Ova četvorogodišnja djevojčica iz Doboja zajedno s majkom boravi u Roditeljskoj kući u Banjaluci, drugom domu za sve porodice koje sa svojom djecom prolaze kroz najteže životne trenutke. Svako se s okrutnom sudbinom bori na svoj način, a opet svi su u tome zajedno, pružaju vjetar u leđa jedni drugima.
– Kćerka je imala modrice po tijelu; mislili smo da će to proći, ali kada smo izvadili nalaze krvi rekli su nam da su baš loši i odmah nas uputili u Banjaluku na dalje pretrage. Trebalo nam je mjesec i po dana da prihvatimo sve što se dešava, ali otkako smo vidjeli da kćerka dobro podnosi terapije, lakše i mi podnosimo cijelu situaciju. Moramo biti dobro, čovjek je tu gde jeste, ne može se drugačije. Još nekoliko dana i nadamo se povratku pravoj kući – podijelila je s nama životnu priču ova mlada majka.
A u porodičnom domu u Doboju čekaju ih sestrica i otac čija im blizina najviše nedostaje sve ovo vrijeme.
Posjete
Zbog pandemije virusa korona i strogih epidemioloških mjera, sve posjete Roditeljskoj kući morale su biti zabranjene. Najmiliji se gledaju samo kroz prozor, željni zagrljaja, ali svjesni da i tu žrtvu moraju istrpiti zarad dječijeg zdravlja.
– Samo treba biti jak, koliko se to može. Najvažnije je da dijete bude dobro, i onda se sve to vrijeme i proces liječenja nekako izdrže – ispričala nam je majka čije je ime poznato redakciji Srpskainfo.
Njih dvije, nažalost, nisu same. U Roditeljskoj kući, smještenoj pored Univerzitetsko-kliničkog centra RS, trenutno boravi šestoro djece, četiri djevojčice i dva dječaka, koji se liječe od malignih bolesti. Najmlađa djevojčica ima tek dvije i po godine.
– Najviše bismo voljeli kada bi nam Roditeljska kuća bila prazna, ali nažalost, uglavnom su nam svi kapaciteti popunjeni. Najdraži nam je dio kada ispraćamo neko dijete koje je završilo liječenje ili kada nam ono kasnije dolaze u goste. Dok nije bila pandemija, djeca bi obavezno svraćala kod nas kada idu na terapije i kontrole, i odmah s vrata bi otišli u svoju staru sobu i igraonicu gdje su boravili tokom smještaja ovdje – govori Andrea Pećanac.
Boravak do 12 mjeseci
Za četiri godine otkako je otvorena, Roditeljska kuća je prigrlila više od 110 porodica iz cijele Srpske, koje su morale doputovati u Banjaluku zbog terapija. Roditelji i djeca u ovom domu borave od osam mjeseci do godinu dana, koliko u prosjeku traje liječenje malignih bolesti. Za porodice iz Banjaluke na raspolaganju je dnevni centar.
– Prethodna godina bila je specifična zbog epidemije novog virusa. Čim se pojavila korona, u martu, obustavili smo sve posjete, pojačali mjere dezinfekcije, kontaktirali Institut za javno zdravstvo RS i Univerzitetsko-klinički centar RS za detaljne preporuke. Zbog svega su, nažalost, i posjete obustavljene. Porodice ne mogu da se vide i to im najteže pada. Kada dođu, ostave stvari kod kapije i mašu s prozora. Svi su ipak svjesni da je ovo prolazno, glavni je cilj da dijete ozdravi tako da su spremni na bilo kakvu žrtvu – kaže Pećanac za Srpskainfo.
Stroga pravila
Stroga su pravila kako bismo mogli opstati i nastaviti pružati usluge i u ovakvim teškim uslovima, kada su one još dragocjenije, poručuju iz Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti „Iskra“.
– Liječenje zna da traje i po dvije godine, koliko porodice odsustvuju od svoje kuće, u drugom domu. Zato je najbolje ako to mjesto pruža približnu sliku pravom domu. Tek kako vrijeme odmiče porodice uvide od kolikog im je, u stvari, značaja smještaj u Roditeljskoj kući. Trenutna razdvojenost najteže pada braći i sestrama, ali terapija je ipak najvažnija, tako da se druge žrtve moraju podnijeti zarad višeg cilja – govori Dijana Berić, predsjednica Udruženja.
Roditeljska kuća u Banjaluci otvorena je 2016. godine, a sagrađena je zahvaljujući humanitarnoj akciji “S ljubavlju hrabrim srcima”, koju je pokrenulo Udruženje “Iskra”. Do njenog otvaranja porodice su se same snalazile za smještaj, najčešće plaćali kiriju za vrijeme terapije i prevozili se do bolnice na Paprikovcu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu