Kultura

Rječnik balkanske mitologije (51): Vukodlak

Vukodlak (poznat i kao likantrop ili čovjek-vuk) je mitološko biće koje predstavlja čovjeka koji se u noći punog mjeseca pretvara u vuka.

FOTO: MELINE.ELLWANGER/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Vjeruje se da ima sposobnost brzog zacjeljivanja rana i da ga mogu ubiti jedino srebrni meci.

Još u šamanizmu javlja se težnja za stvaranjem duhovnih veza između čovjeka i različitih životinja. Svi narodi su imali neku životinju za totemsku, za koju su vjerovali da od nje potiču. Mnogim narodima je vuk bio totemska životinja: Neurima, Srbima… Grčki pjesnik Ovidije je u svojoj knjizi Metamorfoze zabilježio legendu o arkadijskom kralju Likaonu, koji pravi gozbu u čast Zevsa, ali pripremljenu od ljudskog mesa. Zbog toga ga Zevs pretvara u vuka. Po imenu kralja Likaona, i legendi o kralju Likaonu i Zevsu, nastaje i pojam likantropija.

Prema grčkom istoričaru Herodotu, postojao je narod Neuri, koji su živjeli u blizini Skita (otprilike na teritoriji današnje Poljske) i kojih su se Skiti plašili jer su vjerovali da su to vukodlaci. Za Psoglave, rasu ljudi sa glavom psa, vjeruje se da su bili ljudožderi. Od tog naroda potiče i sveti Kristofer.

U nordijskom folkloru još postoje legende o ratnicima Berzerkerima. Prije nego što će otići u bitku, ratnici su se oblačili u medvjeđe i vučje kože, po čemu su i dobili svoje ime, koje na starom nordijskom jeziku upravo to i znači – ljudi koji su obučeni kao medvjedi. Kada se ratnik obuče u kožu medvjeda ili vuka vjerovao je da je duh te životinje ulazio u njega i da je postajao ta životinja. Tokom bitke upadali su u trans, nikog se nisu plašili, nisu osjećali nikakav bol, dobijali su nadljudsku snagu i nikada se nisu htjeli predati. Jedan vizantijski car je opisao da su se Berzerkeri u borbi borili kao divlje, neustrašive zvijeri.

U srednjem vijeku su vještice bile povezane sa vukodlacima i vjerovalo se da mogu da se pretvore u vukodlaka pomoću magičnih formula ili oblačenjem vučje kože.

U mnogim zemljama se zna za vukodlake: Francuska (loup-garou), Grčka (lycanthropos), Španija (hombre lobo), Bugarska (varkolak), Turska (kurtadam), Češka (vlkodlak), Rusija (oborotenь), Ukrajina (vovkulak(a), vurdalak(a), vovkun, perevertenь), Poljska (wilkołak), Rumunija(vârcolac), Škotska (werewolf, wulver), Engleska (werewolf), Irska (faoladh ili conriocht), Njemačka (Werwolf), Holandija (weerwolf), Danska/Švedska/Norveška (Varulv), Norveška i Island (kveld-ulf,varúlfur), Galicija (lobisón), Portugal i Brazil (lobisomem), Letonija (vilkolakis i vilkatlakis), Litvanija (vilkatis i vilkacis), Andora (home llop), Mađarska (Vérfarkas and Farkasember), Estonija (libahunt), Finska (ihmissusi and vironsusi), i Italija (lupo mannaro).

Vukodlaci su otporni na starenje i fizičke bolesti. To je posljedica stalnog regenerisanja njihovog tijela. Po nekima, mogu biti ubijeni samo ako im se unište ili trajno oštete srce ili mozak (npr. nedostatak kiseonika).

Dok se nalazi u obliku vuka, vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao čovjek. To objašnjava izbjegavanje zamki i prepoznavanje žrtava.

Postoji više načina da se postane vukodlak: magičnim sticanjem likantropije kroz ritual, prokletstvom, ugrizom drugog vukodlaka i rođenjem. U svim slučajevima krv postaje uprljana ili prokleta.

U nekim slučajevima sposobnost mijenjanja oblika može biti kontrolisana. To se najčešče izvodi talismanima ili nekim prirodnim napicima. Transformacija većinom dolazi neredovno.

Vukodlaci su uglavnom veći od normalnih vukova i imaju posebnu želju za ljudskim mesom. (Komestorove ‘Istoričarke Scholastice’ iz 13. vijeka). Po ovome vidimo da su naši preci čvrsto vjerovali u likantropiju.

(Nastaviće se)