Iako ga mnogi vide kao priliku da zarade dobar novac i dodatno obiđu svijet, poslovi na brodu dolaze i sa izazovima dugim radnim časovima, strogom hijerarhijom i višemjesečnom odvojenošću od porodice. Ipak, oni koji se dobro uklope često ostaju u ovoj industriji godinama zbog stabilnih prihoda i mogućnosti napredovanja.
Kako izgleda život na brodu, kakvi su uslovi rada, kako je biti odvojen od porodice – samo su neka od pitanja o kojima su pisali ljudi sa iskustvom rada na brodu, nakon što je jedan Beograđanin na Reditu potražio savjete i preporuke.
– Već duže vrijeme, uslijed nemogućnosti pronalaska pristojnog posla u Beogradu, se razmišljam za rad na brodu kao jedno od rješenja. Pročitao sam starije objave, pa me zanima, da li neko ima neko svježije iskustvo. Mene samo brine to što sam razumio da kabina u kojoj bih noćio nema prozore i što bih morao da je dijelim sa nekim koga ne poznajem. Odvojenost me brine, odnosno nedostatak interneta, ali u nešto manjoj mjeri. Kakvo je vaše iskustvo? Da li imate neko pozitivno? – napisao je on.
Isplati li se?
Ispod njegove objave našli su se različiti komentari. Dok su neki priznali da ne bi razmatrali rad na brodu jer i u Beogradu konobar može zaraditi više od 1.500 evra, većina je istakla da se posao na brodu i onaj na kopnu ne mogu porediti.
– Barmen na brodu zarađuje između 3.000 i 4.000 evra, a slične plate mogu imati i konobari koji doguraju do pozicije ‘Head Waiter’. Za šest mjeseci rada, kući se vraćaš sa ušteđenih 20.000 evra. Možeš li toliko da uštediš u Beogradu za pola godine? – glasio je jedan od komentara koji su jasno ukazivali na finansijske prednosti rada na kruzerima.
“Osim iskompleksiranih šefova, sve je bilo OK”
Ubrzo se u diskusiju uključio i jedan Crnogorac, koji je, kao neko ko je prošao i kroz rad na kruzerima i na teretnim brodovima, podijelio svoje viđenje ovog posla.
– Tačno je da se kabina dijeli, ali to je neko iz tvog odjeljenja (restoran, bar, kuhinja, održavanje) i obično radite u suprotnim smjenama, tako da se i ne viđate mnogo. Uvijek možete ti i neko s kim se sprijateljiš da tražite da vas stave za cimere. Kabine za veći dio posade nemaju prozore iz razloga što se nalaze ispod vodene linije broda, tj. ispod nivoa mora. Internet na brodu postoji, nekada je bio skup, ali danas to više nije slučaj. Na nekim brodovima (mada rijetko) nema Wi-Fi signala u kabinama, ali postoji “ethernet” utičnica. Možeš i da kupuješ lokalne SIM kartice za luke i države koje najčešće posjećujete, pa ih mijenjaš po potrebi. Moja iskustva su uglavnom pozitivna. Osim par iskompleksiranih šefova, sve je bilo u redu. Radilo se naporno, ali nije bilo iscrpljivanja po 12-14 časova dnevno. Svaki izlazak s broda se koristio maksimalno, izlazilo se do besvijesti, dobro se zarađivalo, mnogo toga se vidjelo. Bilo je žurki, zabava, tematskih večeri, proslava Nove godine, Božića, Vaskrsa… Ako nađeš dobru ekipu, sve će biti mnogo lakše.Nas iz bivše Jugoslavije je bilo svega petnaestak, od toga 3-4 problematična lika koje smo brzo izbacili iz ekipe, dok je ostatak držao zajedno i odlično smo se provodili. S vremenom su nam se u ekipi pridružili momci i djevojke iz Kolumbije, Perua i Meksika – valjda jer nam je mentalitet isti – glasio je jedan komentar.
“Riječni brod ne bih preporučio nikome”
Kada je u pitanju riječni brod, jedan Srbin priznaje da ne bi preporučio nikome.
– Kao neko ko je proveo jednu sezonu na riječnom brodu, lično ne bih preporučio nikome. Izuzetak je samo ako ti baš novca fali. I nemaš drugu bolju opciju. Razlozi su sljedeći, ovo pričam iz perspektive konobara/šankera… Radni dan ti je predug, nećeš redovno, niti dovoljno spavati, dijeliš stisnut sobičak sa još jednom osobom, kada imaš slobodan dan najčešće ga provodiš u sobi, kolege će ti većinski pričati slomljeni engleski/njemački/francuski tako da ako nemaš naših tamo moguće je da se osjećaš i izolovano. U slučaju da se desi nešto opasno nemaju dobro opremljen prostor da te tretiraju. Glavna klijentela su zapadnjački penzosi i biti okružen tim ljudima umije da smori. Plus je to što si na vodi, pa ćeš uštedjeti jer nema gluposti koje će ti crpjeti novac. Poslije sezone možeš da kažeš na CV da umiješ da radiš u stresnom radnom okruženju i povjerovaće ti odmah. Vidjećeš svijeta i to je to. U suštini meni lično je bilo odvratno – napisao je on.
“Robovanje, ali dobra zarada”
Srpkinja, čiji momak već dvije godine radi na jahti, napisala je njegovo iskustvo, prenosi Blic.
– Moj momak već dvije godine radi na jahti, rotacija 3-3 mjeseca, plata je odlična ali kao što i svi kažu, jeste robovanje. On je kao kuvar po hotelima ovdje i navikao da radi, tako da mu nije bio toliki šok, ali jeste teško, nemaš nikog svog tamo i radiš sedam dana u nedjelji i tako tri mjeseca. Ako ti se posreći dobiješ nekad slobodan dan. E sada, on je prije odlaska imao jako dobro iskustvo, radio je s kvalitetnim ljudima, ali je na kraju dobio ovaj posao na preporuku druga koji tamo već radi. Znam da je morao neke skupe papire/kurseve da završi koji su važni da bi te uopšte uzeli u obzir da radiš na brodu/jahti, bez njih ni intervjue nije dobijao, tako da istraži prvo to, šta zahtijevaju kao neophodnost – otkrila je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu