Aktivisti ovog udruženja među prvima su tu kada treba starim i nemoćnim osobama nabaviti i donijeti lijekove i drva. Mnogi od ovih ljudi žive sami, bez rodbine i ikoga bližeg da ih obiđe kada im je najteže. Ovi humanitarci nekim ljudima su i bukvalno ruka spasa u teškim danima.
Obilazimo ljude koji žive u udaljenijim naseljima, oni su većinom sami, iako ima naroda u komšiluku. To su isto stari ljudi, mlađih ni nema. Pretežno su kuće bez vode, negdje ni struje nema – govori predsjednik udruženja Stojan Vuković.
Vuković je ratni vojni invalid u penziji, i sve svoje vrijeme usmerio je na pomoć starim osobama.
Dvjema sestrama sa Manjače, koje su u sedmoj deceniji živjele bez osnovnih uslova, srećne kada imaju makar jedan obrok dnevno, ovo udruženje je uz pomoć dobrih ljudi uspjelo priključiti struju.
– Ako mi ne odemo, nema ih ko drugi obilaziti. Uspjeli smo priključiti struju i vodu i 80-ogodišnjoj ženi koja živi sama. Ona je imala dug za struju od 6.000 KM, a jedina primanja joj je socijalna pomoć od 100 maraka – navodi Stojan tužne sudbine sa kojima se susreću skoro svakodnevno.
U pomoć udruženju često pritekne i Mileva Tomaš.
– Išli smo u Sitnicu, u Toplice, Lazarevo, za koga god čujem da mu trebaju drva, da nema šporeta ili hrane, uputim ga na Stojana. Teško je stvarno gledati u kakvim sve uslovima žive ljudi. Svi ćemo mi ostariti i ne znamo šta nas čeka u budućnosti – poručuje Mileva.
Sjetimo se drugih
– Pozivam sve dobre ljude da se sjete starih koji nemaju djece, ni rodbine, da im pomognemo koliko možemo. Naše malo njima mnogo znači. Humanitarni broj 1458, putem kojeg donirate jednu marku, aktivan je do kraja januara – apeluje Stojan Vuković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu