Tatjana Tufegdžić sa suprugom Rankom i kćerkom Dašom iz Bara je došla u Stabnu, gdje se uspešno bave kozarstvom uzgajajući jedini u Crnoj Gori nubijske koze.
– Ranko i ja smo se upoznali u Rusiji gdje je on radio, tamo smo se vjenčali i dobili dvoje djece a potom se preselili u Bar gdje smo kupili kuću, u Baru se rodila najmlađa kćerka Darija. Kada je došla korona puno vremena smo provodili ovdje u selu, a onda je Ranko odlučio da kupimo koze i da se preselimo u selo. Ja sam ga u tome podržala i došli smo u Stabnu – kaže za RINU Tatjana.
Kaže da je na početku bilo jako teško, jer je sve bilo zaraslo u šumu, ali korak po korak sredili su svoje domaćinstvo koje danas odiše toplinom. Posla ima dosta, ali ne žale se jer se nikada nisu libili teškog rada.
– Nubijske koze su jako rijetke i zato mlijeko mahom koristimo za naše potrebe, a jarad prodajemo. Kupaca ima, ali je u ovim vrletima jako teško sačuvati koze od vukova i medvjeda. Ima mnogo divljači, a od kada je medvjed napao čovjeka i mi se plašimo. Darija i ja kad čuvamo koze sve vrijeme se dovikujemo kako bi napravile buku i otjerale potencijalne zvijeri. Suprug i ja sve radimo zajedno, pomažemo se, volimo i poštujemo i to je ono što je najvažnije za uspjeh kako u kući, tako i u poslu – dodaje Tatjana.
Ona kaže da sada kada žive u selu jako rijetko idu u Rusiju ili u Bar, jedino do Plužina po namirnice.
Stariji sin živi im u Rusiji, srednja kćerka udala se u Čačak, a sa njima je najmlađa kćerka Darija. Zbog svoje odluke da napusti grad i dođe u selo Tatjana kaže da se nikada nije pokajala.
– Prvu godinu kada sam došla iz Rusije u Crnu Goru bilo mi je teško i otišla sam u posjetu roditeljima. Međutim, kada sam stigla i bila tamo shvatila sam da mi Crna Gora mnogo nedostaje i da je to moj dom. Jako je važno da uz sebe imate dobrog i vrijednog čoveka, jer samo tako gdje god bile bićete srećne. To je neka moja poruka ženama koje se dvoume da li da se udaju na selo ili ne – kaže Tatjana.
Život na selu, naročito ovako udaljenom i nepristupačnom kao što je Stabna kod Plužina ima mnogo svojih prednosti i mana.
Svjež vazduh, čista izvorska voda, domaća hrana svakako je nešto što će uskoro postati luksuz, ali ima i dosta problema.
– Sa strujom se zaista baš dosta mučimo, takođe sve bilo sjajno kada bi imali dobru povezanost i autobuske linije. Ja kad sam živjela u Rusiji nije bilo potrebe da imamo automobil, jer sa jednog kraja zemlje na drugi lako i brzo stižete autobusima, tramvajima, vozovima.. Crna Gora je mnogo, mnogo manja od Rusije a prevozne linije su jako slabe. Takođe, velika je razlika u razvoju primorske i sjeverne regije. To ne može da se poredi. Sjever je još uvijek mnogo nerazvijen – kazala je Tatjana.
Ova vrijedna žena samo još jednom dokazuje da može jako lijepo da se živi i na seoskom području. Naravno, ako želite da živite od svog truda i rada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu