći da puzi, govori, a kasnije ni hoda.
Ipak, Dunjin pozitivni duh, ali i velika volja roditelja učinili su da ona propuzi, a danas čak i priča engleski jezik.
– Sa dva i po mjeseca je Dunja prvi put operisana. Sljedeća je rađena kada je imala 4 mjeseca. Od starta smo sve prihvatili. Čak smo imali i prijedog ljekara da je ostavimo, pošto nam je drugo dijete zdravo, ali mi nismo htjeli da prihvatimo to jer su njih dvije identične i nismo mogli da zamislimo da imamo jednu, a da drugu nemamo – kaže za Telegraf Dunjina mama Jelena Kraćun.
Dunja napreduje sporo, ali njeni koraci su ipak značajni. Strpljenje je, kaže Jelena, ono što je najvažnije u njihovoj borbi.
– Nas je Dunja naučila da budemo strpljivi. Ona se stalno smije. Kad i posustanemo, vidimo njen osmijeh i onda krenemo dalje. Ona je jako divno biće. Čak mogu reći da je zrelija od Nađe, u smislu da je prihvatila da ne može da hoda.
I Dunjini drugari su uvijek tu da se nađu kada zatreba. Uz nju je i učitelj koji joj pruža veliku podršku.
Međutim, roditelji su odlučili da svojoj djevojčici nabave neurološku hodalicu kako bi mogla da ide na odmor sa svojim vršnjacima.
– U kolicima je ograničena, može samo da sedi i to je to. Videli smo da je psihički malo potonula jer se svi drugari kreću, svi mogu nešto da urade. Tako smo krenuli u priču sa hodalicom – kaže Jelena.
Riječ je o nimalo jeftinoj investiciji. Da bi Dunja mogla da ima hodalicu, potrebno je da se prikupi oko 890.000 dinara, koliko ovo ortopedsko pomagalo košta. Riječ je o napravi koja bi mogla da kontroliše koordinaciju pokreta nogu.
Pored toga, značajna sredstva treba odvojiti i za terapije, kao i troškove puta za odlazak na iste. Zbog toga su roditelji bili primorani da dignu kredit.
A treba podsjetiti da porodica Kraćun ima još dvoje djece. Naime, Dunja ima sestru bliznakinju Nađu i šestogodišnjeg brata Luku.
Iako zna da bude teško na mnogim nivoima, porodica se drži zajedno, svi pomažu jedni drugima, tako da je njihova zajednička borba time lakša.
Inače, Dunjina mama Jelena Kraćun radi kao anestetičar na anesteziji Klinike za vaskularnu i endovaskularnu hirurgiju. Njen posao zahtijeva odgovornost i koncentracju, nekad i prekvremeni rad, ali kad završi smjenu, uvijek žuri kod svoje djece.
– Naš uobičajeni dan izgleda tako što ja ustanem u pola četiri ujutru, jer radim u Beogradu. Muž i djeca ustaju već u pola šest, kada Dunja pije svoju prvu jutarnju terapiju, pa onda doručkuje jer pije jake antiepileptike. Sestra joj pomogne da sedne na nošu, opere zubiće, tu joj je brat da joj donese obuću. Pomažu joj da se obuče. Onda idu u školu, poslije čega je tata vozi na vježbe u Beograd. Dan im se završava oko osam uveče, kada budu potpuno izmoreni, jer imaju veoma ispunjen dan – objašnjava nam Dunjina mama.
Tri puta sedmično, ova nasmijana djevojčica ide sa bratom i sestrom na karate trening, praveći im društvo, dok utorkom i četvrtkom posećuje logopeda.
Iako roditelji najveći dio vremena moraju da posvete Dunji, roditelji se trude da svakom djetetu pruže pažnju.
– Zbog cijele situacije, Nađa je malo kasnije propričala, ali su djeca kasnije shvatila sve. Oni su tako malo, a ipak tako veliki. Svjesni su svega i stalno su pored Dunje. Nekad ne izlaze napolje, da bi brinuli o njoj – ponosna je Jelena.
Na kraju, Jelena entuzijastično kaže da će kao i do sada nastaviti da se bori da Dunji bude bolje. Iako im je rečeno da je djevojčica dostigla svoj maksimum, to nisu prihvatili, jer vjeruju da ona može mnogo više.
Za sada, potreba im je podrška kako bi prikupili novac za neurološku hodalicu, kako bi mala Dunja mogla da uživa u igri sa svojim drugarima.
Danas, na Međunarodni dan porodice, podsjetimo se da su ljubav, požrtvovanost i empatija vrijednosti koje treba da postoje i da se gaje u svakoj zajednici. Ma koliko izgledalo da su porodice, poput Dunjine, drugačije od ostalih, ova priča nam pokazuje da su upravo Kraćunovi svjetli primjer toga šta znači biti tu za nekoga.
Svi koji žele da pomognu Dunji mogu uplatiti mogu izvršiti uplatom na tekući račun: 200-3249110101847-96,
Svrha uplate: 𝐙𝐀 𝐃𝐔𝐍𝐉𝐈𝐍 𝐊𝐎𝐑𝐀𝐊
Devizni račun:
SWIFT: SBPORSBG
IBAN: RS35200324911010100309
Banka Poštanska štedionica
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu