Kultura

Rječnik balkanske mitologije (73): Maksim Crnojević

Junak epske pjesme “Ženidba Maksima Crnojevića” i drame Laze Kostića.

FOTO: POZORIŠNI MUZEJ VOJVODINE/WIKIPEDIA

Ivo Crnojević, crnogorski knez, želio je da svog sina Maksima oženi kćerkom mletačkog dužda i ni po koju cijenu nije htio da odustane od djevojke koju je za svoga sina izabrao.

Natovaren blagom otišao je preko sinjeg mora da isprosi prelijepu Latinku, ne sluteći da ga tamo čeka neprijatno iznenađenje. Djevojčin otac, ponosni dužd, nije htio odmah dati ruku svoje lijepe mezimice. Tri godine je odbijao prosidbu, ali tvrdoglavi Ivo nije odustajao. Ne slušajući nikoga i ne štedeći svoje blago uporno je prosio djevojku, a kada je dužd konačno popustio svojeglavi i povrijeđenom sujetom zaslijepljeni knez odlučio je da ga ponizi i osveti mu se za svoje trogodišnje čekanje.

Tokom prstenovanja i ugovaranje svadbe postavio je svom budućem prijatelju uslov u vezi sa svadbenom povorkom i brojem zvanica. Zahtijevao je da njegovih hiljadu svatova sačeka duždovih hiljadu Latina, ističući da od njegovog sina Maksima nikog ljepšeg nema. Time je pokrenut lanac budućih tragedija, jer će povratkom na Žabljak Ivo shvatiti da ne može da ispuni uslov koji je on lično duždu postavio.

Uzdižući u nebesa Maksimovu ljepotu kao da ga je urekao. Nekada lijepog mladoženju prekrile su kraste, a poslije krasta lice mu je pocrnilo, tako da je postao ružan i neugledan. Sebičnog kneza nisu pogodile ni Maksimova bolest niti slutnja da je on svojim hvalisanjem pokrenuo razne uroke. Pogodilo ga je samo saznanje da ne može da ispuni zadatu riječ, pa je kao rješenje izabrao to da odloži svadbu, ignoriše svog prijatelja i izrekne zabranu koja ćutanjem obavija cijelu prosidbu.

Deset godina svadba je odlagana, a onda, nakon desetogodišnjeg ćutanja, razočarani i uvrijeđeni dužd poslao je Ivi sitnu uvredljivu knjigu u kojoj je iskazao svoj prekor nazivajući prekršen uslov prevarom od strane mladoženje i njegove porodice. Svojeglavi Ivo ni tada nije htio da prizna da je svoju riječ pogazio. Lukavo je smislio da umjesto svog sina u svatove pošalje lažnog mladoženju, lijepog Maksimovog rođaka.

U svatovima nije bilo kuma, zaštitnika mladoženje i cjelokupnog svadbenog rituala, čime se uklonila i posljednja mogućnost da će doći do opraštanja i pomirenja između zavađenih strana. Lažni mladoženja je pred Latinima zaštitio Ivu Crnojevića i njegovu datu riječ, ali je na povratku povorke iz mletačkog grada pokazao svoje pravo lice. Želio je da prisvoji i Maksimovu nevjestu i njene darove, samouvjereno ističući da je ona njegova i da je baš njemu data.

Sukob oko mlade i darova pretvoriće svadbarsku povorku u neumoljiv bratoubilački pokolj. Veselje i pjesmu zamijeniće tuga i lelek zbog prolivene bratske krvi. Nesuđeni mladoženja Maksim Crnojević, crnog lica, na još crnjem konju, ogorčen zbog svoje sudbine, pun bijesa i mržnje i bez imalo straha i griže savjesti ubio je svog pohlepnog rođaka podstaknut kletvama koje je nesuđena žena uputila. Svjestan zla koji je počinio Maksim je odustao od ženidbe, vratio duždu njegovu mezimicu, otišao među Turke i uzeo njihovu vjeru, ali ni među njima nije našao mir.

Svadbeno veselje umjesto novim i lijepim životom mladog para okončano je kletvama, mržnjom i bratoubistvom. Djevojka je ostala neudata, a mladoženja je promijenivši svoje ime i svoju vjeru izdao svog oca i pleme Crnojevića.

(Nastaviće se)