Tim povodom razgovaramo sa autorom “Blicovog” stripa Markom Somborcem koji se pred kraj godine proslavio neobičnim gestom kad je na novogodišnjem prijemu za medije u Vladi Srbije iznenadio premijerku Anu Brnabić prigodnim poklonom, majicom sa likom predsjednika Vučića koji maše ključevima ćelije iza čijih rešetaka je zaključana istina.
Šta hoćeti vi karikaturisti, da sa nekoliko nevještih linija srušite vlast?
Kad bi to samo moglo, ali ne daju se nikako… I poslije što pozivam na haos? Pa kako inače, kad crtežom ne može?
Ako vi ne možete, mogu li glumci, evo jedan postade lider?
– Ih, da je samo jedan, tu je i njegov brat, a i kolege. Ma čitava jedna pozorišna trupa bi morala da se kandiduje za sva mjesta u vladi. Što je i logično, jer ko drugi može da pobijedi ove glumce na vlasti?
Jesu li moguće struje među karikaturistima? Pa da recimo u odvojenim kolonama nastupaju Koraks i Petričić a ti napraviš neki zasebni pokret?
– Njih dvojica nek budu savez za karikaturiste, a ja ću biti lider pokreta slobodnih crtača stripova. Iako imamo razlike, moramo raditi na ujedinjenju u borbi za fer i slobodne uslove za humor u svim srpskim novinama.
Ima li karikaturista lojalnih vlasti?
– Interesantno, iako je u svakoj profesiji profitabilnije da budeš uz vlast, ovdje je svakako bolje da nisi uz njih, ako ništa drugo, ono zbog inspiracije i zbog toga što je valjda uvijek bolje gađati one najmoćnije nego neke nebitne. Ima i tih lojalnih, ali su rijetki.
Da li bi sebe mogao da zamisliš kao dvorskog karikaturistu?
– Vrlo lako bih mogao. Kažem, ovi su neuništivi, poučlanjujmo se dok još ima mjesta, ali ipak gre’ota je za profesiju da se propusti prilika da se crta ovakva vlast.
Ja znam šta bih bez Vučića, ali šta biste vi karikaturisti?
– Isto sam se pitao kada više tu nije bilo Mirka, Tadića, Mrke… ali eto on je ispunio tu prazninu – i to kako, tako da nema mjesta ni za koga drugog. Zato ne sumnjam i da će i poslije njega (rez na one koji se sad prekrste i kažu „ako i to doživimo”) biti likova za obradu. Zamislite da to budu “Trifunović brothers”? Oni su već toliko inspirativni, da ozbiljno počinju da zauzimaju prostor u stripu.
Je li istina da te Vučić zvao telefonom da te hvali?
– Rijetko šta je istina u vezi s onim što Vučić radi, a ovo je baš to – istina.
Šta ti je rekao?
– Čestitao mi je na dobijanju nagrade za građansku hrabrost “Dragoslav Stošić” riječima: “Čestitam, gospodine, zaslužili ste, izvinite što sam vam oduzeo vrijeme.” Ko bi rekao da je to isti čovjek pod kojim narod ne zna ni koji su tačni ekonomski podaci, ni koja je prava a koja lažna vijest koju nam on i njegovi serviraju svakog dana.
Je li te hvalio Tadić?
– Ako me utisak ne vara, mislim da me više hvali sada kad je opozicija, prije je bio škrtiji sa pohvalama. Ma, hvale me samo javno, a šta mi misle, to čujem izokola, samo što niko to neće javno da potvrdi, a oni neće da priznaju, pa ostane na tome.
Šetaš li subotom?
– Znate da je to novinarima zabranjeno, ali ako me nekad nanese put, ne mogu da propustim priliku da kao izvještač za svoj strip ne bacim pogled. Mada, tako bih i na Putinovom mitingu isto pogledao šta ima zanimljivo.
Da li ti više nedostaje Koštunica ili Toma Nikolić?
– Koji Toma? Toma? Toma Nikolić…? Čekaj, da ne mislite na onog što je pobijedio Tadića, pa je htio ponovo da se kandiduje ali nije mogao zbog Vučića, i koji je toliko skrajnut u nebitnost i tokom i poslije mandata jer “there can be only one”, da ga se rijetko ko i sjeća, je l’ taj? Nikad čuo. Ali zato Koštunica fali, držao je sam na svojim leđima strip jedno vrijeme, kako to da zaboravim… i Ustav i Cicka i Mihajlova i Velju i sve.
Kako ti je palo na pamet da pokloniš premijerki Brnabić majicu na kojoj Vučić u zatvoru drži istinu?
– Nisam mogao da idem tamo praznih ruku, red je da se donese neki poklon. A pošto je to bio dan medija, sabrao sam dva i dva…
…i oduzeo premijerku.
Šta si zapamtio kao detalj tog trenutka kad si joj uručio majicu? Šta ti je rekla u tom trenutku?
– Više mi je ostalo kao utisak ono što se desilo kasnije. Poslije inicijalno “dobre” reakcije, osmjeha, slikanja, pokušaja spinovanja tipa “ha, ha vidite da je sloboda čim ga nismo upucali snajperima” – naravno sve vrijeme izbjegavajući da pomene šta i zašto je na majici, i tad i u kasnijoj raspravi na Tviteru – već dan kasnije govorila je da sam nepristojan, neukusan i nezanimljiv. Neko zlobniji od mene bi primijetio da se možda previše osmjehivala, pa je poslije morala malo to da ispravi. Uglavnom, pogodila me je njena nezahvalnost, jer ako joj je ta majica napravila problem, zamislite kako bi tek bilo da sam donio fikus ili “jedan od 5 miliona” majicu?
Šta misliš da je uradila sa tom majicom?
– Obezbjeđenje ju je hitro smotalo i odnijelo u nepoznatom pravcu, ali ja ću je bar ponekad u stripu crtati da je ona nosi u nekim prilikama – na primjer, kad se radi o slobodi medija, piše Blic.
Kad bi Vučiću poklonio majicu sa Brnabićkinim likom, kako bi je nacrtao?
– Nešto u smislu da je ona njegov glasnogovornik, imitator, da ga skroz dobro kopira u iznošenju njegovih teza kad govori, napada ili se brani na konferencijama za štampu. Koraks je imao odličnu karikaturu da je ona njegov papagaj, predlagali su mi i neke ideje tipa da je ona njegov mikrofon ili da se on nalazi u njenoj glavi… Smislilo bi se već nešto.
Svi imamo svoju istinu, koja je tvoja?
– Nešto što krijem da priznam. Hmmm… evo: ne mogu da odolim melodičnosti Džale, Bube, Raste i Cobija.
Jesi li otkrio šta je smisao bavljenja javnim poslom?
– Pa, valjda da biste bili što poznatiji i imali što više lajkova i supskrajbera.
Ima li nešto što ti nije smiješno?
– Ajde, ajde, nemojmo sad da rasplačemo čitaoce, ipak je ovo intervju karikaturiste, a ne nečija konferencija za štampu o borbi jednog protiv svih koja tjera na empatiju i suze.
Da li bi ti bio problem da nacrtaš Srbiju, znaš li ti gdje su joj granice!
– Ja mogu da je nacrtam u novim granicama, ali vi Srbi biste to odbacili, vi volite da živite u mitovima, zašto ste takvi, kukaću vam cijeli dan, svaki dan dok ne popustite.
Kako možeš da se baviš tim prozaičnim političkim stvarima i likovima dok Jelena Karleuša preživljava pravu ljubavnu dramu?
– Svaka čast pjevačicama i rijalitijima, kojima se ponekad i bavim, ali ipak sam to više radio ranije, a sad nema šanse da se probiju po količini spektakla i rijalitija koje nam svakodnevno pruža, zamislite, samo jedan, ali kakav čovjek.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu